Kratki prikaz islama
- Details
- Category: Uncategorised
- Published Date
U V O D
Islam je vjera utemeljena na predanosti Božjoj volji, vjera podložnosti Allahu1, Najvišoj Istini, izvoru svega stvorenog i Onome kome se sve vraća, jer Bog je Izvor, Stvoritelj, Vladar, Nositelj i Uzdržavatelj sveg svemira. Islam je, također, osvajanje mira (selam)2 kroz sam čin predanosti Bogu. Islam nije ništa drugo nego život u skladu s Božjom voljom, kako bi stekli mir i harmoniju na ovom i budućem svijetu. Za muslimane vjera nije, tek, dio života već je ona život u svojoj punini i zaokruženosti. To je sve ono što činimo, što mislimo i što osjećamo, kao i odgovor na pitanje odakle dolazimo i kamo idemo. Ona podrazumijeva sve aspekte života ne ispuštajući ništa ispod svoje kontrole. U tradicionalnoj islamskoj perspektivi ništa nije u sferi sekularnog; ništa nije izvan područja uređenog Božjim određenjem.
Istovremeno, islam snažno naglašava vječnu istinu, prisutnu od samog početka, a to je istina Božje jedinosti (tewhida). Prema Kur'anu, čovjek je posvjedočio Božju jedinost i Njegovu apsolutnu vlast čak i prije samog stvaranja materijalnog svijeta. Naime prije nego je stvorio materijalni svijet Bog je stvorio ljudske duše i upitao ih: «Zar Ja nisam Gospodar vaš?» - one su odgovorile: «Jesi mi svjedočimo.»3 To je središnja istina islama koja je sadržana u islamskom svjedočanstvu (šehadetu). Ovo je učenje toliko temeljno za islam da se navodi kako su kod Bog oprostivi svi grijesi osim poštivanja drugih božanstava (koja su za muslimane lažna i nepostojeća) i nijekanja Boga (širka i kufra).
Ovaj čin koji se dogodio prilikom Božjeg stvaranja ljudskih duša je svojevrsni ugovor između Boga i čovjeka (misaq). Sa svoje strane Bog je čovjeku podario mnoge darove i počasti a najveća je ona da je čovjek Božji namjesnik na zemlji a čovjek se obvezao na priznavanje Boga za Vrhovnog Gospodara i na vječnu zahvalnost na danim mu darovima i počastima. Pošto je čovjek po svojoj prirodi biće sklono zaboravljanju (insan je glagolska imenica koja u arapskom jeziku označava ljudsko biće a izvedena je iz glagola zaboraviti) to ga Bog kao njegov Milostivi Gospodar tijekom čitave povijesti stalno podsjeća na taj ugovor putem svojih poslanika i svojih objava. To podsjećanje je počelo sa prvim čovjekom i ujedno prvim Božjim poslanikom Ademom (Adamom) a završilo sa posljednjim Božjim poslanikom Muhammedom. Svi Božji poslanici i svi oni kuji su vjerno slijedili Božje poslanike i Božje objave su zapravo bili muslimani.4 Ovaj jedinstveni koncept vjerske poruke, kakav je predstavljen u islamu, povlači, dakle, za sobom čitavu povijest čovječanstva.
Islam je na stanovit način vjera koja nije donijela ništa nova već ponovo afirmirala istinu Božje jedinosti (tewhida) koja je uvijek bila prisutna. To je univerzalna praiskonska vjera. Ona predstavlja povratak temeljnom, praiskonskom ugovoru između Boga i čovjeka.
S druge točke gledišta, islam je posljednja vjera. Poslanik islama je pečat poslanika (hatemil-enbija). I četrnaest posljednjih stoljeća i ujedno četrnaest stoljeća islama su dokaz tomu.
Naime, od smrti Poslanika islama do danas nije se pojavila niti jedna nova i potpuno originalna vjerska ideja, posebice ne ni izbliza slična vjerama koje su prethodile islamu, kao što su judaizam, kršćanstvo, zoroastrizam i dr.
Iskazujući na najpotpuniji, najzaokruženiji i najsavršeniji način doktrinu monoteizma i primjenjujući je na sve aspekte ljudskog života islam je na stanovit način i najviši stupanj poruke monoteizma. Tako u posljednjem stavku (ajetu)
1. U daljem tekstu ćemo, uglavnom, koristiti naziv Bog.
2. Zato se, između ostalog, muslimani prilikom međusobnih susreta i na početku uspostavljanja bilo kakve međusobne komunikacije pozdravljaju riječima: “Es-selamu alejkum”- (Želim ti (vam) da uspostaviš (te) mir (harmoniju) u sebi i svime oko sebe).
3. Kur'an VII/172
4. On vam propisuje u vjeri isto ono što je propisao Nuhu (Noji) i ono što objavljujemo tebi, i ono što smo naredili Ibrahimu (Abrahamu) i Musau (Mojsiju) i Isau (Isusu): «Pravu vjeru ispovijedajte i u tome se ne podvajajte!» … - Kur'an, XLII/13.
Objave, kojega je Poslanik posebno istakao u svome čuvenom Oproštajnom govoru stoji: «Danas sam vam vjeru vašu upotpunio, i blagodat Svoju prema vama ispunio, i da islam vjera vaša bude – Ja sam htio!» Kur'an, V/4.
Prema tome, islam je, s jedne strane, praiskonska vjera, koja oduvijek postoji, vjera koja je u prirodi svega, pa i čovjeka5, vjera utemeljena na Božjoj jedinosti, koju su svi poslanici dokazivali tijekom povijesti, a s druge strane to je posljednja vjera, konačni pečat i kopča u dugom poslaničkom lancu a koji su svi vjerovali u jednog Boga. Ovako shvaćanje vjere u islamu izrazito je važno za razumijevanje i samog islama i njegova povijesnog razvoja jer se većina ostalih vjera temelji na osnivaču, vjerovjesniku, stanovitom povijesnom događaju, stanovitom povijesnom narodu i sl.
Tako je s islamskog stajališta vjera u prirodi samog čovjeka, a nije mu nešto slučajno pridruženo. Ona nije niti puki duševni užitak već sam rasion d'etre ljudskog postojanja. I jedino je vjera ta koja ljudski život oplemenjuje dostojanstvom, koja čovjeku omogućuje da živi u punoći zbilje i prirode koju mu je Bog podario i jedina koja određuje krajnji značaj ljudskom životu. Islam vjeru smatra nužnom za ljudski život. Bez nje, čovjek živi ispod svog dostojanstva i tek je dijelom ljudsko biće. Jedino stvarno vjerujući, prihvaćajući izvorni ugovor između Boga i čovjeka, čovjek može u potpunosti ostati vjerna sebi ali i Bogu.
OSNOVNI PLANOVI ISLAMSKE VJERE – IMAN, ISLAM I IHSAN
Tri su osnovna plana vjere islama a to su: iman, islam i ihsan.
IMAN – VJEROVANJE
Pod imanom se podrazumijeva vjerovanje u šest temeljnih istina koje se nazivaju Imanskim šartima (uvjetima) a to su:
-
Vjerovanje u jednoga i jedinoga Boga;
-
Vjerovanje u Božje meleke (anđele);
-
Vjerovanje u Božje knjige (objave);
-
Vjerovanje u Božje poslanike;
-
Vjerovanje u Sudnji dan i
-
Vjerovanje u Božje određenje.
Nije, dakle, dovoljno, samo, vjerovati da postoji Bog i da je on Jedan i jedini, nego, najmanje, moramo vjerovati u šest naprijed nabrojanih istina vjere islama. Onaj koji u potpunosti prihvata tih šest istina zove se vjernikom (mu'minom).
Što se tiče vjerovanja u Boga, Božje knjige i Božje poslanike o tome smo veće nešto rekli, a još ćemo govoriti i u sljedećim poglavljima. Ovdje bi, možda bilo potrebno dodati još i to da muslimani njeguju izuzetno poštivanje prema svim Božjim poslanicima. Primjerice u Kur'anu se mnogo govori o Ibrahimu (Abrahamu) koga muslimani pošutuju kao praoca velikih nebeskih religija, judaizma, kršćanstva i islama, tako da ga obavezno spominju u svakoj svojoj molitvi (namazu), kojih samo dnevnih ima pet, po nekoliko puta, i na njega zazivaju Božji blagoslov. Kur'an isto tako mnogo govori o Musau (Mojsiju) i Isau (Isusu). Tako primjerice govori o Isaovom (Isusovom) bezgriješnom začeću i o njegovim čudotvorstvima (mu'džizama) da liječi bolesne i oživljuje umrle. Muslimani isto tako vjeruju na osnovu pouzdanih Muhammedovih izreka (hadisa), da će na kraju ovozemaljskog vremena, Isa (Isus) ponovo sići na Zemlju kad će svi ljudi prihvatiti vjeru u Božju jedinost, kako smo to na početku govorili. Posebice se u Kur'anu sa velikim pijetetom govori o Isaovoj (Isusovoj) časnoj majci Marjami (Mariji). Čak i jedno Kur'ansko poglavlje (sura) nosi njeno ime dok jedna druga Kur'anska sura nosi ime po Isaovoj (Isusovoj) obitelji.
5. Ti upravi lice svoje vjeri, kao pravi vjernik, vjeri, djelu Božjemu, prema kojoj je On ljude načinio… Kur'an XXX/30
ISLAM - BOGOSLUŽJE
Islam, prvenstveno, uz vjerovanja u naprijed navedene istine, podrazumijeva izvršavanja određenih, propisanih, obvezatnih dužnosti koje se nazivaju:
Islamski šarti (dužnosti) a to su:
-
Izgovaranje kelimei-šehadeta (formulacija kojom se očituju da su muslimani);
-
Obavljanje pet dnevnih molitvi (namaza);
-
Post devetog mjeseca hidžretske godine (ramadana);
-
Obavezno davanje doprinosa na određene vrste imovine (zekata) i
-
Obavljanje hadždža (posjećivanje jednom u životu Kabe i nekih drugih mjesta u Meki i njenoj okolici), ukoliko su u mogućnosti.
Riječi očitovanja pripadnosti islamu se uobičajeno izgovaraju pred lokalnom zajednicom muslimana (džem'atom) kada neko prihvati islam i ponavljaju se u svakoj molitvi (namazu) a i u drugim prigodama a glase: «Vjerujem i svjedočim da je Bog jedan i jedini i vjerujem i svjedočim da je Muhammed Božji sluga i Njegov poslanik.»
Muslimani obavezno izvršavaju pet svakodnevnih molitvi6 (namaza) a izvršavaju i druge molitve kao što
je tjedna molitva petkom (džuma), molitva za umrle (dženaza), molitva prigodom bajrama i druge. Molitve se obavljaju individualno ili zajednički (u džema'atu).
Post podrazumijeva odricanje od jela, pića, pušenja, seksa, ružnih čini i ružna govora (koji čini i govor su i inače zabranjeni ili pokuđeni) od zore do zalaska sunca u tijeku mjeseca ramadana (deveti mjesec
hidžretske godine koji traje 29 ili 30 dana).
Zekat je obavezan doprinos muslimana, boljeg imovnog stanja, na određene vrste imovine a daje se u humanitarne i općekorisne, socijalne, prosvjetne, vjerske i druge svrhe.
Hadž je godišnji kongres svih muslimana svijeta. Obavlja se u danima Hadždži-bajrama (9., 10., 11., 12. i 13.
zil-hidždže – dvanaesti mjesec hidžretske godine.) Dužan ga je obaviti svaki musliman i muslimanka makar jednom u životu ako su u mogućnosti. Obredi hadždža su vezani za boravak na visoravni Arefat, gdje se Adem (Adam) nakon izgona iz dženneta (raja), zbog prvog grijeha, pokajao za učinjeni grijeh i gdje ga je Bog imenovao svojim poslanikom i dao mu prvu uputu – objavu, zatim posjeti i obilasku Kabe koja je prema Kur'anu prvi hram, u povijesti, koga su ljudi sagradili u slavu jednom Bogu a njegovi graditelji su bili Ibrahim (Abraham) i njegov sin Ismail (Išmael) i još nekih drugih obreda koji se obavljaju u Meki i njenoj okolici.
IHSAN – DOBROČINSTVO
Dobročinstvo (ihsan) označava onaj intenzitet i savršenstvo življenja u skladu s najdubljim značenjem načela vjere, koje može započeti tek kada čovjek postane u potpunosti svjestan što znači biti ljudsko biće i svojevoljno prihvaćanje Boga za svoga jedinog gospodara. To je ona krijepost i ljepota duše koja omogućuje čovjeku da živi u savršenom skladu s Božjom voljom, da ga savršeno poštuje, da je stalno svjestan njegove sveprisutnosti i da sve što čini, čini sa sviješću da ga Bog gleda. To se najviše odnosi na sferu plemenitih ljudskih osobina i svakodnevnog postupanja i što uglavnom označavamo moralom ili ćudoređem.
KUR'AN ČASNI
Kur'an Časni, središnja je istina islama i središnji Izvor svake istine i vodič i inspiracija svim muslimanima. Njegovo značenje, riječi, glasovi, slova kojima su napisane njegove riječi i sama knjiga koja sadrži ta slova,
6. Riječ molitva koristimo vrlo uvjetno. Naime arapsku riječ salat ili perzijsku namaz prevodimo kao molitva u nedostatku adekvatnijeg izraza u našemu jeziku. Namaz je i molitva ali i više od toga. Osim toga što namaz podrazumijeva jedan kompletan i precizno propisan ritual za koji je potrebna naročita čistoća, propisano odijevanje, voditi računa o vremenu za pojedini namaz, okretanje u određenom pravcu, posebna misaona koncentracija i ono što se u namazu izgovara (recitira) je više od molitve. Naime u namazu se uglavnom recitira Kur'an a i on sam je mnogo više od same molitve.
smatraju se u muslimana svetim. Kur'an nije, tek, ljudska transkripcija Božje riječi. On je doslovno riječ Božja, objavljena Poslaniku islama na arapskom jeziku.
Za razliku od nekih drugih svetih knjiga čija nam povijest sastavljanja nije poznata, Kur'an je objavljen u punom svijetlu povijesti, tako da točno znamo kada je Objava počela i kada je završila. Prva objava koja je započela sa prvih pet stavaka (ajeta), poglavlja (sure) Zakvačak objavljena je preko meleka (anđela) Džibrila (Gabrijela) na Brdu Svjetlosti Poslaniku kada mu je bilo 40 godina, a posljednji dio je objavljen na Oproštajnom Hadždžu kada mu je bilo 63 godine, nedugo prije njegove smrti. Tokom tog perioda od dvadeset i tri godine Kur'an je Poslaniku objavljivan u različitim prigodama. Poslanik bi potom, netom,primljenu objavu recitirao svojim sljedbenicima koji bi je učili napamet7, a službeni pisari bi to zapisali i pohranili, a i mnogi drugi za osobne potrebe.
Već je za vrijeme prvog halife Ebu Bekra sakupljen čitav Kur'an u jedan svezak (Mushaf) a za vrijeme trećeg halife Osmana Kur'an je kodificiran i redigiran i ta službena verzija je umnožena i razaslata po čitavom, već tada velikom, islamskom imperiju, kako ni slučajne ne bi došlo do promjena u njegovu tekstu ili krivotvorenja. Uradili su to najbolji stručnjaci koji su Kur'an učili od samog Poslanika a zapisali su ga isti pisari koji su bili i Poslanikovi službeni pisari kao što su Alija (kasnije izabran za četvrtog halifu) i Zejd ibn Sabit. Na osnovu te verzije su poslije rađeni svi primjerci Kur'ana tako da su danas svi Kur'ani kojih je na milijune u čitavom svijetu potpuno isti kao i ta prva službena verzija.
Treba, također, imati na umu da, mada mi danas o Kur'anu časnom mislimo kao o napisanoj knjizi, izvorno se radilo o glasovnoj Objavi, objavi riječi kroz glasove. Poslanik je čuo riječi Svetog Teksta i one su ga potpuno obuzimale. Ova moć Kur'ana ostaje i danas kao središnja istina. Iz tog razloga mnogi musliman, čak i oni koji nisu Arapi i koji ne znaju ni riječi arapskog jezika, ostaju uzbuđeni do srži svoga bića pri samog slušanju učenja8 (recitiranja) Kur'ana. U samom zvuku Božje riječi leži Božja snaga koja dotiče dubinu muslimanske duše čak i kad musliman ne razumije značenje ovih riječi na arapskom jeziku.
Razvile su se mnoge znanosti povezane s Kur'anom kako one povezana s čitanjem, učenjem i izricanjem kur'anskog teksta tako i one povezane s njegovim tumačenjem i komentiranjem (tefsir). Prvi tumač i komentator Kur'ana je bio sam Poslanik islama pa se njegov hadis (ono što je govorio, radio ili odobrio) smatra prvim tefsirom (komentarom) Kur'ana. To se poslije nastavilo kroz sve generacije do današnjih dana. Nastale su razne vrste tumačenja Kur'ana od onih koje se tiču gramatike i sintakse do onih koja dotiču pitanja društvenog konteksta kao i duhovnih i etičkih principa. Svaka je generacija pisala komentar Kur'ana pokušavajući svojom vlastitom mudrošću izvući ono nužno za život unutar okolnosti u kojima živi. I sve ostale islamske znanosti pa i sva duhovnost muslimana se temelje, prvenstveno, na Kur'anu.
Prije svega, u Kur'anu treba naglasiti nevjerojatnu ljepotu izraza koja je središnje «čudo» (mu'džiza) islama. Takvu rječitost i ljepotu izraza nikada nisu dosegli ni najveći umjetnici. U Kur'anu je prisutna neka vrsta misterioznog Prisustva koja zrači iz svakog stavka (ajeta) čak i iz onih koji se bave svakodnevnim «svjetovnim» stvarima.
Cjelokupni Kur'an poziva čovjeka k Bogu. Ne samo da čovjeku pruža vodič na ovom svijetu već stalno poziva čovjeka k Izvoru, Početku svega. Kur'an sadrži metafizička učenja u tom smislu što su u Kur'anu izložena učenja koja se tiču prirode Stvarnosti, ponajprije učenja o Bogu, Transcedentnoj Istini, Istini koja je iznad i izvan dosega svega što možemo pojmiti i zamisliti i koja je još k tomu izvor svega što postoji. Kur'an se, također, bavi pitanjem prirode svijeta, ne samo fizičkog svijeta već prvenstveno svijeta meleka (anđela), svijeta kojega je Bog stvorio nad ovim koji nas okružuje, nad vidljivim svijetom. I na kraju Kur'an se bavi i budućim svijetom (zagrobnim životom) i njegovim zakonitostima.
U Kur'anu Časnom nalazimo na stotine upućivanja na svijet prirode, na Bižje stvaranja koje Kur'an, na određeni način, prihvaća kao sastavni dio svijeta kojem se obraća. Na prirodu Bog upućuje kao na dokaz Svoje svemoći, sveprisutnosti i neprekidnog bdijenja i osobnog uređivanja i upravljanja svime do i najsitnijih dijelova stvarnosti. O prirodi se ne govori kao, tek, okviru ljudskog bivstvovanja već i kao sudioniku u životu kojega je Bog namijenio za sve što je stvoreno.
Postoji, također, i čitava doktrina o posrednom svijetu između Boga i čovjeka, velikoj grupi meleka (anđela) na koji Bog stalno ukazuje. Meleki su instrument kojim Bog upravlja svemirom. Među te posredne svjetove uključen je, također, i svijet džina – duhova, koji su u stvari odgovaraju duševnim silama dok su meleki sasvim duhovna bića.
Druga važna poruka Kur'ana etičke je prirode. Ona se tiče moralnih principa prema kojima bi čovjek trebao živjeti. Čovjek se stalno podsjeća na krajnje posljedice njegovih postupaka te da one na nas utječu na ovom i budućem svijetu te da Bog od nas očekuje da budemo dobri, pravični, milosrdni i pobožni. Mogli bismo reći da je osnovni princip na planu moralnog djelovanja duboka svijest o odgovornosti, prvenstveno, pred Bogom (taqwa). Bog je Milostivi i Samilosni i ti njegovi atributi se daleko najisticaniji ali je i Pravedni.
Etičke norme navedene u Kur'anu temelj su islamskog prava – šerijata. Neki elementi šerijata su eksplicite navedeni u Kur'anu, dok se neke šerijatske odredbe samo implicite spominju u Kur'anu da bi jasnije bile određene sunetom (praksom) Božjeg poslanika.
Konačno, Kur'an veliku pozornost posvećuje povijesti. Mnogo se govori o nizu poslanika kao i povijesti raznih naroda. Ovdje postoji velika sličnost s biblijskim kazivanjima. Neke ključne ličnosti judaizma i kršćanstva kao što su Ibrahim (Abraham), Musa (Mojsije), Isa (Isus) i mnogi drugi snažno su prisutne i na stranicama Kur'ana. Povijesni dio Kur'ana nije sam sebi cilj nego je on tu da bi se iz njega izvukle moralne pouke i poruke.
Kroz sve ove aspekte Kur'an predstavlja alfu i omegu islamske vjere, u smislu da sve što je islamsko, bilo da se radi o pravu, filozofiji, duhovnom i etičkom nauku, čak i o umjetnosti ima svoje korijene u kur'anaskom učenju. Musliman se rađa i umire uz zvuke Kur'anskog teksta i tim zvukovima je okružen tijekom čitavog života koji prožimaju tradicionalni muslimanski grad i selo a do određenog stupnja i suvremeni. Ljubav prema Kur'anu i odanost njegovom učenju središnja je dužnost svake generacije muslimana.
7. Učenje Kur'ana napamet (memoriranje) zove se hifz a ljudi koji ga čitavog znaju napamet zovu se hafizi. Svi muslimani nauče napamet bar nekoliko Kur'anskih poglavlja već u djetinjstvu. Praksa učenja cjelokupnog Kur'ana napamet se održavala tijekom cijele povijesti islama. Prvi hafiz je bio sam Muhammed a poslije su to postali milijuni. Rijetko da ima i jedno veće mjesto u kome žive muslimani a da u njemu nema hafiza (osobe koja zna kompletan Kur'an napamet). U nekim krajevima se ta praksa posebno njeguje. Tako primjerice u zapadnoj Makedoniji u mnogim mjestima živi na desetine hafiza (muškaraca i žena). U Lipkovu, na primjer, rodnom mjestu jednog od imama Zagrebačke džamije, hafiza Aziz ef. Alilija dolazi po jedan hafiz na svakih deset obitelji.
8. Muslimani govore učiti Kur'an kada ga izvode po usvojenim «glazbenim» pravilima (tedžvid i tertil).
SUNET I HADIS
Božji poslanik MUHAMMED IBNI ABDULLAH je rođen u plemenu Kurejš u Meki u Arabiji 20. travnja 571. godine. Muslimani ga smatraju najsavršenijim čovjekom, točnije: najodličnijim i najsavršenijim od svih Božjih stvorenja. Vjeruju da ga je Bog obdario svim vrlinama i savršenstvom koje je neki čovjek sposoban posjedovati. Tako muslimani njegov primjer smatraju savršenim modelom ljudskog života u koji se treba ugledati. On je savršeni ili univerzalni čovjek (el-insan el-kamil) i Kur'an sam upućuje da se u njega ugledamo riječima: «Vi u Božjem poslaniku lijep uzor imate». - XXXIII/21.
Usred svega navedenog, Poslanikov život, osobito u toku dvadeset i tri godine njegove poslaničke misije, muslimani smatraju primjerom za uređenje vlastitog života. Njegov cjelokupni život proučavala je svaka generacija muslimana, od Poslanikova vremena do danas, upravo iz razloga što su svi pobožni vjernici nastojali u njegovu životu pronaći vodič za svoj vlastiti život kao i ključ za razumijevanje Božje volje i značenje Njegove Riječi koja je objavljena, u svoj svojoj potpunosti, posredstvom Poslanika, u toku njegove misije.
Većina muslimana posjeduje određena znanja o Poslanikovu životu. Znaju da je rođen u uglednoj arapskoj obitelji u Meki, da je vrlo rano ostao siroče, da su ga odgajali djed Abd al-Mutallib a potom stric Ebu Talib, da je već zarana pokazao velike moralne kvalitete zbog kojih su mu dali nadimak Pouzdani i povjerljivi (al-Emin), čak i oni koji su se poslije okrenuli protiv njega. Poznato je da su ga svi voljeli, da je pokazivao vrlo visok stupanj velikodušnosti, ljubavi i suosjećanja, kao i da je u već u ranoj fazi svoga života zarađivao za život vodeći trgovinske poslove za bogatu mekanku Hatidžu, koja će mu nešto kasnije postati suprugom. U periodo od njegove dvadeset i pete godine, kada se njome oženio, do njegove pedesete godine, kada ona umire, bila mu je jedina žena i veliki oslonac i pomoć i prva koja mu je povjerovala i prigrlila Božju poruku.
Poznato je uz to da je Muhammed svoju poslaničku misiju započeo kada mu je bilo 40 godina, meditirajući jednom u pećini Hira, na Brdu svjetlosti nedaleko od Meke. Tada mu se prvi put ukazao melek (anđeo) Džibril (Gabrijel). Sljedećih će trinaest godina provesti u Meki nastojeći proširiti Božju Riječ, napadajući idolopoklonstvo u trgovačkom društvu koje je tada okruživalo Poslanika. Tijekom tih godina, koje su bile godine herojske borbe ali i godine stradanja i najvećih patnji, poslanik je morao trpjeti sve moguće vrste uvreda i napadaja i to ne samo od pripadnika drugih plemena već najvećim dijelom od svojih rođaka, ljudi koji su mu prije poslanstva bili bliski a koji su se poslije najtvrdokornije borili protiv njega i njegovih sljedbenika i svega onoga što je propovijedao. I kako je broj njegovih pristaša stalno rastao to su ih mekelije sve više osjećali kao silu koja bi im mogla zaprijetiti. Nakon nuđenja mita i počasti pa čak i da preuzme vladarske ovlasti što je Poslanik odbio riječima: «Kada bi mi dali sunce u desnu a mjesec u lijevu ruku ne bih napustio povjerenu mi misiju», uslijedili su takvi napadaji da mu je i sam život bio doveden u pitanje
a neki njegovi sljedbenici su bili i ubijeni, Poslanik slijedeći Božju uputu, zajedno sa sljedbenicima preseljava u Jesrib, poslije toga prozvan Medina (Grad Božjega poslanika). U tom će gradu Poslanik sagraditi prvu džamiju na istom mjestu na kojem i danas stoji i utemeljiti prvu jezgru islamskog društva.
U toku sljedećih deset godina Poslanik je stalno izgrađivao i učvršćivao tu zajednicu šireći je sve više i više dok se nakon osam godina od preseljenja pobjednički nije vratio u Meku a prije nego što se vratio svome Gospodaru čitava Arabija je ispovijedala Božju vjeru.
Iz tog perioda je posebno interesantno kako je Poslanik uredio društvene odnose u Medini s obzirom da su u njoj živjeli i kršćani i židovi. Čim je doselio u Medinu Poslanik je, konsultirajući se sa predstavnicima svih medinskih zajednica i plemena, sačinio čuvenu Medinsku povelju kojom su bila zagarantirana građanska i vjerska prava svima bez obzira na vjersku, plemensku i bilo koju drugu pripadnost. Neki tu Povelju nazivaju i Medinski ustav i to je prvi dokument takve vrste u ljudskoj povijesti mada je ono što je u toj Povelji bilo napisano preuzeto iz Kur'ana koji promovira građansku i vjersku toleranciju najvišeg stupnja a posebice prema kršćanima i židovima, koji su prema Kur'anu sljedbenici Božje knjiga i stalno ih se poziva na dijalog kao zastupnike u osnovi iste Ideje.9
Napisane su mnogobrojne biografije Božjeg poslanika, od onih najranijih Ibni Hišama i Ibni Ishaka, do mnogobrojnih suvremenih, napisanih širom islamskog svijeta, na mnogim jezicima: arapskom, turskom, perzijskom, urdu, engleskom i mnogim drugim. Na osnovu njegova života razvila se i čitava jedna književnost, posebna poezija o Poslaniku itd. Nema tog muslimanskog naroda a da mnoga njegova najljepša djela nacionalne književnosti nisu posvećena epizodama iz Poslanikova života, života njegove obitelji, njegovih suboraca i sljedbenika, njegovim raznovrsnim kušnjama i patnjama kao i vrijednostima njegova unutarnjeg života i duhovnog savršenstva.
Znak pobožnosti u islamu jeste ljubav prema Poslaniku. Muslimanima su stalno na umu kur'anske riječi: «Bog i Njegovi meleki (anđeli) blagosiljaju Vjerovjesnika, o vjernici, blagosiljajte ga i vi, i pozdrave mu šaljite!» XXXIII/56.
Muslimani se kroz čitavu svoju povijest nastoje ugledati u Poslanika i razumjeti njegovu riječ i kazivanja, kroz pobožnu privrženost i ljubav prema osobi koja je bila odabrana od Boga da prenese Njegovu Poruku i koja je bila tumač Njegove Riječi – Časnoga Kur'ana.
Običaji i postupci Poslanika se nazivaju sunetom, dok se njegova kazivanja nazivaju hadisom, u značenju: kazivanja, predaja. Nakon Kur'ana, sunet i hadis predstavljaju drugi temeljni fundament islama.
Poslanikov sunet pokriva široko područje - od raznih «sitnica» iz svakodnevnog života, npr. načina ulaženja u kuću ili džamiju, pozdravljanja susjeda, brijanja brade, osobne higijene, sve do najdubljih vjerskih, moralnih i duhovnih činova i stavova, npr. kako postupiti s prijateljem u teškim vremenima i kako postupiti s neprijateljem, kako koncentrirano moliti, kako suosjećati s drugima idr.
U tijeku prva tri stoljeća islama razvila se posebna hadiska znanost. U tom periodu su nastale zbirke hadisa koje i danas služe kao drugi izvor islama. Hadisi su sakupljani i kritički obrađivani po najstrožim znanstvenim kriterijima. Vrlo strogo se procjenjivao stupanj istinitosti svakog hadisa. Jednako se strogo procjenjivala moguća sumnja na pouzdanost teksta koji se odnosio na Poslanika ili se njemu pripisivao kao i strogi kriteriji pouzdanosti svakog pojedinog člana u lancu prenosilaca hadisa od Poslanika do pisca određene hadiske zbirke. Po tim kriterijima su hadisi razvrstavani na autentične, djelimično autentične, slabe i one bez ikakvih dokaza o autentičnosti.
Tekstovi hadisa pokrivaju područje od rasprave o nastanku svijeta, hijerarhiji meleka (anđela), pitanja Božje volje i načina Njegova upravljanja svemirom, pitanja kako se sloboda i determinizam isprepliću u ljudskom životu, sve do općeljudskih, političkih, ekonomskih, pravnih i drugih društvenih pitanja i praktičnih problema svakidašnjice koja npr. dotiču porodične, susjedske i prijateljske odnose.
Hadisi također dotiču, direktno ili indirektno, pitanja koja se odnose na okoliš u kakvom bi muslimani trebali živjeti, dakle pitanja čistoće, ljepote i doličnosti. Tako je hadis zajedno s Kur'anom imao vrlo važnu ulogu u stvaranju islamske umjetnosti, arhitekture, urbanizma i cjelokupnog fizičkog i duhovnog ambijenta koji bi trebao odražavati značenje, duh i bit islamske poruke.
Hadis je naravno uz Kur'an i izvor šerijata (islamskog zakona). On sam predstavlja prvi komentar Kur'ana. Hadis je i izvor islamske misli i gotovo svi aspekti te misli, poput teologije, nauke, filozofije te čak gramatike i lingvistike imaju korijenu i u hadisu. Ne postoji polje islamske duhovnosti u kojem hadis nije igrao značajnu ulogu, kao nadopuna Božje riječi sadržane u Kur'anu.
9 Reci: «O sljedbenici knjige, dođite da se okupimo oko jedne riječi i nama i vama zajedničke: da se nikome osim jedinom Bogu ne klanjamo, da nikoga njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Boga, bogovima ne držimo!» Pa ako oni ne pristanu, vi recite: «Budite svjedoci da smo mi muslimani (oni koji su Bogu u potpunosti predani)!» - III/64.
I sa sljedbenicima Knjige raspravljajte na najljepši način,-ne sa onima među njima koji su nepravedni-, i recite: «Mi vjerujemo u ono što se objavljuje nama i u ono što je objavljeno vama, a naš Bog i vaš bog – je jedan, i mi se Njemu
BOG, ČOVJRK, SVEMIR I PITANJA ESHATOLOGIJE
BOG
Moglo bi se reći da je sam razlog za Objavu islama bilo razotkrivanje potpune i zaokružene doktrine o prirodi Boga, na arapskom Allaha. U centru svega je učenje o Božjoj jedinosti i islam teži njenom opisivanju i predstavljanju do stupnja do kojeg je to moguće izraziti ljudskim jezikom, zaokružene doktrine Božje Prirode. Allah, Vrhovna zbiljnost istovremeno je i Bog i božanstvo, istovremeno je i transcedentan i imanentan, bezgranično izvan dosega i bezgranično blizak čovjeku, Uzvišen i Samilostan. On je Apsolutan, Bezgraničan i Izvor sve dobrote. On je počelo i Kraj svih stvari. On je Stvoritelj, Uzdržavatelj i Konačnost svemira, u tom smislu da On udahnjuje i život i smrt. Sve se njemu vraća. Sve pozitivne kvalitete koje promatramo u svemiru, poput ljepote, dobrote i snage, dolaze od Njega i On je izvor ne samo postojanja svemira već i svih njegovih kvaliteta.
Islamska doktrina o Bogu naglašava prvenstveno i prije svega princip Njegove jedinosti. Reci: «On je Bog – Jedan! Bog je Utočište svemu! Nije rodio i rođen nije i nitko Mu ravan nije!(i s Njim se nitko ne može dovesti u bilo kakav odnos koji bi narušio Njegovu jedinost)» – Kur'an, CXXII/1-4. On je onaj koji je nedjeljiv. Kur'an stalno upućuje na Boga i kao na Izvor Milosti, Onog koji voli praštati, Uzdržavatelja, Onog koji sve zna, Koji sve čuje, Koji sve vidi i dr. Ta imena koja Kur'an naziva Božjim lijepima imenima, sredstva su preko kojih se Bog otkriva čovječanstvu.
Imena koja označavaju Božju uzvišenost i Ljepotu manifestiraju se na ovom svijetu. Zato je naš život protkan strogošću i milošću a vjerski život u islamu istovremeno naglašava značaj Božje Pravičnosti i važnost Njegova Oprosta i gnjeva na koje se mora uvijek misliti, i značaj Njegove Ljubavi za sva Njegova stvorenje. Bog promatra i sudi naša djela, pa ipak je Milostiv kad mu se pokajemo i obratimo Mu se.
Među Božjim imenima određena imena su posebno naglašena i ponekad se o Njima govori kao o bazičnim imenima za sva ostala imena iz kojih su ona, zapravo, izvedena. To su imena poput Moćni (El-Qadir) i Milostivi (Er-Rahman), a sva su Božja imena sadržana u Vrhovnom imenu – Allah koje je sinteza Božje Biti i njegovih kvaliteta.
U islamu se posebice naglašavaju Božja imena Milostivi i Samilosni (Er-Rahman i Er-Rahim). Svako Kuransko poglavlje, osim devetog, počinju formulacijom: «U ime Boga, Milostivog, Samilosnog». Muslimani svako svoje djelo trebaju započeti izgovarajući tu formulaciju. Tako ova hijerarhija imena – Allah, Milostivi, Samilosni – na stanovit način znači spuštanje s Božje Uzvišene Zbiljnosti (Allah), preko Sveobuhvatne Milost (Er-Rahman - Milostivi), do Individualne Milosti (Samilosni Er-Rahim) koja dotiče svako biće zasebno. Er-Rahman je poput neba koje nas sve obgrljuje i koje nad svim sjaji dok je Er-Rahim poput zasebne zrake sunca koja zrači s neba ne bi li nas pojedinačno dotakla, osvijetlila, prosvijetlila i obdarila nas toplinom u hladnoći života na ovome svijetu.
Potrebno je za razumijevanje islamske koncepcije Boga naglasiti i da je Bog ne samo Stvoritelj svemira nego i njegov Uzdržavatelj i njegova Konačnost u smislu da se sve Bogu vraća. Tako musliman živi sa sviješću da je Bog njegov Stvoritelj, Uzdržavatelj i da će se Bogu konačno vratiti.
Važno je naglasiti i kur'ansko učenje o Bošjoj Mudrosti i dominaciji Njegove volje. Mi stalno živimo u skladu s Božjom voljom sviđalo se to nama ili ne, u smislu da Njegova volja dominira svijetom. No, On nam je također podario i slobodu, s naše ljudske točke gledišta, da živimo po vlastitom izboru, u skladu s Njegovom voljom. Postoji, dakle, reciprocitet između neograničene Božje volje i ljudske volje. Bog je ljudima podario slobodu da se koriste svojom voljom kako bi slijedili Njegovu volju i pokorili Mu se.
Čovjek stalno mora biti svjestan i činjenice da Bog sve zna te da sve djeluje i postoji u skladu s Njegovom Mudrošću (Sveznajući – Alim, Mudri - Hakim). Islam nije vjera božanstva koje ima slijepu volju - Božja volja nije slijepa. Njegovo znanje je sveobuhvatno i ni najmanja sitnica bilo gdje u svemiru mu ne izmiče i On sve smisleno i mudro uređuje.
Potrebno je još jednom naglasiti ravnotežu koja postoji između Božje Pravičnosti i Njegove Milosti. S jedne strane stalno se naglašava da će nam Bog pravedno suditi za svako učinjeno djelo a s druge strane nas se stalno nuka na pokajanje jer je Bog Milostiv i voli one koji se kaju i voli opraštati pokajnicima.
I da zaključimo: Bog je Jedan, Apsolutan i Bezgraničan. On je Bezgranična Dobrota i Milost i Izvor sveg pozitivnog u svemiru. On je Izvor sve zbiljnosti. Ne postoji ništa u svemiru, niti vlat trave, niti mrav koji hoda zemljom, niti bilo što u morskim dubinama, niti i najmanja praška u nebeskim visinama a da nije poznato Bogu, i da život toga nije zaštićen i određen Božjom voljom. Čovjek živi u svijetu potpuno ovisnom o Bogu i u svakom trenutku vremena i djeliću prostora otvoren je prema transcedentnom, a to je Bog. Islam naglašava krajnju transedentnost Boga koji je iznad svega što o njemu može biti rečeno. Pa ipak, On je čovjeku izrazito blizak kao što Kur'an kaže: «I Mi smo mu (čovjeku) bliži od vratne žile kucavice.»- L/16. Bog nam je čak bliži nego smo mi to sami sebi. S jedne strane, On je potpuno izvan i beskrajno iznad nas, a s druge strane, On je u središtu samog našeg bića. Tako će sam Bog reći: «Srce vjernika prijestolje je Svemilosnog».
ČOVJEK
Na isti način na koji se islam bavi prirodom Boga, kakav je On u samom Svom Biću, u svojoj Apsolutnosti, Beskrajnosti i Dobroti, tako se islam obraća i čovjeku u njegovoj praiskonskoj prirodi. Čovjek je u islamskoj perspektivi istovremeno i Božji predstavnik na zemlji – halifa i Božji rob – abd. Oboje zajedno čine temeljnu prirodu čovjeka. Kao Božji rob, čovjek mora biti podređen Njegovoj Volji, primati od Njega upute za svoj život i odredbe kako da provede Božju Volju u redu koji je On stvorio. Kao Njegov predstavnik čovjek mora biti aktivan upravo zato jer je Božji predstavnik na ovom svijetu. Čovjek je spona između neba i Zemlje, instrument posredstvom kojeg se ostvaruje i kristalizira Božja Volja na ovome svijetu.
Islam čovjeka smatra bićem koje posjeduje istovremeno i inteligenciju i volju, ali mu se islam obraća prvenstveno kao inteligentnom biću. Islam ne smatra da čovjek posjeduje volju koja se iskrivila zbog prvog grijeha. Islam prvenstveno čovjeka promatra u njegovoj praiskonskoj prirodi u kojoj mu je Bog dao inteligenciju da spozna da je On njegov Gospodar, da je On jedan, te da svjedoči Njegovu Jedinost. Iz tog se razloga Bog obraća čovječanstvu, i prije čina stvaranja svijeta, upitavši ga: «Nisam li Ja vaš gospodar?, a ljudi odgovoriše: Jesi! Mi svjedočimo!» – VII/172. U tom čovjekovom JESI pronalazimo praiskonski savez između Boga i čovjeka, kroz koji čovjek prihvaća Boga za svoga Gospodara i koji označava da čovjek urođeno nosi svjedočanstvo Njegove jedinosti. Ovo je potvrda da je vjera u Božju jedinost u čovjekovoj prirodi i islam se obraća toj dubokoj, temeljnoj prirodi koja je, mada prekrivena slojevima zaboravnosti i egoizma, svejednako prisutna u srcu svakog čovjeka.
Što se tiče pitanja čovjekove volje, islam teži tome da čovjek podredi svoju volju Božjoj Volji jer će jedino tako živjeti životom koji će rezultirati srećom na ovom i budućem svijetu.
Važno je u ovom kontekstu zapamtiti da islam nije utemeljen na prvotnom grijehu, mada prihvata pad čovjeka (el-hubut) od praiskonskog i izvornog stanja savršenstva u kojem je bio stvoren. Prema islamu, veliki čovjekov grijeh je ustvari njegova zaboravljivost (el-gafleh) i cilj je objave omogućiti čovjeku da se podsjeti. Iz tog je razloga i jedno od imena Kur'ana “Sjećanje na Boga” (Zikrullah) i krajnji cilj i smisao svih islamskih obreda je podsjećanje na Uzvišenog Boga.
Božji zakon je objavljen kako bi ukrotio čovjekove strasti i omogućio mu da podredi svoju volju djelovanju inteligencije, oslobođene zamki strasti, tako da na isti način na koji zdrava pamet potvrđuje Božju jedinost, volja slijedi ono što iz te Jedinosti proizlazi. A iz toga, zapravo proizlazi život u skladu s voljom Jednog i Jedinog, kroz poštivanje Njegovih određenja.
Prema Kur'anu Bog je čovjeka sačinio od zemlje i u njega udahnuo Svoga duha.10 Čovjek, dakle, ne potječe od majmuna, ne čovjek kao čovjek; on potječe iz svijeta Duha. Naša duša je došla od Boga i Njemu će se vratiti. Grijeh u islamu rezultira iz zaborava svoga Izvora.
Islam se protivi pobuni protiv Božanskog autoriteta. Naprotiv to je vjera podređivanja Tom Autoritetu. Zato je u muslimana odsutna svojevrsna sumnja i pobuna koju nalazimo u grčkoj i postsrednjovjekovnoj europskoj misli i umjetnosti.
Čovjek se u islamu ne poima u njegovoj titanskoj i prometejskoj prirodi koja se buni protiv Volje Neba na herojski način. Suprotno tome on je usmjeren ka predanosti Bogu jer je Njegov rob. Čovjekova veličina ne proizlazi iz njega samog već iz njegove pozicije Božjeg predstavnika i mogućnost da provodi Volju Vrhovnog Gospodara svemira. Sva stvorenja posjeduju uzvišenost u smislu da su Božje kreacije i da odražavaju neki od aspekata Božje mudrosti ali je čovjek najuzvišenije među njima u smislu da najizravnije odražava Božju mudrost te Božja imena i kvalitete. Čovjek je središnje biće među Božjim stvorenjima i on je Božji zastupnik među njima. Čovjek ima moć da dominira nad ostalim stvorenjima, ali on, također, nosi odgovornost da za sve njih brine.
Ovim se otvara pitanje slobode i determinizma u pogledu prirode čovjeka i moralnih posljedica njegovih djela. S jedne strane, Kur'an naglašava da Bog ima moć nad svim stvarima a s druge strane se obraća čovjeku kao moralno slobodnom činiocu. Kada ne bismo bili odgovorni za naša djela, tada nam, ustvari, ne bi trebalo za njih suditi na Sudnjem danu. Ne možemo biti odgovorni za naša djela ako nemamo slobodu izbora.
Bez ulaženja u vrlo složene teološke i filozofske probleme slobodne volje i determinizma nužno je, ipak, naglasiti da sam Kur'an Časni koji je središnji autoritet i izvor sveg učenja islama uvijek i iznova naglašava zbiljnost čovjekove slobode u smislu da naglašava čovjekovu odgovornost pred Bogom pa, čak, i pred ostalim Njegovim stvorenjima. U islamu nije moguće pobjeći od ove slobode. Mi smo s Bogom sklopili vječni ugovor i moramo izvršiti obaveze preuzete tim ugovorom. U islamu nema slobode bez odgovornosti i, ustvari, nema ljudskih prava bez obaveza.
Kada Kur'an govori o čovjeku, arapska riječ koja se obično koristi je insan ili bešer. Oba ova izraza označavaju ljudsko biće, e ne muški ili ženski spol. Stoga svi kur'anski nalozi koji su upućeni čovjeku u stvari su upućeni i muškarcima i ženama. Kada se želi obratiti samo muškarcima ili samo ženama Kur'an to čini upotrebljavajući izraze koji označavaju samo muškarce ili sami žene ali takvih slučajeva nije mnogo kao npr.: «Zbilja, muslimanima i muslimankama i vjernicima i vjernicama i poslušnim muškarcima i poslušnim ženama…»
-XXXIII/35.
Važno je razumjeti da, za razliku od modernih pokreta unutar zapadnjačkog svijeta i, osobito, Amerike, koji pokušavaju izjednačiti muškarca i ženu na kvantitativan način kao da među njima ne postoje nikakve razlike, islam muškarce i žene promatra kao komplementarna bića. Istovremeno, islam ih promatra jednakima u fundamentalnom smislu posjedovanja besmrtne duše pa tako u mogućnosti stjecanja dženetske (rajske) sreće nakon smrti ili kažnjavanje u Džehenemu (paklu) za nepoštivanje Božje volje. Islamski obredi su isti i za muškarce i za žene sa vrlo malim izuzecima.
Uz to, besmrtnost duše, obećanja i prijetnje o onostranom životu, odgovornost za svoja djela isti su za muškarce i žene, dok se spolovi razlikuju u nekim situacijama u vanjskoj socijalnoj funkciji, u kojoj islam prije vidi komplementarnost negoli kvantitativnu jednakost.
Kritike koje zapadnjaci upućuju ulozi žene u islamu prvenstveno su utemeljeni na iščitavanju suvremene zapadnjačke mode u islamskom svijetu i, svakako, na praktični položaj žene u islamskom svijetu koja je daleko od islamskog učenja.
Pitanja političkog i ekonomskog sudjelovanja žena i slična pitanja u islamskoj povijesti treba proučavati ne samo u svijetlu kur'anskog učenja, već, također, uzimajući u obzir postojeće socijalne institucije. To mu je tako čak i što se tiče pitanja pokrivanja žene. U ranom islamskom društvu to je bilo povezano sa pokrivanjem kose i tijela, ali ne i lica. Kasnije zbog lokalnih običaja koji su uključeni u islamsku praksu, u mnogim dijelovima islamskog svijeta to je uključilo i pokrivanje lica osim očiju.
Ono što je važno uočiti s islamske točke gledišta jeste da su muškarci i žene jednaki pred Uzvišenim Bogom, da imaju istu priliku za spasenje, istu moralnu i duhovnu odgovornost i, konačno, istu slobodu i prava u duhovnom i vjerskom smislu.
U socijalnoj sferi islam je predvidio uloge muškaraca i žena nešto različitima, vodeći računa o njihovim psiho-fizičkim karakteristikama. To, međutim, nikako ne znači isključivanje žene iz ekonomske i javne sfere jer je takva njena aktivnost postojala od početka islama. Prva poslanikova žena i prva muslimanka časna Hatidža bila je trgovac. To ne znači niti zatvaranja mogućnosti obrazovanju žena. Mnogi prenosioci Poslanikovih hadisa bile su žene. Povremeno su se javljali i veliki islamski učenjaci žene, a činjenica da ih nije bilo mnogo ne stoji ni u kakvoj vezi s islamskim učenjem. Na istu situaciju nailazimo i u tradicionalnim svjetovima kršćanstva, judaizma, hinduizma i budizma, u kojima se, ustvari, ne javlja ništa više ženskih naučnika negoli je to slučaj u islamskom svijetu.
Islam snažno naglašava važnost obitelji a u njoj i kroz nju i važnost žene za islamsko društvo. Smatra se da je tu njena uloga nezamjenljiva i da ta njena uloga, uloga majke i matice obitelji, koja stvara duhovni i emocionalni ambijent za povoljan razvoj i socijalizaciju novih članova društva i ugodnu emocionalnu bazu svim njenim članovima ne bi smjela previše trpjeti opterećivanjem žene drugim funkcijama. Ako se, pak, žena osjeća snažnom i ima jaku želju da se više angažira na drugim poljima to joj islam ne zabranjuje, ali i ovdje se poštuje jedno od osnovnih kur'anskih pravila da se nikoga ne treba opterećivati preko njegovih mogućnosti.
Da bismo zaključili s pitanjem položaja čovjeka u islamu, važno je prisjetiti se da, s obzirom da islam teži jedinstvu u svim domenama, on također nastoji izbjeći destruktivni natjecateljski duh i sukobe, bilo da se radi o sukobu među spolovima ili različitim društvenim klasama. Islam teži uravnoteženju čovjeka u obje njegove forme – muškoj i ženskoj, te u ljudskom društvu sa svim različitim tipovima ljudskih priroda koje čine to društvo. Islam je uvijek bio i snažno ostaje protiv rasizma, nacionalizma kao i protiv potpuno stratificirane strukture društva na koju možemo naići u određenim tradicionalnim društvima.
10 I kad je melekima (anđelima) Gospodar tvoj rekao: »Stvoriću čovjeka od ilovače. Pa kada mu savršen oblik dam i svoga duha u njega udahnem (i oživim ga), vi mu se poklonite!» - Kur'an, XXXVIII/71 i 72.
SVEMIR
Kao što se Kur'an obraća praiskonskoj prirodi čovjeka on nam isto tako otkriva kozmičku prirodu ispisanu na lišću drveća, padinama planina i zvjezdanom nebu. Iz tog razloga se kur'anski stavci i fenomeni prirode nazivaju ajetima (Božjim znakovima) i Kur'an nas jednako upućuje na obje vrste ovih Božjih znakova, jednako na one u svemiru i prirodi i na one u ljudskim dušama: «Pokazivat ćemo im Mi Znake Naše u prostranstvima svemirskim, i u njima samim, sve dok im jasno ne bude da je Kur'an Istina.» – Kur'an, XLI/53.
Svemir nije neki nezavisan vid zbiljnosti. U svakom trenutku svog postojanja ovisi o Božjem uzdržavanju. Uz to njegova pravila, sklad i uređenost – sve to dolazi od Boga. Nevjerojatan sklad stvorenog reda odraz je manifestacije Jednog u svijetu mnogostrukosti i mnoštva.
Musliman zakone prirode ne shvaća kao neovisne zakone koji slijede svoje vlastite tokove, kao da svijet posjeduje svoju vlastitu neovisnost. On zakone prirode shvaća kao odraz Božje mudrosti i kao rezultat Njegove volje. Bog je odlučio da sunce svakom jutro izlazi na istoku i zalazi na zapadu, da neka stvorenja lete zrakom, a neka plivaju morem. Nevjerojatno je koliko kur'anskih stavaka upućuje na najdublje zakone koji upravljaju svijetom prirode. Kur'an nas stalno potiče da proučavamo svijet prirode i naglašava do je to put do spoznaje Uzvišenog Boga.
U dubljem smislu, moglo bi se reći, da je sva priroda u islamu, u značenju da je u potpunosti predana Božjoj Volji. Sve stvoreno slijedi prirodu koju mu je Bog podario. Stablo kruške uvijek nosi kruške, riba uvijek ostaje vjerna prirodi ribe, a ptica prirodi ptice. Jedino je čovjeku dana sloboda da se pobuni protiv svoje praiskonske prirode. Stoga je stvoreni svijet ili svijet prirode čovjeku stalni podsjetnik što znači biti savršeni musliman u smislu predanosti Božjoj volji.
Bog je dodijelio čovjeku moć da vlada svim ostalim stvarima, kroz činjenicu da je poučio čovjeka imenima svih stvari (dao mu sposobnost poimanja i imenovanja pojmljenog), davši čovjeku i odgovornost čuvara sveg stvorenog. Ovo ne znači dominaciju nad prirodom. To podrazumijeva život u skladu s prirodom, nalaženje u prirodi Božje mudrosti i mudro korištenje prirodnih darova, u skladu s čovjekovim krajnjim ciljem, a taj je da živi kao dobar musliman sa spoznajom povratka svome Stvoritelju. Moralni zakon u islamu, u stanovitom smislu, prelazi okvire ljudskog društva i obuhvata životinje, biljke, minerale i, ustvari, sav živi i neživi svijet. Živjeti kao dobar musliman na ovome svijetu znači vidjeti u svemu Božju mudrost i brinuti se za sve što je On stvorio kao što i On brine za nas i za sve što je stvorio. Dobar musliman uvijek mora imati na umu da je Bog Onaj koji je stvorio, uzdržava i održava izuzetan sklad, raznolikost i ljepotu svijeta i koji je svemu stvorenom dodijelio određena prava, a čovjek još i odgovornost za sav svijet prirode
ESHATOLOGIJA
Stranice Časnoga Kur'ana prepune su upućivanja na smrt, kraj svijeta, ponovno oživljavanje, život na onom svijetu i Posljednji sud. Malo je tema koja se u Kur'anu i hadisu tako često ponavlja i imaju tako istaknuto mjesto kao ono što se u arapskom podrazumijeva pod terminom el-me'ad, terminom kojim se sljedbenici islama podsjećaju na blizinu i sigurnu izvjesnost smrti. Tako se Časnom Poslaniku pripisuje da
je rekao: «Umrite prije nego što umrete» i da je savjetovao svojim sljedbenicima da žive kao da će sutra umrijeti ali i kao da će živjeti još tisuću godina. Podsjećao ih je na besmrtnu dušu, na Božji sud za naša djela i na vječne posljedice našeg života i djelovanja na ovome svijetu.
Ne postoji samo život na ovom već i na onom svijetu. Na stranicama Kur'ana i hadisa se uči da Bog promatra sva naša djela, da će nagrada za dobra djela biti višestruko uvećana a da ćemo morati snositi posljedice loših dijela ukoliko nam ih Bog ne oprosti. Poslanik se slikovito izrazio rekavši da je ovaj svijet njiva na kojoj sijemo ono što ćemo požnjeti na budućem svijetu.
Čovjek posjeduje besmrtnu dušu te on ne prestaje postojati u trenucima smrti jer njegova duša i dalje živi u različitim stanjima u skladu s načinom na koji je on ili ona živjela i, naravno, u skladu s Božjom milošću. Ovdje se susrećemo s dijalektikom Božje pravičnosti i Njegove milosti koja se ne može svesti tek na jednostavno knjigovodstvo i obračunavanje. Čak i veliki grijesi mogu biti oprošteni ako ih musliman ostavi, iskreno se pokaje i zamoli Boga za oprost a i manji grijeh ako se na njemu ustraje može na našim dušama ostaviti trajne loše posljedice i proizvesti kaznu na onome svijetu.
Velike su rasprave u islamu o velikim i malim grijesima, odnosu prema njima i njihovim posljedicama. Ukratko rečeno oni koji žive u dobru, u dobru i umiru, a čovjekovo stanje na onom svijetu direktno zavisi od onoga kako je živio na ovom svijetu. Onaj koji je živio u skladu s Božjom voljom živjet će u predivnim Džennetima (raju) a onaj koji bude činio zlo iskusit će patnje džehennemske (paklene).
Eshatološko učenje islama ima snažne etičke implikacije. Čovjek na ovom svijetu mora živjeti u skladu s moralnim načelima kako bi postigao vječno blaženstvo.
Mnogo je djela u islamu napisano na ovu temu. Mnogo je običaja i rituala vezano za smrt i odnos prema umrlima. Mnogo je prikladnih molitvi vezanih za ispraćaj umrlih ili u vezi sa sjećanja na njih.
Ubrzo poslije smrti umrli polažu prvi (mali) ispit. Poslije toga, do dana Velikog suda, duše obitavaju u međuprostoru između ovog i budućeg svijeta (berzah) u skladu s načinom života na ovom svijetu.
Islam uči da će se na kraju ovosvjetskog, povijesnog, vremena zbiti svemirska katastrofa i njegov smak (el-jevmul-qijame). Poslije toga Bog će stvoriti novi svijet u kome će svi ponovo oživjeti i prvo će svima Bog osobno suditi za njihova djela činjena na ovome svijetu. Suđenje će biti tako organizirano da ćemo kako se u Kur'anu kaže: «I najmanje učinjeno dobro vidjeti i najmanje učinjeno zlo vidjeti». (XCIX/7-8) To će biti Dan velikog suda, Dan istine – El-jevmul-haqq. Zavisno od presude ljudi će biti smješteni u Džennete (raj) ili Džehennem (pakao). Kada će se ovo zbiti u Kur'anu ne stoji a i Poslanik, kada je bio pitan, je odgovarao da o tome zna samo Uzvišeni Bog.
Musliman živi s nadom ulaska u Džennet (raj). S toga on nastoji živjeti u skladu sa šerijatom, biti samilostan, pun oprosta i velikodušnosti, izbjegavati laž, prijevaru i klevetu, a da i ne govorimo o većim grijesima poput ubojstva ili politeizma što se smatra najvećim grijehom. U islamskom učenju postoji vrlo delikatna i prekrasna harmonija između strogosti Božjih zakona i milosti koja iz Njega izvire kao što nam to kazuju Božja imena Er-Rahman-Milostivi, Er-Rahim-Samilosni, El-Gaffar-Onaj koji voli praštati i dr. Bog od čovjeka očekuje pravičnost, moralnost i krijepost, no kako je svjestan čovjekove slabosti On mu također oprašta i samilostan je nad njim. Tradicionalni islamski život traje stoljećima u ovoj izuzetnoj umjerenosti koja karakterizira oba elementa, i pravičnost i samilost, izgrađujući generacije i generacije muškaraca i žena, mnogih izuzetnih moralnih kvaliteta koji žive u strahu od Božje kazne, ali i u nadi u Njegov oprost. Time su u islamskom društvu zaživjeli krijepost i moral, a to društvo mora uvijek odražavati vječne istine na isti način na koji naša djela odjekuju izvan ovosvjetskog prostora i vremena u kojem se zbivaju, odzvanjajući u svijetu vječnosti.
BOGOŠTOVLJE, MORAL, OBITELJSKI I JAVNI ŽIVOT
ŠERIJAT
Šerijat ili Božanski zakon zauzima središnje mjesto u islamu do te mjere da se muslimana može definirati kao onoga koji prihvaća legitimnost šerijata čak i onda kada nije u mogućnosti prakticirati sve njegove odredbe. Šerijat je, prema autentičnoj islamskoj doktrini, konkretno postavljanje Božje volje za potrebe ljudskog društva. Jedino je Bog zakonodavac – Šari', onaj koji stvara zakone, i jedino su njegovi zakoni obvezujući, i trajni u ljudskom životu. To ne znači da se šerijat ne može prilagoditi različitim društvenim okolnostima. Šerijat je u načelu sadržan u Kur'anu ali je to samo u načelu. Njegova prvotna razrada bila je Poslanikova praksa – sunet. Tako je Poslanikov sunet i hadis do danas ostao uz Kur,an drugi temeljni izvor šerijata.
Vremenom se razvila čitava jedna znanost koja je dala plodne rezultate. Nastala su mnogobrojna djela i vrlo bogata literatura koja do u tančine razrađuje problematiku koja je predmet šerijata. Razvile su se šerijatske škole koje su jedinstvene oko temeljnih principa ali koje zbog mnogih specifičnosti islamskog svijeta nekim šerijatskim problemima prilaze i rješavaju ih na ponešto drugačiji način.
U klasičnim šerijatskim djelima obično je sadržaj Božjega zakona podijeljen u sljedeća glavna područja:
-
Bogoštovlje ili Obredoslovlje (obredi kojima se manifestira vjera i iskazuje pobožnost),
-
Bračni i obiteljski odnosi,
-
Nasljedno pravo,
-
Zadužbine – Vakufi i
-
Poslovanje - ekonomija.
Oko promotrimo teme koje su tretirane šerijatom vidjet ćemo ne samo «vjerski život» pojedinca ili zajednice već sva područja ljudske aktivnosti, uključujući i onu ekonomsku, socijalnu i političku. Što se prvog područja tiče on tretira ono što smo naveli u poglavlju pod naslovom Islam, kao Islamske šarte a u koje spada: 1.-svjedočenje vjere – šehadet, 2.-molitve – namaz, 3.-post, 4.-zekat – materijalni doprinosi i 5.-hadždž.
Sve šerijatske škole do u detalje razrađuju sve šerijatske odredbe. Tako se, primjerice, obrađujući pitanja molitve – namaza, bave ritualnim pranjem, osobnom higijenom, stanjem tijela, misli i srca u tijeku molitve, ono što se izgovara i pokreti koji se vrše tijekom molitve. Obrađuju se razne vrste molitvi od pet dnevnih, tjednih-petkom, godišnjih – bajramskih, na završetku ramazana – mjeseca posta i u danima hadždža do raznih prigodnih molitvi kao što su molitva prigodom sahrane umrlih do molitve u raznim životnim prigodama i situacijama. Tako se vrlo precizno razrađuju i sve druge šerijatske odredbe.
MORAL I PRAVO
U islamu moral nije neki apstraktni ideal. Naravno da su vrline dobrote, velikodušnosti i milostivosti snažno naglašene, no te su vrline na konkretniji i određeniji način definirane u samom šerijatu. Svi principi moralnog djelovanja i svi aspekti moralnosti sadržani su, u načelu, u Kur'anu, no konkretizirani su kroz nauk šerijata. U šerijatu se nalazi odgovor na pitanje kako se opći moralni principi, kao npr.
pravičnost treba primijeniti u konkretnim ljudskim situacijama. U islamu čovjek ne određuje sam što je pravično a što velikodušno, već se oslanja na Božje odredbe, no važna je uloga dana i savjesti koju je Bog usadio u svako ljudsko biće. Za određene, temeljne aktivnosti, šerijatom su određene norme, no za svaku vrstu ljudske aktivnosti ostavljena je mogućnost čovjeku da primjeni islamsko-etičko učenje, prema diktatu svoje savjesti. Dakle, ništa nije mehanički niti slijepo u islamskoj etici kao što neki tvrde. Činjenica je da islam čovjeku određuje konkretne upute koje treba slijediti, ali ostavlja i široko područje ljudskog života otvoreno čovjeku da primjenjuje principe islamskog morala kao Božji rob, kojemu je podarena savjest i sposobnost rasuđivanja.
Musliman ima obaveze koje je dužan izvršavati prema Bogu, obaveze prema sebi samome, svojoj obitelji, svom neposrednom okruženju, društvu u širem smislu, uključujući na kraju i čitav Ummet tj. cjelokupno islamsko društvo, prema čitavom čovječanstvu i prema svemu stvorenom. U šerijatu su jasno razlučene sve ove dužnosti.
Dužnosti prema Bogu proizlaze iz toga da je on vlasnik naše duše i otuda smo dužni posvetiti svoje živote i plodove svoga djelovanja samo Njemu. Čovjek ne posjeduje prava sam po sebi. Ona su mu dana od Boga kad ispuni svoj dio ugovora s Njim. To u osnovi znači da čovjek svoje djelovanje uskladi sa svojom ulogom Božjeg zastupnika na Zemlji.
Jednako tako čovjek ima obaveze i prema samome sebi. On mora brinuti o stanju svoje duše i svoga tijela. I o jednom i o drugom mora brinuti s velikom pažnjom i prema Božjim uputama jer On koji ih je stvorio, najbolje ih poznaje, pa i najbolje zna kako se prema njima treba odnositi i kako ih održavati u najboljem stanju. Tako čovjek mora voditi računa o svome psihičkom i fizičkom zdravlju. Mora brinuti o svojoj besmrtnoj duši i njenom spasenju. Ne smije uništavati svoje tijelo nebrigom i nemarom, posebice mora brinuti o njegovoj pravilnoj (halal) prehrani, oblačenju i higijeni. Mora ga liječiti u slučaju bolesti. Najveći grijeh je samoubojstvo jer je naš život Božji dar i Njemu pripada, ali mi ne pripadamo samo sebi niti u društvenim relacijama jer smo društvena bića i mnogi članovi društva, posebice naši najbliži, imaju određena prava prema nama.
Mnoge dužnosti čovjek ima prema obitelji. Islam stalno i iznova ističe važnost obitelji. Posebice su istaknute dužnosti prema roditeljima ali i prema ostalim članovima obitelji pa i prema široj porodici i rodbini. U islamu obitelj je središnja društvena institucija. Mnoge obiteljske dužnosti su ekonomske prirode kao što su izdržavanje i nasljeđivanje ali mnoge su čisto edukativne i moralne prirode kao što su dužnosti u odgoju potomstva ali i lijepo ophođenje i svaka vrsta brige.
Čovjek ima dužnosti i prema zajednici koja ga neposredno okružuje, počevši s prvim susjedima bez obzira na njihovu vjersku i nacionalnu pripadnost. Tradicionalno islamsko društvo razvija vrlo snažan osjećaj dobrosusjedskog identiteta. Jedan od prijatelja Božjeg poslanika je pripovijedao: «Poslanik, Bog mu se smilovao i spasio ga, nam je toliko govorio o dužnostima prema susjedima da smo bili pomislili da će susjedi jedni druge nasljeđivati.» U Bosni se, primjerice, susjedstvo (komšiluk) razvilo u pravu društvenu instituciju i postalo jedna vrsta «svetinje» vrlo bliske i slične obiteljskim odnosima a slično je i u ostalim krajevima islamskog svijeta. Tu su i dužnosti prema široj društvenoj zajednici, prema umi i prema ljudima uopće koje su brojne i prema kojima se moramo odnositi sa mnogo pažnje.
I na kraju, što se tiče odnosa prema svemu stvorenom, u šerijatu postoje zakoni koji se bave pitanjem odnosa ljudi prema životinjama, biljkama, vodi i zemlji i s Božjom kreacijom u najširem značenju. Čovjek se podučava da o njima treba brinuti te da prihvati njihovo pravo na život i postojanje u harmoničnoj zajednici s čovjekom. Islam ne prihvaća slijepu dominaciju i iskorištavanje stvorenog, bez čovjekova promišljanja o njihovim pravima kao i promišljanju svojih dužnosti prema tom stvorenom svijetu. Čovjek nije gospodar prirode. Uzvišeni Bog je jedini Gospodar svega stvorenog. On nas je postavio za svoje zastupnika na zemlji s preciznim mandatom kojega trebamo brižno i pažljivo izvršiti. Na kraju ćemo morati svome Uzvišenom Gospodaru podnijeti izvještaj kako smo to izvršili i naravno On će ocijeniti kako smo tu dužnost obavili. Od te ocjene će zavisiti hoćemo li biti nagrađeni džennetskim (rajskim) užicima ili džehenemskim (paklenim) mukama.
PRAVNI ODNOSI
Glavni aspekt šerijata tiče se socijalnog, ekonomskog i političkog učenja i obično se stavlja u kategoriju pravnih odnosa (mu'amelat), mada se ponekad, u tom kontekstu, ne raspravlja politički aspekt šerijata.
Pa ipak, za našu raspravu, socijalni, politički i ekonomski aspekti mogu se povezati u jedno i tvoriti drugu veliku cjelinu šerijata, kako bi se razlikovali od one prve, koja se bavi isključivo raznim oblicima ibadeta (Bogoštovlja).
DRUŠTVO
Islamski projekt društva se zasniva na dvije snažne veze između njegovih članova. S jedne strane to je podčinjenost Bogu a s druge bratstvo među ljudima. Ponekad to ide dotle da se u nekim tradicionalnim društvima jedni drugima obraćaju sa brate ili sestro. Islam pridaje veću ili manju važnost raznim socijalnim grupama, ekonomskim, krvnim, političkim, interesnim i dr. Na neke je snažno udario tako da je npr. doveo u pitanje postojanje plemenske organizacije, generalnom perspektivom islama. Druge su, poput profesionalnih grupacija i duhovnih redova, imale snažnu vjersku osnovicu u samoj islamskoj tradiciji. No, svi su ovi vidovi udruživanja imali sekundarno značenje u poređenju s ummetom (pripadnost zajednici muslimana) i obitelji.
Rasna, nacionalna, jezička i druge slične pripadnosti ljudi imaju daleko manji značaj sa stajališta islama od vjerske pripadnosti. Tako će se ljudi i pred Bogom na sudnjem danu pojaviti kao pojedini ummeti (sljedbenici pojedinog Božjega poslanika). Tako će pred Boga doći Musa (Mojsije) sa svojim sljedbenicima – jevrejima, Isa (Isus) sa svojim sljedbenicima – kršćanima, Muhammed sa svojim sljedbenicima – muslimanima i td.
PORODICA
Što se tiče porodice islam snažno naglašava njenu opstojnost. U ovom kontekstu islam ne podrazumijeva suvremenu atomiziranu obitelj (supružnici i djeca) već uključuje i ostalu rodbinu. Unutar ovog porodičnog okvira islam zahtjeva niz međusobnih dužnosti i obaveza uz međusobnu ljubav, pažnju i vrlo visoku solidarnost. U ovom porodičnom mozaiku se ipak izdvaja odnos prema roditeljima a posebice majci. Tako nas Kur'an poučava: «samo Bogu robovati, roditeljima dobročinstvo činiti, i bližnjima, i siročadi, i siromasima» - XI/83, a Poslanik naglašava: «Džennet (raj) je pod majčinim nogama». Tako je dužnost svakog muslimana i muslimanke da redovito posjećuje svoju rodbinu, da bude s njima u bliskim odnosima te da održavaju rodbinske veze.
Naglašavanje važnosti braka i odvraćanje od celibata u velikoj su mjeri povezana s okupljajućom ulogom koju u islamskom društvu ima porodica. Jedan od razloga toleriranja poligamije, pod određenim uvjetima, jeste i taj da se u vrijeme kada se zbog određenih prirodnih ili društvenih nedaća pojavi višak žena u društvu da se taj višak uključi u porodičnu strukturu. Islam to dopušta ukoliko ne postoje drugi uvjeti da se te žene uključe u porodičnu strukturu i dopušta se muškarcima, koji su čestiti i koji posjeduju materijalne uvjete, poligamija (do četiri žene).
Za razliku od nekih drugih vjera islam dozvoljava razvod braka. Mada su predviđeni mnogi instrumenti da se brak održi, kada dođe u krizu, i da se prenosi kako je Poslanik poručio da je Bogu od svih dozvoljenih stvari najmrži razvod braka, šerijat dopušta, da kada odnosi u braku postanu nepodnošljivi i nepopravljivi, da se on razvede i da razvedeni supružnici mogu stupiti, ako žele, u nove bračne odnose. U tradicionalnim islamskim društvima razvod braka je velika rijetkost.
Da na karaju još naglasimo, što se bračnih odnosa tiče, da žena ima pravo potpuno samostalno raspolagati i upravljati svojom imovinom. Prema šerijatskim propisima suprug može raspolagati ženinom imovinom samo onoliko i onako kako mu ona dopusti. Žene po šerijatu nisu dužne učestvovati u materijalnom zbrinjavanju i uzdržavanju obitelji mada to u dogovoru s mužem mogu činiti onoliko i onaka kako se sporazumiju.
EKONOMIJA
Islamsko ekonomsko učenje uvijek je vezano uz etiku i temelji se, ponajviše, na pravdi; kroz sprečavanje suvišnog gomilanja bogatstva na račun određenih društvenih klasa i grupa ljudi; kroz pravičan odnos razmjera bogatstva u odnosu na rad; kroz sprečavanje zloupotrebe kapitala i prihoda.
Složeno islamsko ekonomsko učenje zasniva se na nekoliko temeljnih principa. Prvi princip je da sva dobra pripadaju Bogu. No, pošto je čovjek Božji zastupnik na zemlji dano mu je, na osnovu te uloge, pravo privatnog posjedovanja. To čovjeku od Boga poklonjeno pravo je nepovredivo od bilo koje vlasti ili društvene grupe osim u izuzetnim slučajevima i jedino na temelju šerijatskih zakona.
Potom, postoji i princip međuodnosa između nečijeg napora i razmjera bogatstva kao i važnost sudjelovanja u riziku gubljenja bogatstva i njegova povećanja ekonomskim transakcijama. S toga je zelenaška kamata -riba (to je svaka kamata bez preuzimanja rizika za uloženi kapital) strogo zabranjena. «Oni koji jedu kamatu dići će se kao što se digne onaj koga je šejtan (đavo) svojim udarom izludio! Tako, jer oni vele: 'Trgovina je kao i kamata!' A Bog je trgovinu dopustio a kamatu zabranio» - Kur'an, XI/275. S druge strane ulaganje kapitala uz obostrani rizik i podjela dobiti je šerijatom dozvoljena.
Ono što bi ovdje još trebalo istaći jeste da se rad i svaka ekonomska aktivnost koja ide zatim da se sebi i svojoj obitelji priskrbi ekonomska sigurnost i da se bude korisnim za društvo, uz poštivanje šerijatskih propisa prilikom rada i poslovanja, smatra svojevrsnim Bogoslužjem – Ibadetom, kao i molitva i druge vrste Bogoštovlja.
POSLANIK ISLAMA - MUHAMMED IBN ABDULLAH (571 – 632)
Poslanik islama Muhammed ibn Abdullah od roda Hašimija iz plemena Kurejšija rođen je u Meki u Arabiji 20. travnja 571. godine a umro u Medini 08. lipnja 632 godine. Osnovne podatke iz njegova života pogledajte u odjeljku pod naslovom SUNET I HADIS.
ČETVORICA IZABRANIH HALIFA (632 -661)
Poslije Poslanikove smrti novoformiranom islamskom državom su vladali četvorica halifa koje su muslimani sami izabrali na tu funkciju.11
EBU BEKR (632 – 634)
Odmah nakon Poslanikove smrti za halifu je izabran Ebu Bekr koga je sam Poslanik nazvao Es-Sidik – Iskreni. Bio je među prvima koji je primio islam i otac Poslanikove supruge Aiše. Poslanik ga je odabrao da mu bude saputnikom prilikom hidžre – preseljenja iz Meke u Medinu. Sa Poslanikom je učestvovao u svim bitkama. Čitav svoju, nemalu, imovinu je potrošio za potrebe zajednice. Poslanik ga je imenovao svojim zamjenikom u predvođenju muslimana u zajedničkoj molitvi kada bi bio spriječen da to osobno čini. Uživao je veliki ugled u zajednici.
Vladao je kratko ali je za zajednicu učinio mnogo. Kad je Poslanik umro mnoga plemena koja su samo formalno bila prihvatila islam i priznala Poslanikovu vlast su se pokušala odcijepiti a pojavilo se i mnogo lažnih poslanika koji su taj metež pokušali iskoristiti. Ebu Bekr je u prvoj godini svoje vladavine uspio skršiti sve te pobune i zavesti red u islamskoj državi. U drugoj godini njegove vladavine od Perzije je osvojena čitava dolina rijeke Eufrat u Iraku a od Bizantije dobar dio Sirije.
Povjesničari su zapisali njegovu naredbu vojnicima, koja je poslije postala kodeks koga su se muslimanski vojnici držali, a koja je glasila: «Ne kršite zadanu riječ, niti pretjerujte u vjeri. Ne mrcvarite ubijene i ne ubijajte djecu, žene i starce. Ne sijecite drveće i ne palite usjeve. Ne koljite ovaca, goveda i deva osim koliko vam bude potrebno za hranu. Proći ćete pokraj nekih, koji su se osamili u svojim samostanima, pa ih pustite na miru i onome čemu su se odali».
Za vrijeme njegove vladavine je sakupljen Kur'an u jednu zbirku (mushaf). Učinili su to Poslanikovi pisari i najbolji poznavaoci Kur'ana.
OMER IBNUL-HATTAB (634 - 644)
Dok je još bio u bolesti, predosjećajući skoru smrt, Ebu Bekr je konsultirao mnoge ugledne i utjecajne prvake zajednice u svezi svoga nasljednika i dobio njihovu suglasnost da to bude Omer Ibnul-Hatab koga je u svojoj oporuci preporučio za to mjesto. Odmah nakon smrti Ebu Bekra, Omer i bi izabran na tu dužnost.
Za vrijeme Omerove desetogodišnje vladavine skoro u potpunosti je osvojeno slavno Perzijsko carstvo, čitav Irak, Sirija, Palestina i Egipat. U povijesnim djelima je ostalo zapisano da su stanovnici Jeruzalema u tijeku opsade izrazili želju da se predaju halifi osobno. Halifa je uslišao tu njihovu želju, otišao u Jeruzalem i osobno primio ključeve grada. Jeruzalem tako bi zauzet bez kapi krvi a halifa dade garancije jeruzalemljanima da će uživati građansku sigurnost i vjerske slobode i ostale su zapamćene njegove riječi kojima im se obratio: «O jeruzalemljani ! Imate ista prava ali i iste dužnosti kao i mi».
Za vrijeme njegove vladavine je uveden hidžretski kalendar. Naime odlučeno je da se za početak ere uzme Hidžra (preseljenje Poslanika i prvih muslimana iz Meke u Medinu) a da se vrijeme računa po mjesečevu kalendaru u kome je godina za deset dana kraća od sunčeve godine.
OSMAN IBNUL-AFFAN (644 - 656)
Bio je jedan od najuglednijih mekanskih prvaka i zet Muhammedov. Uz to je bio i jedan od Poslanikovih pisara Kur'ana i izuzetno darežljiv, tako da je sav svoj veliki imetak potrošio za potrebe zajednice.
Halifa Omer nije oporučio jednu osobu za halifu, nego je u svojoj oporuci naveo šest najugledinijih prvaka zajednice, među kojima je bio i Osman i oporučio da oni između sebe izaberu njegova nasljednika. Kad je Omer bio ubijen njegova oporuka je realizirana i ova šestorica su odlučila da nasljednik bude Osman ibn Affan.
Za vrijeme njegove dvanaestogodišnje vladavine islamska imperija se proširila na skoro čitavu sjevernu Afriku i sjeverno od Iraka sve do Armenije. Kako je izgrađena i snažna mornarica to su osvojeni mnogi otoci istočnog Sredozemlja sa Ciprom.
11 Halife su bili i svjetovne i duhovne vođe i bili su nasljednici Božjeg poslanika u svemu osim primanja Božje objave. Institucija hilafeta postojala je od poslanikove smrti 632. godine pa sve dok ga Kemal Ataturk nije dokinuo 1924. godine svrgnuvši posljednjeg Turskog sultana Abdul Medžida koji je ujedno obnašao i funkciju halife.
Pošto su i mnogi nearapi prigrlili islam uočene su mnoge nepravilnosti u recitiranju Kur'ana. Da ne bi došlo do iskrivljivanja Kur'ana izvršena je još jedna stroga recenzija Kur'ana, koji je za Ebu Bekra bio sakupljen u jednu zbirku, a onda je Kur'an umnožen i razaslat u sve krajeve imperije da se na osnovu tih redigiranih tekstova svijet poučava.
ALI IBN EBI-TALIB (656 - 661)
Pošto je halifa Osman bio ubijen za halifu je bio izabran Ali ibn ebi Talib. Ali je odrasta u Poslanikovu domu i bio je oženjen njegovom kćerkom Fatimom. Bio je jedan od pisara Kur'ana i slovio je kao jedan od najboljih poznavalaca islamskog nauka. Osim toga bio je veliki junak, učesnik skoro svih vojni i pobjednik u svim, mnogobrojnim, dvobojima kojima su u ono doba otpočinjale bitke. Islam je prihvatio još kao dječak.
Poslije izbora Alija za halifu, taj izbor nije priznao moćni namjesnik Sirije, Muavija. Potpomognut slavnim vojskovođom, osvajačem Egipta i mnogih drugih krajeva, Amr ibni Asom i još nekim drugim uglednicima, oružano se suprotstavio Aliju. Vođeno je nekoliko žestokih bitaka u kojima je Alijeva vojska odnijela pobjede. Muavija ni dalje nije priznavao Alija za halifu nego se i on proglasio halifom. Haridžije (jedna fanatična vjerska sekta, nastala tijekom tih borbi) iskova zavjeru ubiti i Alija i Muaviju. Uspjeli su, međutim, ubiti samo Alija. U Kufi, kuda je Ali premjestio prijestolnicu imperija, savjetovaše njegovu sinu Hasanu da se proglasi halifom, što on u prvo vrijeme i učini. Kada je, međutim, uvidio da će to izazvati dalja krvoprolića odreče se hilafeta i prizna Muaviju za halifu.
REZIME VLADAVINE PRVE ČETVORICE HALIFA
Kada je islam ujedinio zavađena arapska plemena, uspostaviše oni jednu državu i za kratko vrijeme proširiše njene granice do Indije, Kaspijskog mora i po sjevernoj Africi do neprohodne Sahare. Vrijeme prve četvorice halifa zove se u islamskoj povijesti doba El-hulefaur-raššiduna – halifa koji su bili na pravom putu, jer se smatralo da su ova četvorica halifa bili pravi zastupnici Božjeg poslanika i vladali u potpunosti po odredbama Kur'ana i suneta.
Osim brzog teritorijalnog širenja države, ovo vrijeme je poznato kao vrijeme širenja pismenosti i prosvijete. Prije islama većina Arapa je pripadala nomadskim plemenskim zajednicama, sa vrlo niskom stopom pismenosti. Sam Poslanik Muhamed, osim što je cjelokupno svoje djelovanje shvaćao kao prosvjećivanje (zato je predislamsko doba nazvano vrijeme neznanja - džahilijjeta), radio je i na općoj pismenosti. Možda, kao najbolji primjer, koliko je Poslanik pridavao pažnje pismenosti, može poslužiti slučaj zarobljenika iz bitke na Bedru. Naime, oni zarobljenici koji su bili pismeni mogli su dobiti slobodu čim bi deset muslimana naučili čitati i pisati. Nastavljajući u tom duhu, za vrijeme prve četvorici halifa je postignuta opća pismenost cjelokupnog odraslog stanovništva.
UMAJJIDI (661 – 750)
Osnivač ove dinastije je Muavija sin upravitelja Meke iz Poslanikova vremena Ebu Sufjana. Kada je Poslanik oslobodio Meku Muaviji su bile 23 godine i on je tada zajedno sa svojim ocem prihvatio islam. Zarana se počeo isticati bistrinom, općom naobrazbom i vojnim vještinama. Zato ga je halifa Ebu Bekr imenovao vojskovođom a Omer namjesnikom, prvo u Transjodaniji a potom u Siriji na kojoj dužnosti je ostao i za vrijeme Osmanova hilafeta. Kada je Ali izabran za halifu izvršio je smjenu svih namjesnika i svi su se pokorili toj njegovoj odluci osim Muavije. Kao što smo naprijed objasnili on se 661. godine proglasi halifom.
Muavija je sagradio veliku mornaricu i izvršio prvu opsadu prijestonice Bizanta Konsantinopolja (668.).
Prije svoje smrti 680. godine odredio je svoga sina Jezida za nasljednika prijestola i tako uveo nasljednu dinastiju na funkciji halife. Po ugledu na tada poznate dvorove, posebice Bizantski i Perzijski, uveo je dvorski ceremonijal i svu raskoš i ostalo što uz to ide, za razliku od svojih prethodnika (prve četvorice halifa) koji se svojim načinom života nisu razlikovali od ostalih, prosječnih građana. Tu praksu su nastavili i njegovi nasljednici na položaju halifa. Prijestolnica države je prenesena u starodrevni Damask gdje je izgrađena i danas velelijepna Umajjiska džamija.
Vladavinu ove dinastije su pratili mnogi unutarnji sukobi posebice sa Haridžitima, koji su smatrali da su Umjjidi uzurpirali halifsku vlast i Šijama koji su smatrali da ta vlast pripada Aliju i njegovim potomcima. Ti sukobi su išli čak do dvovlašća. Tako se za vrijeme ove dinastije u Medini halifom proglasio i Abdullah ibn Zubejr. Abdullahovu vlast su priznavali u Arabiji i Iraku. Poslije su Šije pozvali Alijeva sina Husejna u Kufu, da se tamo proglasi halifom, ali ga je umajjidska vojska presrela na Kerbeli i učinila veliki masakr nad njim i skoro kompletnom porodicom Muhammedovih potomaka.
Za vrijeme ove dinastije se nastavila daljnja ekspanzija islamske države. Tako je za njihova vremena država proširena, na sjeveru, na srednju Aziju i većinu krajeva Male Azije, na istoku, na čak neke dijelove današnje Kine, u Africi, na Sudan, Berberska područja u Sahari i sjeverozapadnoj Africi, u Sredozemnom moru na većinu otoka, a najpoznatije je osvajanje Španjolske.
Naime 711. godine vojskovođa Tarik ibn Zijad sa 12. 000 vojnika pređe u Španjolsku. Mjesto njegova stupanja na tlo Španjolske dobi naziv Džebelut-Tarik – Tarikovo brdo, koji europeizirani naziv mi danas izgovaramo kao Gibraltar. Za nekoliko godina čitava Španjolska bi osvojena. Muslimani su bili prešli i Pirineje i osvojili neke gradove južne Francuske kao što su Bordo. Daljnja nadiranja su zaustavljena kada je Franačka vojska pod komandom Karla Martela kod Poatijera (732.) porazila muslimansku vojsku. Španjolska je, međutim, idućih 8oo godina ostala kao muslimanska cvjetna i prosperitetna pokrajina Andalus.
U ovoj dinastiji se izdvaja jedan halifa koji je u islamskoj povijesti ostao zapamćen po svojoj skromnost i pobožnosti. Neki ga čak svrstavaju uz prvu četvoricu, pravednih halifa, kao petog. To je Omer ibn Abdul-Aziz koji je vladao od 717. do 720. godine.
ABASIDI (750 – 1258)
Abasidi su potomci Muhammedova strica Abasa. Osnivač ove dinastije je Abdul- Abas. Prvi veliki halifa ove dinastije je drugi njen halifa Ebu Džafer El-Mensur. On je konačno uspio uvesti reda u čitavoj imperiji osim Španjolske koja se odcijepila pod prethodnom dinastijom Omajjida. Ostao je zapamćen i kao osnivač Bagdada čuvene prijestolnice te dinastije. Vrhunac slave dinastija je doživjela za vrijeme petog halife Harunur-Rešida, nama više poznatog kao bajkovite ličnost iz Tisuću i jedne noći. On je nama Europljanima interesantan još i po tome što je održavao žive međudržavne odnose sa čuvenim franačkim kraljem Karlom Velikim.
U svom prvom periodu od 750 – 847 uspostavljena je jedna velika, snažna i jedinstvena imperija, vrlo bogata i veoma prosperitetna, koja se stalno širila. Bilo je to vrijeme stalnog ekonomskog, kulturnog i svakog drugog napretka. Prvo su prevedena sva važnija filozofska, naučna i druga djela, Grčka, Perzijaska, Indijska a uspostavljene su veze i sa Kinom, posebice za vrijeme Harunur-Rešida i Me'muna, kada su osnovane čuvene prevodilačke škole. Potom je započeo, rijetko u ljudskoj povijesti viđen, ekonomski, naučni, filozofski i svaki drugi razvoj. Osnovani su prvi veliki univerziteti, kao što je bila čuvena Nizamija. Vrijeme je to velikana uma, El-Kindija, Farabija, Ibn-Sine, Gazalija i mnogih drugih. Izgrađeni su mnogi gradovi. Imperija je povezana kopnenim, riječnim i morskim putovima. Izgrađeni su mnogi javni objekti. Vrijeme je to Bagdada iz Tisuću i jedne noći.
Poslije ovog prvog perioda imperija više nije bila jedinstvena. Halife su često dijelile vlast sa svojim moćnim namjesnicima provincija, koji su uspostavljali često vlastite dinastije koje su bila u manjoj ili većoj mjeri neovisni od centralne halifine vlasti. Ponekad su halifi priznavali samo vrhovnu vlast a poneki samo nadležnost u stvarima vjere. Bilo je tu i Arapa i Turaka i Perzijanaca koji su često bili moćniji i od samog halife kao što su Perzijanci Gaznevije ili Turci Seldžuci. Ipak, generalno gledajući, period ove dinastije je praćen vrlo živim aktivnostima na svim poljima, koji ni takvi udari kao što su bili križarski ratovi nisu uspjele, bitnije, uzdrmati, sve do velike pošasti koja je u trinaestom vijeku harala svijetom, a to je bila provala divljih Tatara. 1258. godine Džingis-kanov sin Hulag razori Bagdad iz Tisuću i jedne noći a zadnjeg halifu El-Mustasima ubi i tako okonča ovu najčuveniju islamsku dinastuju. Kažu da se Tigris izlio iz svojega korita od silnih knjiga koje su Tatari u nj pobacali. Međutim, ni tako divlji narod kao što su bili Tatari nije mogao odoljeti islamu. Uskoro su postali muslimani koji su se iz najvećih rušitelja u povijesti pretvorili u graditelje bajkovitog Samarkanda i Buhare i takve ljepote kao što je Tadž Mahal.
UMAJJIDI U ŠPANJOLSKOJ (756 - 1031)
Kada je za vrijeme umajjidskog halife Velida ibn Abdul-Melika, namjesnik sjeverne Afrike Musa ibn Nusajr poslao 12.000 vojnika pod zapovjedništvom Tarika ibn Zijada u vojnu na Španjolsku, pređe ova vojska na Pirinejski poluotok 711. godine. Za nekoliko godina Španjolska je osvojena i postala jednom od pokrajina
velike islamske imperije.
Kada su Abasidi svrgli dinasiju Omajida počeše progoniti sve njene članove. Jedan od Umajjida, Abdurahman ibn Muavija pobježe u Španjolsku, tamo naiđe na dobar prijem i 756. godine osnova Zapadno islamsko carstvo. Abdurahman I se nije proglasio halifom, nego je sebi uzeo titulu Emira – Zapovjednika. Njegovi nasljednici sve do Abdurahmana III (912-961) su zadržali titulu emira dok se Abdurahman III proglasio halifom. On je ujedno bio i najznačajniji muslimanski vladar Španjolske.
Do 1031. godine muslimanska Španjolska je funkcionirala kao jedinstvena država a poslije toga sve do konačnog pada pred kraljem Ferdinandom i kraljicom Izabelo 1492. godine Španjolska je bila iscjepkana na manji ili veći broj samostalnim državica. Čitavo to vrijeme Španjolska je zadržala visoku razinu ekonomskog i kulturnog razvoja.
Zapadno islamsko carstvo se u svemu takmičilo sa svojim istočnim, bagdadskim bratom. U nekim elementima čak ga je i nadmašilo. Muslimanska Španjolska je imala najrazvijeniju poljoprivreda, rudarstvo, preradu metala, tekstilnu industriju i graditeljstvo na svijetu u svoje vrijeme. Postala je jedna od transmisija islamske kulture i civilizacije na srednjovjekovnu Europu. U graditeljstvu razviše zapadno-maurski stil koji je po luksuzu i ukrasima priznat kao najsavršeniji. Njegove predivne građevine su bile okružene bujnim parkovima, umjetnim jezerima sa cvijetnjacima u kojima su bili umjetni vodoskoci. Razvilo se oko 8o većih i 3oo manjih gradova. Zapisano je da je prijestolnica Kordoba imala 200.000 kuća, 600 džamija, 50 bolnica, 80 velikih škola, 900 javnih kupatila i preko milijun stanovnika. Španjolski gradovi su imali popločane ulice, javnu rasvjetu, vodovod i kanalizaciju.
Španjolski vladari su bili zaštitnici umjetnosti, nauke i prosvjete a među njima su se posebno isticali Abdurahman III. i Hakem II. koji su u mnogome sličili Harunur-Rešidu i Me'munu na istoku. Naučni i kulturni vrhunac muslimansko društvo Španjolske je doseglo davši čitavu plejadu velikih naučnika i filozofa. Najslavniji od njih je poznati Ibn Rušd (Avereos) koji je izvršio tako snažan utjecaj na europsku misao da se čak u srednjoevropskoj evropskoj skolastičkoj filozofiji razvio poseban rod te misli takozvani Kršćanski Averoizam.
Malo je toga ostalo pošteđeno od srednjovjekovne inkvizicije. Ali i ono što je ostalo kao što je čuvena Kordobska džamija ili dvorac El-Hambra u Granadi svjedoče kako je to raskošna kultura bila.
TURCI OSMANLIJE (1300-1928)
Osnivač ove dinastije bio je Osman (1300-1326). Njegov otac Ortogrul se sa nekoliko stotina turskih porodica doselio iz srednje Azije i naselio u blizini Ankare oko Eski-šehera. Kada je poslije njegove smrti njegov sin Osman preuzeo vlast Seldžučki sultani su im dozvolili da šire svoje posjede osvajajući bizantinske gradove. Tako je otpočela ekspanzija ove dinastije. Osmanov sin Orhan osvoji Brusu i u nju smjesti svoju prijestolnicu. Ubrzo je osvojio i Izmir a onda kod Čamakale prešao u Evropu i osvojio Kalipolje. Orhanov sin Murat I. prvo osvoji Edrene i tamo preseli svoju prijestonicu. Pobjedama na Marici i Kosovu polju Turci se proširiše na Balkanu. Sa daljnjim osvajanjima je nastavio Bajazid I. a posebice čuveni Mehmed I., nazvan Fatih-pobjednik koji osvoji Kostantinopolj (1453) i Bosnu (1463). Ova ekspanzija je nastavljena posebice za vrijeme Selima I. koji je od posljednjeg Abasidskog halife preuzeo i halifsku vlast (1517.). Osmanlije su i tu vlast zadržale sve do 1924., kada ju je Kemal-paša Ataturk dokinuo. Sulejman Veličanstveni je pobjedom na Mohačkom polju nad Ugarskim kraljem Ljudevitom Jagelovićem, uništio samostalnost Ugarske i stigao pod zidine Beča ali ga nije uspije osvojiti. Turci onda osvoje Budim i sve krajeve južno od Budima do Jadranskog mora. Još su jednom Turci opsjedali Beč pod komandom Kara Mustafe-paše (1683.). To je bio vrhunac Osmanske ekspanzije. Osmanska carevina je tada zauzimala tako velika prostranstva kao rijetko koja druga imperija u svjetskoj povijesti. U Evropi su njene granice bile na sjeveru do Poljske, na zapadu Slavonija do Pakraca, Lika, Dalmatinska Zagora, Dalmacija do Makarske, u Africi, čitava sjeverna Afrika do Atlanskog oceana, u Aziji, Arabija, Bliski istok, svi krajevi oko Kaspijskog i Crnog mora i veći dio srednje Azije.
Poslije toga moć Osmanskog carstva postepeno slabi ali je ona još dugo zadržalo moć jedne od vodećih svjetskih sila, da bi ta moć u devetnaestom vijeku, posebice u njegovoj drugoj polovini naglo opala i da bi se ta imperija, konačno, Balkanskim ratovima i Prvim svjetskim ratom raspala. Dinastija bi ukinuta Mladoturskom revolucijom a Turska se svela u svoje današnje granice.
Osmanska carevina je za nas značajna po tome što su i mnogi naši krajevi u njenom sastavu bili dogo vremena. Tako su Slavonija, Lika, Dalmatinska Zagora i velik dio Dalmacije u njenim okvirima bile oko 150 godina a Bosna i Hercegovina preko 400 godina i ostali su neizbrisivi tragovi tog dijela naše povijesti.
OSTALE DINASTIJE
Do kraja petnaestog stoljeća duže ili kraće, sa manjom ili većom samostalnošću, postojalo je još niz dinastija. Najznačajnije od njih su Fatimidi (909-1171) u Egiptu, Idrisije (788-919) u Sjeverozapadnoj Africi, Ejubije (1171-1250) u Egiptu, Palestini i Siriji, Gaznevije (976-1186) u Avganistanu i Indiji, Seldžuci (1039-1300) u sjevernim provincijama Male i srednje Azije, Memluci (1250-1517) u Egiptu, Palestini i Siriji i dr.
Fatimidi su tako utemeljili Kairo i u njemu jedan od najstarijih sveučilišta u svijetu Al-Azhar. Utemeljitelj dinastije Ejubija čuveni Slahudin Ejubi je bio jedan od najznačajnijih vladara u povijesti islama. Osvojio je od križara Jeruzalem (1187). O visokom humanizmu ovog vladara govori jedan slučaj iz njegovih bitaka sa Engleskim kraljem, Ričardom lavljeg srca. Naime kada je Ričard u njihovim međusobnim bitkama bio teško ranjen Salahudin mu je poslao svoje liječnike da ga liječe.
U drugoj polovici drugog milenijuma značajne su dvije dinastije koje su vladale u Iranu i koje su između ostalih zaslužne za sazrijevanje Perzijanaca kao naroda i nacije. To su Safavidi koji su vladali od 1501. do 1722. godine i Kadžari koji su vladali od 1796. do 1925. godine.
U Indiji je neizbrisive tragove ostavila dinastija Mogula koja je vladala od 1526. do 1765. godine. To su potomci istih onih divljih mongola koji su razorili Bagdad ali su se ti rušitelji poslije preobratili u graditelje Tadž Mahala.
|
MUSLIMANI U SVIJETU |
Muslimani su danas većina u 57 zemalja svijeta u kojima ih živi oko 1.011.000.000 (milijardu i jedanest milijuna) dok u nižem ili višem procentu muslimani žive u većini ostalih zemalja gdje ih imo još preko 300.000.000 (tristo milijuna). Ukupno je, dakle, u svijetu preko 1.300.000.000 (milijarda i tristo milijuna) muslimana. Najmnogoljudnija muslimanska zemlja je Indonezija dok je po površini najveći Kazahstan. Ako promatramo porast populacije među najvećim religijama svijeta onda je on najbrži među pripadnicima islama (muslimanima). Tako je na primjer 1935. godine u svijetu živilo oko 400.000.000. muslimana da bi se njihov broj u zadnjih sedamdeset i pet godina više nego utrostručio. |
|
MUSLIMANI U SVIJETU - ZEMLJE SA MUSLIMANSKOM VEĆINOM
|
MUSLIMANI U SVIJETU - MUSLIMANSKE MANJINE
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Rijadus-salihin
- Details
- Category: Uncategorised
- Published Date
H A D I S
Muhammedov a. s. govor i postupak naziva se Hadis, bilo da se radi o njegovim riječima, njegovim djelima, ili čak o njegovom reagiranju na postupke njegovih učenika. Njegovo prećutno odobravanje uživa isto toliki autoritet za dopuštenost tih postupaka, koliko i njegove riječi ili njegova osobna praksa.
Sam Kur'an podsjeća više puta na pravnu važnost Hadisa: »Pokoravajte se Bogu i Njegovu Poslaniku« (4:58), »Ono što vam Poslanik donese, uzmite, a suzdržite se od onoga što vam sprečava« (59:70), »On vam ne govori po svom htijenju, on govori samo ono što mu je naređeno« (53:3—4), »U Božjem glasniku imate dobar primjer za sve vas, za svakog ko se uzda u Boga i u Sudnji dan i za one koji se Boga često sjećaju« (33:21). Tako, sve što propisuje Poslanik a. s. prima se u zajednici kao izraz volje Onoga ko nam ga je uputio. Bilo je slučajeva kad je, ne primivši Objavu, Božji Poslanik u nekom pitanju sam odlučio, pozivajući se na svoj zdrav razum. Kad to Bog nije odobravao, intervenirao ie jednom Objavom, koja je ispravljala Muhamedovu a. s. odluku. Ta indirektna uputa, koja je nakon događaja dolazila na znanje zajednici, nije neposredno proizvodila posljedice.
Hadis ima jednu drugu važnost - evo koju:
Kur'an je često sažet, pa je upravo praksa Božjeg Poslanika ono što ukazuje na metode primjene i pojedinosti, i daje neophodna objašnjenja. Na primjer: Kur'an samo kaže: »Obavljajte namaz«, bez objašnjavanja oblika ili drugih detalja. Božji Poslanik nije mogao riječima opisivati sve detalje te obaveze i zato je rekao svojim sljedbenicima: »Obavljajte namaz kako vidite da ga ja obavljam!«
Vrijednost Hadisa za muslimane raste sa činjenicom da Muhammed a. s. nije samo poučavao nego je imao priliku da svoje učenje primijeni na sve važnije domene života. Nakon što je pozvan od Boga da izvrši misiju Njegova Poslanika živio je još 23 godine. On je svojoj zajednici poklonio vjeru koju je on najsavjesnije primijenio u svom životu: osnovao je državu kojom je upravljao u svojstvu vrhovnog vladara, osiguravajući mir i unutrašnji red, vodeći vojske radi odbrane, okončavši prepirke svojih podanika, kažnjavajući kriminalce i stvorivši zakone u svim pitanjima ljudskog života. Oženio se i pružio primjer porodičnog života. Važna je činjenica da se nije izdizao iznad zakona koji je objavljivao za sve. Njegovo ponašanje nije bila njegova privatna stvar.
Muhammed a. s kao čovjek je bio isto toliko obazriv u svim postupcima, koliko i skroman. Kao Božji Poslanik, on je poduzeo sve što je bilo neophodno da bi osigurao ne samo saopštavanje nego i očuvanje Božanskih poruka. Nije se mnogo brinuo za očuvanje svojih ličnih izreka. Sačuvanost Hadisa ima, dakle, sasvim drugačiju povijest, od one koja se odnosi na sačuvanost Kur'ana.
Islamski znanstvenici su poslije sakupili Hadis i kategorizirali ga po najstrožim znanstvenim kriterijima.
Donosimo vam izbor iz jedne od najpoznatijih hadiskih zbirki Rijadu-s-salihin od Jahije ibn Šerefa en-Nevevija.
Molimo Vas cijenjeni posjetitelji za razumjevanje. Nadamo se da ćemo kompletirati ovu hadisku zbirku u skoroj budućnosti.
1. Iskren nijet je neophodan uvjet za valjanost naših dijela, riječi i stanja - javnih ili tajnih
A naređeno im je da se samo Allahu klanjaju, da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovijedaju, i da molitvu obavljaju, i da milostinju udjeljuju; a to je - ispravna vjera.' (El-Bejjine, 5)
'Do Allaha neće doprijeti meso njihovo i krv njihova, ali će Mu stići iskreno učinjena dobra djela vaša; tako vam ih je potčinio da biste Allaha veličali zato što vas je uputio. I obraduj one koji dobra djela čine!'
(El-Hadždž, 37)
'Reci: "Skrivali vi ono što je u srcima vašim ili to javno pokazivali, Allah to zna. On zna sve što je na nebesima i što je na Zemlji - Allah je svemoćan.' (Ali Imran, 29)
1. Prenosi se od vladara pravovijernih, Ebu Hafsa Omera ibn El- Hattaba ibn Nufejla ibn Abduluzza ibn Rijaha ibn Abdullaha ibn Kurta ibn Rezah ibn Adijja ibn kaba ibn Luejja ibn Galiba El-Qurejšija El-Adevija r.a. da je rekao: "Čuo sam Allahovog Poslanika s.a.v.s. da je kazao: "Zaista se djela cijene prema namjerama i zaista će svaki čovjek dobiti ono sto je naumio u svojim djelom, pa ko bude hidzru učinio u ime Allaha i Njegovog Poslanika, njegova hidzra je hidzra Allahu i Poslaniku; a ko bude hidzru učinio zbog neke matrijalne dobiti ili zbog zene da bi je oženio njegova hidžra je za ono za sta ju je naumio." - (Muttefekun alejhi)
4. Prenosi se od Ebu Abdullaha Dzabira ibn Abdullaha r.a. da je rekao: "Bili smo uz Allahovog Poslanika s.a.v.s. u jednoj vojni kada je rekao: "Zaista u Medini ima ljudi koji su cijelo vrijeme bili sa vama (po nagradi), kud god vi makli i koliko god dolina prokrstarili, jer ih je samo bolest omela da stvarno budu sa vama." A u drugom rivajetu stoji: "Oni imaju nagradu zajedno sa vama." - (Muslim)
Isti ovaj hadis prenosi i Buhari, od Enesa ra.: "Bili smo s Allahovim Poslanikom savs na povratku iz bitke na Tebuku, kada je rekao: "Zaista je u Medini iza nas ostalo ljudi koji su, kud god mi prosli, kroz bilo koju dolinu ili preko bilo koje uzbrdice stalno su sa nama (u nagradi kod Allaha dzs), jer ih je bolest sprijecila da podu."
5. Prenosi se od Ebu Jezida Ma'na ibn jezida ibn Ahnesa ra (Ma'an njegov otac i djed su bili ashabi): "Jedne prilike je moj otac Jezid odlučio da podijeli kao sadaku nekliko zlatnika, te ih je stavio pored jednog čovjeka, u dzamiji, a ja sam ih uzeo i dosao kući. On mi reče: "Tako mi Allaha, nisam ih imao namjeru dati tebi", nasto sam se ja pozalio Allahovom Poslaniku savs, a on reče: "Tebi, o Jezide pripada ono sto si naumio, a tebi, Ma'ne ono sto si uzeo." - (Buhari)
7. Ebu Hurejre ra prenosi da je Allahov Posalnik savs rekao: "Zaista Allah ne gleda u vasa tijela niti u vase likove, nego gleda u vasa srca." - (Muslim)
8. Prenosi se da je Ebu Musa El-Es'ari rekao: "Allahov Poslanik savs upitan je o čovjeku koji se bori da bi pokazao hrabrost, koji se bori radi slave svoga plemena, koji se bori da biga drugi vidjeli - koji od njih je na Allahovom putu? Na to je Allahov Poslanik savs odgovorio: "Ko se bude borio za to da Allahova Rijec (Zakon) bude iznad svega - taj je na Allahovom putu." - (Muttefekun alejhi)
9. Ebu Bekre Nufej' ibn Haris Es-Sekafi ra prenosi da je Allahov Poslanik savs rekao: "Kada se sukobe dva muslimana sa svojim sabljama, i ubica i ubijeni će u Dzehennem. Tada sam ja rekao: - Allahov Poslaniče, za ubicu nam je jasno, ali zasto ubijeni? Poslanik savs reče: "Jer je i on nastijao ubiti onog drugog."
(Muttefekun alejhi)
10. Ebu Hurejre ra prenosi da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi we seleme rekao: "Čvjekov namaz u dzematu vrijedniji je od njegovog namaza u njegovoj privatnoj kući, ili u ducanu kojem radi za dvadeset i nekoliko stupnjeva. To je zbog toga sto, kada čovjek lijepo uzme abdest, i krene u dzamiju sa isključivom namjerom da klanja namaz u dzematu, svakim njegovim korakom povecava mu se po jedan stepen i brise po jedna pogreska, sve dok ne uđe u dzamiju, a od momenta kada uđe u nju on je u namazu sve dok je u dzamiji zbog namaza. Svakog od vas meleki blagosiljaju dok god se nalazi na mjestu na kome je klanjao, govoreci: "Smiluj mu se, Allahu, oprosti mu i primi njegovo kajanje! Meleki to cine sve dok čovjek ne izgubi abdest i time uznemiri meleke." - (Muttefekun alejhi)
11. 'Abdullah ibn Abbas radijellahu anhu prenosi da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi we seleme rekao: "Allah dzs je odredio dobra i losa djela zatim to objasnio; pa ko bude odlučio učiniti dobro djelo, zatim ga ne učini (bude sprijecen), Allah dzs mu to djelo upisuje u cijelosti kao da ga je i učinio, a ako odluči učiniti dobro djelo, pa ga i učini Allah dzs mu ga upisuje deset do sedam stotina puta pa cak i vise. A ako zazeli učiniti neko lose dijelo, pa ga ne učini, Allah dzs mu upisuje jedno dobro djelo, ako zazeli učiniti neko lose djelo pa ga i učini, Allah dzs mu upisuje samo jedno lose djelo." - (Muttefekun alejhi)
12. Prenosi se da je 'Abdullah ibn 'Umer radijellahu anhu rekao: "Čuo sam Allahovog Poslanika sallallahu alejhi we seleme kada je ispricao sljedece: "Zaputila su se trojica ljudi - od prijasnjih naroda - na dalek put te ih zatece noć pored jedne pecine, u koju udose da bi u njoj prenoćili. Medutim jedna stijena se zakotrlja i potpuno zatvori ulaz u pecinu. Oni tada jedni drugima rekose: - Jedini nacin da se spasimo iz ove situacije je da zamolimo Allaha dzs da ukloni ovu stijenu zbog nsih dobrih djela koja smo učinili."
Jedan od njih tada reče: - Allahu dragi, ja sam imao stare i iznemogle roditelje i nikada nisam prije njih nahranio niti napojio svoju djecu niti svoje robove i sluge. Jednoga dana tražio sam bolju pasu svome stadu, pa im nisam dosao na vrijeme, te sam ih, nakon sto sam namuzao mlijeka i donio, nasao da spavaju. Nezgodno mi je bilo da ih probudim, ali i da prje njih nahranim svoju porodicu i svoje robove, pa sam čekao - sa sudom u svojoj ruci - igledao kad ace se sami probuditi i tako ostao sve do zore, a djeca su u neposrednoj mojoj blizini plakala od gladi. Zatim su se probudili i popili svoj dio mlijeka. Dragi Allahu, ako sam ja to učinio isključivo radi Tebe, a ni radi čega drugog, onda nam odmakni ovu stijenu sa vrata ove pećine u kojoj smo mi!"
Stijena se malo maknu, ali ne toliko dabi mogli izaći pored nje.
Drugi od njih reče:- Allahu dragi, ja sam imao jednu bližnju rodicu, koju voljeh više od cijeloga svijeta, koju voljeh,-kaže se u jednoj drugoj predaji tako jako, kako to ljudi samo vole žene, pa sam je poželio imati, ali mi ona to ne dopusti. Jedne godine, zavladala je jaka glad, te mi ona dođe i zatraži pomoć. Ja joj dadoh 120 zlatnika, ali pod uslovom da mi se dopusti. Onana to pristade, i kad sam joj se približio (u drugom rivajetu: kad sam je zagrlio, onako kako muž zagrli svoju ženu u postelji), ona zplaka i reče: "Boj se Allaha; i ne raskidaj prsten moje nevnosti bespravno!" Na to sam se ja odmakao od nje, iako mi je bila najdraža na svijetu, i otav joj zlato koje sam joj bio dao. Allahu dragi, ako sam ja to uradio isključivo radi Tebe, spasi nas ove nedaće u kojoj se nalazimo!"
Stijena se ponovo malo pomjeri, ali ne toliko da bi mogli izaći.
Treći od njih reče: "Allahu dragi, ja sam držao najamnike i svima sam odmah zasluženu nagradu palaćao, osim jednom čovjeku, koji je pobjegao sa posla i otišao prije prijema svoje plaće. Ja sam tu njegovu plaću pošteno uložio , tako da se njegov imetak namnožio. Nakon izvjesnog vremena mi je došao i zatržio svoju plaću koja je kod mene ostala. Ja sam mu na to odgovorio: "Sve što ispred sebe vidiš od ovog balga: deva, stoke, ovaca i robova, tvoje je!" On mi tada reče: "Robe Božiji, ne izigravaje se sa mnom!" "Ne izigravam se sa tobom," rekoh mu ja, na što je on uzeo sav taj imetak i otjerao ga, a da meni nije ništa ostavio. Allahu dragi ako sam je to isključivo radi tebe učinio, spasi na sove naše nevolje u kojoj se nalazimo!"
Stijena se tada potpuno pomjeri, te oni iziđoše iz pećine i odoše dalje."
(Muttfekun alejhi)
2. Tewba - pokajanje
Sva islamska ulema je saglasna je da je pokajanje od svakog učinjenog grijeha stroga dužnost. Ako se učinjeni grijeh odnosi samo na Allahov hakk, a ne povezuje se sa pravom nekog čovjeka, onda tevba ima tri uvjeta. Prvi je da odmah prestane sa činjenem tog grijeha, drugi, da se srcem kaje zbog njegovog izvršenja, i treći, da čvrsto odluči da se neće vratiti tom grijehu. Ako jedan od ova tri šarta izostane, tevba nije ispravna. A ako je, pak, grijeh učinjen nekom čovjeku, onda tevba ima četiri uvjeta: tri gore navedena i da se dug vrati onome kome se dužno. Ako je dug imovinske prirode, onda se oštećenom mora vratiti njegov dug, a ako je prestup takav da povlači veću sudsku kaznu, onda je dužan omogućiti ispunjenje kazne nad njim, ili zatražiti oprost od dotične osobe, a ako se radi o uvredi jezikom (gibetu), dužan je zatražiti halal od osobe koju je uvrijedio.
Pokajanje je stroga dužnost od svih učinjenih grijeha, te ako se pokaje samo od pojedinih grijeha, njegova tevba kod sunija (pristalica Pravog puta) važi za te grijehe, a ostli ostaju na njemu.
O obaveznosti pokajanja i klonjenja od grijeha postoje mnogi dokazi u Kuranu, Sunetu i saglasnosti cjelokupne islamske uleme (idžma).
Allah,dž.š., kaže:
"... I pokajte se Allahu svi, o vjernici, da bi ste bili spašeni!" (En-Nur, 31)
"I zatražite oprost od svoga Gospodara, zatim mu se vratite! (pokajte se)" (Hud,3)
"O vjernici, iskreno se pokajte Allahu..." (Et-Tahrim,8)
13. Ebu-Hurejre,r.a., prenosi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s. da je rekao: “Tako mi Allaha, ja zatražim od Allaha,d.ž., i obrazim Mu se tevbim više od sedamdeset puta dnevno."
14. El-Egarr ibn Jesar el-Muzeni, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "O ljudi, obraćajte se Allahu tevbom i traženjem oprosta! Zaista, ja tevbu činim stotinu puta na dan."
15. Enes ibn Malik, omiljeni posinak Poslanikov, pripovjeda da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we selem, rekao: "Allah se više obraduje pokajanju Njegova roba, nego što bi se neko od vas obrasdovao pronalasku svoje izgubljene deve u pustinji bez vode i plodova." - (Muttefekun alejhi)
U drugom Muslimovom rivajetu, stoji: "Allah se više obraduje tewbi Svoga roba, koji se pokaje, prije nego što bi to učinio neko od vas kada bi putovao na devi kroz pustinju i ona mu pobjegne, a na njoj mu sva hrana i voda, pa je dugo tražio i, izgubivši nadu da će je pronaći, legne u hlad jednoga drveta da se odmori, i u takvom stanju očaja, odjedanput, ugledao svoju devu u neposrednoj blizini njegovoj kako mirno stoji, te odmah skočio i uhvatio je za povodac, i od silne radosti, uzviknuo: "Bože moj, Ti si moj rob, a je sam Tvoj gospodar!", pogrešno se izrazivši od silne radosti."
16. Ebu-Musa el-Eš ari, r.a., pripovijeda da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we selem, rekao: "Zaista, Allah dž. š., drži Svoju ruku ispruženom tokom cijele noći, primajući pokajanja onih koji su danju griješili, a danju pruža ruku, primajući pokajanja onih koji su noću griješili, sve dok sunce ne izađe sa zapada (kao jedan od predznaka kraja ovoga svijeta)." - (Muslim)
17. Ebu Hurejre, r.a., pripovijeda da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi we selem, rekao: "Ko se pokaje prije nego što sunce izađe sa zapada, Allah će primiti njegovo pokajanje." - (Muslim)
18. Abdullah ibn Umer, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi we selem, rekao: "Zaista, Allah prima pokajanje Svoga roba, sve dok mu duša ne stigne u njegovo grlo (do posljednjeg daha)."
(Tirmizi, hasen)
20. Ebu Seid el-Hudri, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi we selem, rekao: "Davno prije vas, bio je jedan čovjek koji je ubio 99 osoba, pa je upitao za najučenijeg čovjeka na svijetu, te su ga uputili na jednog rahiba (isposnika). On ode do spomenutog rahiba i kaže mu da je ubio 99 osoba, pa ga onda upita, ima li za njega oprosta kod Allaha, dž.š. Na to mu rahib reče da za njega nema oprosta. Čovjek se na to podiže i ubi i rahiba i napuni stotinu ubijenih.
Zatim je ponovo upitao za najučenijeg čovjeka na svijetu, pa ga uputiše na jednog učenjaka, kome je on ispričao da je ubio 100 osoba, a zatim ga upitao ima li za njega takvog tevbe? Učenjak mu na to reče: Svakako. Ko te sprečava da učiniš tevbu? Idi u tu i tu zemlju, u njoj stanuju ljudi koji iskreno Allahu robuju, pa im se i ti pridruži u njihovom robovanju, i nipošto se ne vraćaj u svoju sredinu, jer je ona pokvarena.
Čovjek se uputi ka toj zemlji, ali ga negdje na pola puta zadesi smrt. Oko njega nastade spor između meleka milosti i meleka kazne. Meleci milosti rekoše: On je došao kao pokajnik od grijeha i srcem svojim okrenut prema Allahu!
Meleki kazne rekoše: "On nikada nije učinio ni jedno dobro djelo!" Tada melecima stiže jedan drugi melek, u ljudskom liku, koga oni uzeše za sudiju da im presudi. Melek-sudija im reče: "Izmjerite rastojanje između jednog i drugog mjesta, pa kojem od njih bude bliži, njemu i pripada." Meleki izmjeriše rastojanje i ustanoviše da je bliži zemlji kojoj je bio krenuo, te ga uzeše meleki milosti."
U Buharijinom rivajetu, stoji: "Bio je bliži zemlji dobra samo za jedan pedalj, te je zbog toga postao njen." A u sljedećem od Buharijinih rivajeta stoji: "Pa je Allah džš naredio zemlji dobra da se približi a zemlji grijeha da se udalji; zatim je naredio melecima da izmjere rastojanje i zmeđu njih. Meleki to uradiše i nađoše da je bliži zemlji dobra samo za jedan pedalj, te mu Allah džš oprosti njegove grijehe." A u jedno rivajetu se kaže da se on umirući pokušao približiti zamlji dobra, tako što se posljenjom snagom nageo prema zemlji dobra, te je to bio uzrok da je bio bliži. - (Muttefekun alejhi)
23. Ibn Abbas prenosi da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi we selem, rekao: "Kada bi čovjek imao punu dolinu zlata, zaželio bi da ima dvije doline, a njegova usta neće ništa npuniti do prašina, a Allah prima pokanje od onoga ko se pokaje." - (Muttefekun alejhi)
24. Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi we selem, rekao: "Allah džš se smije dvojici ljudi koji se međusobno bore, pa jedan drugog ubiju, a obojica uđu u Džennet. Jedan od njih se borio na Allahovom putu i poginuo, pa ušao u Džennet, a njegovom ubici se Allah smiluje, pa primi islam; zatim i sam pogine kao šehid, na Allahovom putu" - (Muttefekun alejhi)
3. Sabur - strpljivost
Kaže Allah dž.š.:
'O vjernici, budite strpljivi i izdržljivi, na granicama bdijte i Allaha se bojte, da biste postigli ono što želite!' (Ali Imran, 200),
'Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote, i ljetine. A ti obraduj izdržljive,' - (El-Beqara, 155),
Reci: "O robovi moji koji vjerujete, bojte se Gospodara svoga! One koji na ovome svijetu dobra djela budu činili čeka nagrada, a Allahova zemlja je prostrana; samo oni koji budu strpljivi biće bez računa nagrađeni." (Ez-Zumer, 10),
'Strpljivo podnostiti i praštati - tako treba svaki pametan postupiti.' (Eš-Šura, 43),
'O vjernici, tražite sebi pomoći u strpljivosti i obavljanju molitve! Allah je doista na strani strpljivih.'
(El-Beqara, 153),
'Mi ćemo vas provjeravati sve dok ne ukažemo na borce i postojane među vama, a i vijesti o vama provjeravaćemo. '(Muhammed, 31).
Još je mnogo drugih ajeta koji govore o potrebi sabura i njegovoj važnosti.
25. Ebu Malik El-Haris El-Eš`ari, pripovijeda da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi we selem, rekao: "Čistoća (tjelesna i moralna) polovica je imana, zahvala Allahu (el-hamdu lillahi) puni vjerniku mjeru njegovih dobrih djela, veličanje Allaha (subhanellahi) puni sve između nebesa i Zemlje, namaz je nur (svjetlost), sadaka je dokaz (vjere), sabur je sjaj, a Kur`an je dokaz za ili protiv tebe. Svaki čovjek, kada osvane, svojui dušu prodaje, pa je otkupi (od kazne), ili je upropasti." - (Muslim)
26. Ebu Se`id El-Hudri, r.a., prenosi da je jedna grupa ensarija tražila od Allahog Poslanika , sallallahu alejhi we selem, milostinju, materijalnu pomoć, pa im je on dao, zatim su ponovo tražili, a on im opet dao što su tražili, dok im nije podijelo ono što je imao, a zatim im je rekao: "Sve što budem imao od dobra, ja ću vam podijeliti i ništa do vas neću sakriti, ali ko traži i želi čednost, Allah će mu je podariti; ako traži, želi neovisnost, Allah će ga učiniti neovisnim (bogatim). Ko god se puno suzdržava i trpi, Allah će mu pomoči da bude strpljiv; nije nikome dat bolji dar od sabura." - (Muttefekun alejhi)
27. Suhejb bin Sinan r.a., pripovijeda da je čuo da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we selem, rekao: "Čudan li je primjer vjernika! U svakoj situaciji on dobija a takvo stanje nije ni s kim drugim nego samo sa vjernikom; ako ga zadesi kakva radost, on zahvaljuje Allahu, dž. š., što mu donosi korist, a ako ga, pogodi kakvo zlo i šteta, on se strpi, i postojano se drži, pa mu i to donosi nagradu od Allaha, dž. š." - (Muslim)
28. Enes, r.a., pripovijeda da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we selem, počeo osjećati veoma jake bolove, te je h. Fatima, primijetivši to na njemu, povikala: "O muko očeva!" Alejhiselam joj na to reče" `Tvoj otac poslije ove današnje muke više nikad neće imati nikakve muke.`` A kada je Alejhiselam preselio na Ahiret, h. Fatima reče: ``O moj oče, koji se odazva pozivu Gospodara svoga, o oče moj, neka ti u Dženetu El-Firdevs bude boravište, o oče moj, vijest o tvojoj smrti Džibrilu prenosimo.`` A kada je pokopan Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we selem, ona je upitala ashabe:``Zar ste mogli sebi dopustiti da na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we selem, pospete prašinu?`` - (Buhari)
29. Usame, sin Zejdov, kojeg je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we selem, kao i njegovog oca, izuzetno volio, pripovijeda: “ Kćer Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we selem, poručila je Alejhiselamu da joj je dijete na umoru, te da dođe kod nje. Alejhiselam ju je posalamio i poručio joj: “Zaista Allahu pripada sve što uzme i sve što podari, i kod Njega je svakoj stvari rok određen, pa neka se strpi imajući na umu da će i za to biti nagrađena." Zatim je ponovo poslala po njega, zaklinjući ga da dođe. Tada je Alejhisselam pošao, a s njime su krenuli Sead ibn Ubade, Muaz ibn Džebel, Ubej ibn Kab, Zejd ibn Sabit i još nekoliko ashaba, r.a. Dijete je dato Allahovovom Poslaniku, sallallahu alejhi we selem, koji ga uze u naručije dok mu je duša hroptala i tada Poslanik zaplaka kada ga ugleda u takvom stanju. Sead ibn Ubade mu na to reče: "Šta je to o Allahov Poslaniče? Ovo je rahmet (samilst) koju je Allah usadio u srca robova Svojih. A po jednom drugom rivajetu: u srca onih Svojih robova koje je On odabrao; zaista je Allah milostiv prema onim Svojim robovima koji su samilosni prema drugima." - (Mutekefun alejhi)
30. Suhejb, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we selem je rekao: “Živio je u davna vremena jedan kralj koji je imao vrača. Kada je vrač ostario, reče kralju: "Ja sam ostario, zato mi nađi dječaka da ga podučim sihru (Vračanju)." Poslao mu je dječaka da ga poučava, ali je dječak na putu sreo jednog pobožnog učenjaka, kod koga je odsjeo i čuo od njega govor, koji ga je zadivio. Tako je to činio uvijek kada je odlazio vraču. Kada bi došao kod vrača, on bi ga udario na što se on žalio učenjaku pa mu ovaj reče: "Kada se pobojiš vrača kaži mu da te zadržala porodica, a kada se pobojiš porodice reci - zadržao me vrač." Tako je redovno činio dok ne srete na putu veliku životinju koja se ispriječila da ljudi ne mogu prolaziti, pa reče: "Danas ću znati je li bolji vrač ili pobožnjak. Uzeo je kamen i rekao: Allahu moj, ako je učenjak draži Tebi od vrača, ubij ovu životinju kako bi ljudi mogli prolaziti." On se baci (kamen) na nju i ubi je, a tada ljudi prođoše. On ode kod pobožnjaka i obavijesti ga šta je učinio, pa mu pobožnjak reče: "Moj sinko ti si danas bolji od mene. Dostigao si ono što vidim, ti ćeš zasigurno biti iskušavan, zato ako te budu mučili nemoj me otkriti." Dječak je iscljijevao slijepe i gubave i liječio svijet od različitih bolesti. Za njegovu nadarenost čuo je kraljev savjetnik, inače slijepac, te ode kod njega sa brojnim darovima (hedijama) i reče: "Ovo što je ovdje tebi pripada ako me izliječiš." Mladić reče: "Ja ne liječim nikoga nego Allah, pa ako povjeruješ u Uzvišenog Allaha, uputit ću Mu dovu i izliječit će te." Povjerova kraljev savjetnik u Allaha , pa ga Allah izliječi. Zatim je došao kod kralja i sjeo pored njega, kako je to činio i ranije a kralj ga upita: "Ko ti povrati vid?" Reče: "Moj Gospodar." On upita: "Zar ti imaš gospodara osim mene?" Reče: "Moj i tvoj Gospodar je Allah." Potom ga je kralj uhapsio i nije prestao da ga muči dok mu nije rekao za dječaka. Zatim su mu doveli dječaka, pa mu kralj reče: "Sinčiću tvoja vještina u vračanju (sihru) dostigla je visok nivo. Ti liječiš slijepe i gubave i činiš još mnogo toga." Dječak reče: "Ja ne liječim nikoga, nego Uzvišeni Allah liječi." Vladar je i njega uhapsio i nije ga prestajao mučiti sve dok mu nije otkrio pobožnjaka. Doveden je pobožnjak pa mu je rečeno: "Napusti svoju vjeru", a on odbi, pa vladar zatraži da se donese testera, zatim je stavljena na sredinu njegove glave, i on je raspili dok ne padoše obje polovine. Zatim je doveden kraljev savjetnik i bi mu rečeno: "Napusti svoju vjeru", ali on odbi; i njemu je stavljena testera na sredinu glave i raspiliše je njome dok ne padoše obje polutke. Zatim je doveden dječak i bi mu rečeno: "Napusti svoju vjeru", ali on odbi, pa ga predade skupini svojih slugi, i reče: "Idite sa njim na to i to brdo i popnite se s njim na vrh. Kada stignete gore tražite da napusti svoju vjeru. Ako prihvati, u redu je, ali ako odbije, bacite ga sa vrha!" Otisli su i popeli se sa njim na brdo, pa dječak reče: "Allahu moj zaštiti me od njih čime hoćeš." Pod njim se zatrse brdo i popadaše u provaliju. On se vrati kralju , a on ga upita: "Šta je bilo sa tvojom družinom?" Dječak reče: "Allah me zaštitio od njih." Predao ga je drugoj grupi i rekao: "Idite sa njim i ukrcajte ga u lađu. Otplovite s njim na sred mora. Ako napusti svoju vjeru, dobro i jeste, a ako ne, bacite ga." Otplovili su s njim i on reče: "Allahu moj zastiti me od njih čime hoćeš." Prevrnu se lađa, pa se potopiše, a on se vreti kralju, pa ga kralj upita: "Šta se desilo sa mojim slugama?" Reče: "Uzvišeni Allah me od njih zaštitio." Zatim se on obrati kralju: "Ti me nećeš moći ubiti dok ne uradiš što ću ti narediti." On upita: "Šta je to?" Reče: "Skupi ljude u jednu dolinu, zatim me razapni na jedno stablo, potom uzmi jednu strijelu iz mog tobolca, pa stavi strijelu na tetivu i reci: "U ime Allaha, Gospodara mladića", pa odapni strijelu na mene. Ako tako uradiš, moči ćeš me ubiti." Sakupio je ljude u jednu dolinu, razapeo dječaka na jedno stablo, uzeo strijelu iz njegovog tobolca, zatim je stavi na tetivu i reče: "U ime Allaha, Gospodara mladića", i odape strijelu koja ga pogodi u sljepoočnicu. Dječak stavi ruku na svoju sljepoočnicu i umrije, a ljudi povikaše: "Vjerujemo u Gospodara dječakova." Došli su kralju i rekoše mu: "Vidiš, ono čega si se ti pribojavao, tako nam Allaha, desi se." Povjerova narod u Allaha. On naredi da se iskopaju rovovi (jarkovi) duž puta, pa su iskopani. Naloži se vatra, a on reče: "Ko ne odustane od svoje vjere, bacite ga u nju." Pa, učiniše tako. Kada na red dođe jedna žena sa svojim dječakom, zastade bojeći se da u vatru padne. Dječak joj reče: "Majčice, budi strpljiva, jer ti si zaista u pravu." - (Muslim)
31. Enes r.a. pripovijeda da je Allahov Poslanik sallallahu `alejhi we sellem, naišao pored jedne žene koja plakaše nad nečijim mezarom pa joj je rekao: "Boj se Allaha i strpi se!" Na to mu ona odgovori: "Idi od mene ti nisi pogođen mojom nesrećom." Ona nije prepoznala Allahovog Poslanika sallallahu `alejhi we sellem, te je, kad su joj rekli da je to bio Allahov Poslanik, sallallahu `alejhi we sellem, otišla do vrata njegove kuće i, ne zatekavši nikoga od njegovih vratara, rekla mu, izvinjavajući se: “ “ Nisam te prepoznala." "Pravi sabur je onaj pri prvom udarcu (jer se tada najteže strpiti)", odgovori on. - (Muttefekun alejhi)
A u muslimovom rivajetu se prenosi da je plakala za svojim umrlim djetetom.
32. Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu `alejhi we sellem, rekao: "Allah, dž.š. veli: "Nema druge nagrade za Mog roba mu`mina kojem Ja usmrtim njegovu voljenu osobu na ovome svijetu (njegovo dijete), pa se on - nadajući se nagradi - strpi na tom gubitku, osim Dženneta." - (Buhari)
33. Aiša r.a. pripovijeda da je upitala Allahovog Poslanika sallallahu alejhi we selem, za kugu (koleru), pa joj je on odgovorio da je to Allahova kazna koju On šalje na onoga koga hoće, a da ju je učinio rahmetom za mu'mine. Zato, koji se god rob Allahov zadesi u mjestu u kome se pojavila kolera, te se strpi, nadajući se nagradi od Allaha, dž.š., za to, i ostane u njemu, vjerujući da ga neće zadesiti nego ono što mu je Allah dž.š., već oderdio, a sa time on svakako mora biti zadovoljan, imat će nagradu šehida (onoga koji je poginuo na Allahobom putu). - (Buhari)
34. Enes r.a., prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we selem, da je Allah dž.š., rekao: "Ukoliko Ja nekog od Svojih robova iskušam oduzimanjem njegovog vida, pa se strpi (i ne rekne radi toga ništa loše) , to ću mu nadokanditi Džennetom." - (Buhari)
35. 'Ata ibn Ebi Rebiah r.a. pripovijeda da mu je ibn-Abbas, r.a. rekao: "Hoćeš li da ti pokažem ženu koja će ući u Džennet?" A on mu na to odgovori: “Svakako." Ibn-Abbas reče: “Vidiš li onu crnkinju tamo; došal je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi we selem, i rekla: “Ja ponekad dobijem padavicu (epilepsiju), pa se bojim da se nesvjesno otkrijem (svoja stidna mjesta) pred svijetom, pa te molim da uputiš dovu Allahu dž.š. da me izliječi." On joj je na to odgovori: “Ako hoćeš strpi se na toj bolesti, dobit ćeš Džennet, a ako hoćeš, ja ću dovu uputiti Allahu dž.š. da ozdraviš?" "Strpit ću se", odgovori ona "samo zamoli Allaha dž.š. da se ne otkrivam prilikom napada", što Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we selem, i učini. - (Muttefekun alejhi)
36. Abdullah ibn Mes'ud r.a. pripovijeda: “Kao da sada gledam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we selem, kako priča o jednom od Allahovih poslanika, salavatullahi alejhim, kako ga je njegov narod toliko pretukao da mu je tekla krv niz lice, a on je, brišući krv sa lica samo rekao: "Allahu dragi, Ti oprosti narodu mome jer oni zaista ne znaju." - (Muttefekun alejhi)
37. Ebu Se'id i Ebu Hurejre r.a., prenose da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we selem, rekao: "Muslimana (vijernika) ne pogodi nikakva nesreća ili bolest, niti tuga ili žalost, niti bilo kakva nezgoda, čak ni obični ubod trna, a da mu zbog toga Allah dž.š. ne oprosti dio njegovih grijeha." - (Muttefekun alejhi)
38. Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we selem, rekao: "Kome Allah dž.š., želi dobro, stavi ga na kušnju (belaj)." - (Buhari)
39. Enes r.a. prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we selem, rekao: "Neka niko od vas nipošto ne zaželi smrt zbog nevolje koja ga je pogodila, a ako već mora, onda neka kaže: “Allahu moj , održi me u životu dokle god mi je život hairniji, a usmrti me kada mi smrt bude bolja od života." - (Muttefekun alejhi)
40. Habbab ibn Erett r.a. pripovijeda: “Mi smo se požalili Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi we selem, na progone idolopoklonika, a on bijaše u hladu Ka'be, naslonjen na svoj ogrtač, pa mu rekosmo: 'Zar nam nećeš tražiti pomoć od Allaha dž.š., zar za nas nećeš učiti dovu?' On nam na to odgovori: 'Znajte da je među narodima prije vas bilo ljudi kojima bi iskopali rupu u zemlji, zatim ga stavili u nju, donijeli pilu kojom bi prepilili njegovu glavu (odozgo) na dva dijela, ili bi mu željeznim bodljama meso i kožu od kostiju odvajali, ali sve to ga ne bi natjeralo da ostavi svoju vjeru. Tako mi Allaha, uistinu će Allah dž.š., upotpuniti ovu vjeru dotle da će konjanik putovati sam iz San'a do Hadremevta (sa kraja do nakraj Arapskog poluotoka), nikoga se ne plašeći, osim Allaha dž.š., i vuka za svoje stado, međutim vi to požurujete (nestrpljivi ste)." A po jednom drugom rijvajetu: "On je mirno ležao na svom ogrtaču pod glavom, pored svega što smo trpili od idolopoklonika."
43. Enes r.a. prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we selem, rekao: "Ako Allah dž.š. želi Svome robu hajr, onda mu požuri sa njegovom kaznom na ovome svijetu. A ako Allah dž.š., želi Svome robu zlo, onda mu odgodi kaznu za njegove grijhe, kako bi je u potpunosti iskusio na ahiretu." Zatim je rekao: "Zaista je veličina nagrade prema veličini iskušenja, zato Allah dž.š., kada zavoli jedan narod, postavi ga na razne kušnje, pa ako bude zadovoljan time, Allah će bit zadovoljan njime, a ako se srdi zbog toga, njemu pripada Allahova srdžba." - (Tirmizi, hasen, Buhari)
45. Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we selem, rekao: "Nije junaštvo u hrvanju (dvobojima), nego je junak onaj koji se strpi pri svojoj srdžbi" - (Muttefekun alejhi)
46. Sulejman ibn Sured, r.a., pripovijeda: "Siedio sam s Allahovim Poslanikom, sallallahu ‘alejhi ve selleme, a dvojica ljudi su se međusobno svađali. Jedan od njih je bio sav pocrvenjeo, a vratne žile mu se napele od srdžbe. Allahov Poslanik, 'alejhi-s-selam, reče: ‘Zaista ja znam jednu riječ; kada bi je on izgovorio, otišlo bi od njega ono što ga je snašlo. Kada bi rekao: 'Utječem se Allahu od prokletog šejtana, popustilo bi ga ono što ga je snašlo." Prisutni tom čovjeku tada rekoše: ‘Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, ti je rekao da zatražiš utočište kod Allaha, dž.š., od prokletog šejtana."' - (Muttefekun alejhi)
47. Mu'az ibn Enes, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: "Ko savlada svoju srdžbu i onda kada bude u stanju daje ispolji, Allah, dž.š., će ga pozvati na kijametskom danu pred cijelim svijetom da sebi izabere koju god hoće od dženetskih hurija." - (Ebu-Davudi Timzi, hasen)
48. Ebu-Hurejre, r.a., priča da je jedan čovjek došao Allahovom Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve selleme, i rekao: "Posavjetuj me, preporuči mi neštol" Na to mu on reče: "Nemoj se srditi!" Čovjek nekoliko puta ponovi isto pitanje, i svaki put mu je Alejhisselam odgovorio: "Nemoj se srditi." - (Buhmi)
49. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, rekao: "Mu'mina i mu'minku ne prestaju pogadati razne nedaće iskušenja u njima samima, ili njihovoj djeci i imetku, sve dok im se ne izbrišu svi njihovi grijesi, tako da se susretnu sa Allahom, dž.š., bez ijednog grijeha."
(Trmizi, hasen, sahih)
53. Abdullah ibn Ebi-Evfa, r.a., pripovijeda da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, za vrijeme jedne od bitaka, sačekao dok se sunce nagelo ka zapadu, zatim je ustao i rekao prisutnim: "O ljudi, nemojte priželjkivati sukob s neprijateljem, i od Allaha tražite selamet, a kada se sukobite s neprijateljem, onda budite strpljivi, i znajte da je Džennet pod sjenama sablji." Zatim je dodao: "Allahu naš, Objavitelju Knjige, Pokretaču oblaka, Pobjedniče svih četa, porazi ih (naše neprijatelje) i pomozi nam protiv njih."
(Muttefekun alejhi)
4. Iskrenost (sidk)
Allah, dž.š., kaž:
"O vjernici, bojte se Allaha i budite s onima koji su iskreni " (Et-Tewba, 19) ':.. i iskrenim muškarcima i iskrenim ženama.... " (El-Ahzab, 35) '... bolje bi im bilo da su prema Allahu iskreni. " (Muhammed, 21)
Što se hadisa na ovu temu tiče, evo nekih:
54. Ibn-Mes'ud, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao "Iskrenost vodi dobroti, a dobrota vodi u Džennet. Zaista, čovjek iskreno govori (i radi) sve dok kod Allaha konačno ne bude upisan "siddikom" (potpuno iskrenim vjernikom). A laž zaista vodi u pokvarenost, a pokvarenost i griješenje vode u Džehennem. Čovjek koj stalno laže, kod Allaha bude upisan teškim lažljivcem." - (Muttefekun alejhi)
55. Hasan, sin h. Alije, Alejhisselamov unuk, r.a., pripovijeda: "Od Allahovog Poslanika sallallahu ‘alejhi ve selleme sam zapamtio slijedeće riječi: "Ostavi sve ono što ti je sumnjivo (nisi siguran da li je halal ili haram), a drži se onog što ti nije sumnjivo. Zaista je iskrenos sigurnost, a laž je sumnjičavost."
(Trmizl, sahih)
56. Od Ebu-Sufjana Sahr b. Harba, r.a., prenosi se u dugom hadisu priča o Herakliju (Bizantskom caru kome je Poslanik uputio pismo): "Herakle upita: 'Šta vam nareduje"' (tj. Allahov Poslanik, s.a.v.s.)?, a Ebu-Sufjar mu odgovori: "Govori nam: ‘Obožavajte Allaha, Jednog Jedinog, druge Mu ravnim ne smatrajte, a ostavite ono što vam govore očevi vaši. Naređuje nam namaz, iskrenost, čednost, poštenje i pažnju prema rodbini."'
(Muttefekun alejhi)
57. Ebu-Sabit, ili Ebu-Seid, ili Ebu el-Velid (razilaze se u njegovom nadimku), Sehl ibr Hunejf, koji bijaše učesnik Bitke na Bedru, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu'alejh ve selleme, rekao: "Ko iskreno od Allaha traži šehadet (da pogine kao šehid), Allah će mu podariti stepen šehida, pa makar umro i u svojoj postelji (a ne na bojnom polju)." - (Muslim)
59. Ebu-Halid Hakib b. Hizam, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Kupac i prodavač imaju slobodu izbora dok se ne rastanu, pa ako budu iskreni i suparnika informiraju o stvarnom stanju (robe), bit će im bereket u pazaru, a ako zataje i slažu, onda će im nestati bereket, u onome što su pazarili."
(Muttefekun alejhi)
5. Samokontrola
Allah, dž.š., kaže:
"Koji te vidi kada ustaješ (na namaz), i tvoje pregibanje među onima koji čine sedždu. " (Eš-Šu'ara, 218-219) "On je s vama gdje god vi bili."(El-Hadid, 4) "Allahu nije ništa tajna ni na Zemlji ni na nebu."(Ali - Imran, 5) "Zaista tvoj Gospodar stalno motri. " (EL-Fedžr, 14) "On zna poglede koji kriomice u ono što je zabranjeno gledaju, a i ono što grudi kriju. " (El-Mu'min = El Gafir, 19)
Još je mnogo drugih ajeta na ovu temu, a evo i nekoliko hadisa:
60. Omer ibn Hattab, r.a., pripovijeda: "Jednog dana sjedili smo kod Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve selleme, te se iznenada pojavi jedan čovjek izuzetno bijele odjeće, jako crne kose, bez ikakvih znakova putovanja na sebi, a niko od nas ga nije poznavao. Približi se Allahovom Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve selleme, i sjede pored njega, tako što je prislonio svoja koljena uz njegova i svoje ruke stavio na natkoljenice, a potom reče: 'O Muhammede, obavijesti me o islamu!' Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, mu reče : 'Islam je da posvjedočiš da nema drugog boga, osim Allaha, i da je Muhammed Allahov poslanik, da obavljaš namaz, daješ zekat, postiš ramazan i da hodočastiš Bejtullah, ako si u mogućnosti.' On tada reče: 'Istinu si kazao.' Mi smo mu se čudili (veli Omer); pita ga, a zatim mu potvrđuje.
Čovjek ponovo reče: 'Obavijesti me o imanu!' Alejhisselam kaza: ‘Iman je da vjeruješ Allaha, Njegove meleke, Njegove Knjige, Njegove poslanike, Sudnji dan i da vjeruješ da je sve određeno, bilo dobro, bilo zlo.' Čovjek opet reče: "Istinu si kazao.'
Zatim reče: ‘Obavijesti me o ihsanu (savršenstvu u vjeri)!' Alejhisselam mu kaza: 'Ihsan je da robuješ Allahu kao da ga vidiš, jer ako ti Njega ne vidiš, On tebe, zaista, vidi.'
Zatim reče: ‘Obavijesti me o Kijamteskom danu? 'Alejhisselam odgovori: 'Upitani o tome ne zna ništa više od onoga koji ga je upitao.'
'Obavijesti me o niegovim predznacima', reče čovjek. Alejhisselam reče: ‘Da robinja rodi sebi gospodaricu, da vidiš gole i bose čobane, čuvare stada kako se nadmeću u gradnji visokih palača.'
Poslije toga je onaj čovjek otišao, a nakon izvjesnog vremena, Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, mi reče: 'O Omere, znaš li ko je bio onaj čovjek?' Ja mu odgovorih: 'Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.' On mi tada reče: 'To je bio Džibril, došao je da vas poduči vašoj vjeri." - (Muslim)
O značenju Poslanikovih riječi "da će robinja roditi sebi gospodaricu" ima više mišljenja. Jedno od njih je da će se svijet toliko pokvariti da će djeca postupati sa svojim roditeljima, kao što gospodar postupa sa svojim robom. - (Muslim)
61. Ebu-Zerr Džundub ibn Džunade i Muaz ibn Džebel, r.a., prenose da je Allahov Posianik, sallallahu 'alejhi ve selleme, rekao: "Boj se Allaha, dž.š., gdje god se nalazio; ukoliko uradiš loše djelo, obavezno iza njega učini dobro koje će ga izbrisati, i lijepo se ponašaj prema ljudima." - (Tirmizi, hasen)
62. Ibn-Abbas, r.a., pripovijeda da je jednoga dana sjedio iza Allahovog Poslanika, saliallahu'alejhi ve selleme, i da mu je rekao: "Mladiću, ja ću te poučiti nekoliko veoma bitnih riječi: pazi na Allaha, i On će na tebe paziti, pazi na Allaha, pa ćeš Ga naći uvijek u svojoj blizini (kako te pomaže). Ako budeš od koga nešto tražio, traži samo od Allaha, a ako tražiš pomoć, onda je samo od Allaha traži. Znaj da, kada bi se cijeli svijet sakupio da ti koristi nečim, neće ti koristiti nimalo više nego što ti je Allah već propisao i odredio, a isto tako kada bi se sakupili da ti nečim naude, ne bi ti naudili ništa više nego što ti je Allah već bio propisao i odredio; pera (za pisanje odredbi) podignuta su, a tinta se osušila (odredeno se više ne mijenja)." - (Trmizi, hasen, sahih)
A po rivajetu drugih: "Pazi na Allaha, naći ćeš Ga uvijek uz sebe (na pomoći), ne zaboravi na Allaha u bogatstvu, On te neće zaboraviti u siromaštvu, i znaj da, što god te mimoiđe, nije ni moglo da te zadesi (bilo od dobra ill zla), a što god te zadesi, nikako te nije ni mogio mimoići, i znaj da je uspjeh sa saburom, da je olakšanje poslije tegobe, i da je s teškoćom i olakšica."
63. Prenosi se da je Enes, r.a., rekao: "Vi, zaista, radite poslove koji su u vašim očima (po vašem mišljenju) manji od dlake, a mi smo ih u vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve selleme, smatrali upropašćujućim (velikim) grijesima." - (Buhari)
64. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, rekao: "Zaista, Uzvišeni Allah ni u čemu ne trpi partnera. Ovo se ogleda u onome što čovjek radi od zabranjenih (haram) stvari." (Jer tada čovjek uporeduje želju Allahovih stvorenja sa željom Allaha, a ta uporedba nije dozvoljena.)
(Muttefekun alejhi)
65. Ebu-Hurejre, r.a., priča da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve selleme, kada je rekao: "Allah, dž.š., je htio da iskuša trojicu ljudi od Benu-israila (lzraelćana); jedan je bio gubavac, drugi bez kose, a treći slijep, pa im je poslao jednog meleka. Melek je došao gubavcu i upitao ga: 'Šta bi ti najviše želio?'' 'Najviše bih želio imati lijepu boju kože, i da se oslobodim ovog zbog čega se svijet zgražava na mene', odgovori on. Melek prede rukom preko njegova tijela, te sa njega sva guba spade, i dobi lijepu boju kože. Zatim ga melek upita: 'Kakav ti je imetak najdraži?' 'Deve ili krave' (prenosilac se ne sjeća tačno), reče on. Allah mu tada dade jednu lijepu devu, koja je u stomaku nosila mladunče, a melek mu reče: ‘Allah ti dao berićeta u njoj!'
Zatim je melek došao onome bez kose i upitao ga: 'Šta bi ti najviše volio?' 'Lijepu kosu, i da se oslobodim ovog zbog čega se svijet zgraža na mene', odgovorio je on. Melek ga pomilova po glavi, te mu bolest prode i dobi lijepu kosu. Melek ga upita: 'Kakav bi imetak najviše volio?' 'Krave', odgovori on. Allah mu tada dade jednu lijepu steonu kravu, a melek mu reče: 'Allah ti dao berićeta u njoj!'
Zatim melek dođe slijepcu i reče mu: 'Šta bi ti najviše želio imati?''Da mi Allah vrati moj vid, kako bih ljude mogao gledati', odgovori on. Melek ga pomilova po očima i Allah mu vrati vid. Zatim ga upita: 'Kakav bi imetak najviše volio?''Ovce', odgovori on. Allah mu dade jednu ovcu. U sve trojice se mal plodio i množio, pa je bivši gubavac imao punu dolinu deva, bivši ćelavac punu dolinu krava, a bivši slijepac punu dolinu ovaca.
Zatim melek dođe gubavcu u njegovom prijašnjem liku i obliku te mu reče: 'Ja sam čovjek bijednik, i jedino mi ti, poslije Allaha, možeš pomoći, zato te molim, tako ti Onoga koji ti je dao tako lijepu boju kože i koji ti je dao tolike deve, da mi dadneš jednu devu, kako bih mogao nastaviti put.' On mu na to reče: 'Ja imam mnogo obaveza.' Melek mu reče: ‘Kao da te ja odnekud znam, da ti nisi bio onaj gubavac što se svijet zgražavao na njegov izgled i bijedu, pa ti je Allah podario (zdravlje i bogatstvo)?!' On mu tada odgovori: 'Naprotiv, ja sam ovo naslijedio od svojih predaka.' Melek mu tada reče: 'Ako si mi slagao, neka te Allah povrati u ono stanje u kojem si bio.'
Zatim je melek došao ćelavcu u njegovom prijašnjem liku i obliku, i rekao kao što je rekao gubavcu, a ovaj mu uzvratio kao i prvi. Melek mu reče: ‘Ako si mi slagao, neka te Allah vrati u ono stanje u kom si bio.'
Potom je došao slijepcu u njegovom prijašnjem liku i obliku, i rekao mu: 'Ja sam siromašan čovjek i na putu sam. Meni danas ne može niko poslije Allaha pomoći do ti, pa te molim Onim koji ti je podario tvoj vid da mi daš jednu ovcu, kako bih se njom pomogao na svome putu.' On mu odgovori: 'I ja sam bio slijep, pa mi je Allah, dž.š., povratio vid uzmi koliko hoćeš, a ostavi koliko hoćeš. Tako mi Allaha, ništa ti neću danas zabraniti da uzmeš, radi Moćnog i Velikog Allaha.' Melek mu tada reče: ‘Zadrži sav svoj imetak, vi ste bili samo iskušani. Allah je zadovoljan tobom, a rasrdio se na tvoja dva druga."' - (Muttefekun alejhi)
U Buhariji, umiesto riječi: "Neću te spriječiti da danas uzmeš što god hoćeš, u ime Velikog Allaha", stoji: "Neću ti zahvaliti ako išta ostaviš što ti treba!"
66. Šeddad ibn Evs, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme rekao: "Pametan je onaj koji strogo vodi računa o svojim postupcima, i radi za život poslije smrti, a slabić je onaj koji slijedi svoje strasti i bezrazložno se nada i pouzdava u Allaha. - (Trmizl, hasen)
67. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme rekao: "Od ljepote islama - vjere jednog čovjeka jeste da se kloni onoga što ga se ne tiče." - (Tirmizl, hasen)
6. Takvaluk (bogobojaznost)
Allah, dž.š., kaže:
"O vjernici! Bojte se Allaha istinskom bogobojaznošću. "(Ali-Imran, 102, "Allaha se bojte koliko god možete. " (Et- Tegabun, 16) "O viernici, bojte se Allaha i govorite samo istinu. " (El-Ahzab, 70) "Onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći i opskrbit će ga odakle se i ne nada. " (Et- Talak, 2-3)
"Ako se budete Allaha bojali, On će vam sposobnost darovati, pa ćeto Istinu od neistine moćl rastaviti, i preko ružnih postupaka vaših će preći i oprostiti vam. A Allahova dobrota je neilzmjerna. " (El-Enfal, 29)
Ovo su samo neki od mnogih ajeta koji upućuju na bogobojaznost. Što se hadisa tiče evo nekih:
69. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da su upitali Allahovog Poslanika, saliallahu'alejhi vi selleme,: "Ko je najčasniji čovjek?" Alejhisselam reče: "Najčasniji je onaj koji je najbogobojazniji." Prisutni rekoše: "Nismo te o tome pitali!" Alejhisselam reče: "Onda (najčasniji čovjek je) Jusuf, sin Allahovog poslanika, koji je isto tako sin Allahovog poslanika, koji je sin Allahovog prijatelja (halila)." Prisutni ponovo rekoše: "Nismo te o tome pitali." On tada reče: "Onda me pitate o porijeklu Arapa i njihovim rodovima. Oni koji su bili najboiji od njih u džahilijetu, oni su najboiji i u islamu, samo ako se poduče vjerskim propisima." - (Muttefekun alejhi)
70. Ebu-Se'id el-Hudri, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: "Zaista je ovaj svijet sladak i privlačan, i zaista vas je Allah postavio namjesnicima na njemu, samo da bi vidio kako ćete postupati. Zato se bojte dunjaluka i bojte se žena, jer je prvi nered (fitneluk) među lzraelićanima bio zbog žene." - (Muslim)
71. Ibn-Mes'ud, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, imao običaj često učiti slijedeću dovu: "Allahu dragi, ja Te molim da mi podariš pravu uputu, istinsku bogobojaznost, pravu čednost i neovisnost od tvojih roboval" - (Musirn)
72. Adijj ibn Hatim et-Tai, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, rekao: "Ko se zakune da će nešto uraditi, zatim poslije uvidi nešto što je bogobojaznije (ispravnije od toga), neka uradi ono što je bogobojaznije." - (Muslim)
73. Ebu-Umame el-Bahili, r.a., pripovijeda da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, kako je za vrijeme hutbe (vaza), na Oprosnom hadžu, rekao: "Bojte se Allaha, klanjajte pet dnevnih namaza, postite mjesec dana, dajite zekat na svoj imetak, pokoravajte se vašim zapovjednicima, pa ćete ući u Džennet vašeg Gospodara." - (Tltmnizl, hasen, sahih)
7. Čvrsto uvjerenje (jekin) i pouzdanje u Boga (tevekkul)
Allah, dž.š., kaže:
"A kada su vjernici saveznike ugledall, rekil su. 'Ovo je ono što su nam
Allah i Poslanik Njegov obećall; i Allah i Poslanik Njegov su Istinu govorili!"
- i to im je samo učvrstilo vierovanje i predanost."(El-Ahzab, 22)
"One, kojima je, kad su ljudi rekii, 'Neprilatelji se okupljaju zbog vas, trebate ih se pričuvati!, To učvrstilo vjerovanje, pa su rekli: 'Dovoljn nam je Allah i divan je On Gospodar!' i onu su se povratili obasuti Allahovim blagodatima i obiljem, nikakvo ih zlo nije zadesilo i postigll su da Allah bude njlma zadovoljan, a Allah je neizmjerno dobar. "(Ali-Imran, 17.)
"Ti se pouzdaj u Živog, Koji ne umire. " (El-Furkan, S8)
"i samo u Allaha neka se pouzdaju vjemicl!" (Ali-'Imran, 160)
"A kada se odlučlš, onda se pouzdaj u Allaha. " (All-'Imran, 159)
"Onome koji se u Allaha uzda, On mu je dosta (niko mu drugi ne treba) (Et-Talak, 3)
"Pravi vjernici su samo oni čija se srca strahom ispune kada se Allah spomene, a kad im se ajeti Njegovi uče, vjerovanje im učvršćuju i samo se na Gospodara svoga oslaniaju. "
Što se tide hadisa u vezi s ovom temom, evo nekih:
74. Prenosi se od lbn-Abbasa, r.a., koji kaže: "Rekao je Allahov Poslanik, s. 'Predočeni su mi narodi pa sam vidio Poslanika i sa njim grupicu sljedbenika (reht. od 3-10) i vidio sam Poslanika i sa njim jednog čovjeka ili dva i Poslanika sa kojim nema niko. Zatim mi bi predočena brojna skupina, pa pomislih da je to moj ummet. Tad mi bi rečeno: 'Ovo je Musa i njegov narod, ali pogledaj na taj kraj', pa pogledah i vidjeh ogromnu skupinu, pa mi bi rečeno: 'Pogledaj na drugi kraj', kad tamo opet velika skupina rečeno: 'Ovo je tvoj ummet i sa njima sedamdeset hiljada, koji će ući u Džennet bez polaganja računa i bez prethodne kazne.' Potom je ustao i otišao u svoj stan, počeše razgovarati o onima koji će ući u Džennet bez obračuna i iskušane kazne jedni s drugima. Rekoše: 'Možda su to ashabi Poslanika, s.a.v.s.' Neki rekoše: 'Možda su koji su rođeni u islamu i nisu činili Allahu širk', a spominjali su i druge, pa im je izašao Poslanik, s.a.v.s., i upitao ih: 'Oko čega se to raspravljate?' Obavijestiše ga, a on reče 'To su oni koji ne budu (činili rukje) liječili od bolesti učenjem ajeta i dova i ne budu tražili da se njima to čini. To su oni koji nisu sujevjerni, a na svoga se Gospodara oslnjaju.' Ustao je Ukaše b. Muhsin i rekao: 'Moli Allaha da me učini jednim od njih.' Na što mu Resullullah, a.s.. 'Ti si jedan od njih.' Iza njega ustade drugi čovjek i reče: 'Moli Allaha i mene učini jednim od njih.' Poslanik mu reče: 'Pretekao te u tome Ukaš."' - (Muttefekun alejhi)
75. Ibn-'Abbas, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, imao običaj učiti slijedeću dovu: "Allahu dragi, Tebi se pokoravam, Tebe vjerujem, u Tebe se uzdam, Tebi se smjerno obraćam i samo se u ime Tvoje borim i parničim (prepirem), Allahu moj, utječem se Tvome dostojanstvu, nema drugog boga osim tebe, da me sačuvaš od zablude; Ti si vječno Živi, Besmrtni, a svi džini i ljudi (nevidljiva i vidijiva stvorenja) jesu smrtnici." - (Muttefekun alejhi)
76. Prenosi se da je Ibn-'Abbas, r.a., rekao: "Allah nam je dosta, i divan li je On Gospodar." (Hasbunallahu ve ni'me-l-vekil) rečenica je koju je Ibrahim, alejhisselam, izgovorio kad je bačen u vatru, a i Muhammed, sallallahu ‘alejhi ve selleme, kad su mu rekli: "Neprijatelji se okupljaju zbog vas, treba da ih se pričuvate", pa im je to učvrstilo vjerovanje, te su rekli: "Dovoljan je nama Allah; divan je On Gospodar." U jednom drugom Buharijinom rivajetu stoji da je to bila posljednja riječ koju je izgovorio Ibrahim, a.s., prije nego što je bačen u vatru. - (Buhari)
77. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Ući će u Džennet ljudi čija su srca poput ptičjih srca" - (Muslim).
(Značenje: oslanjaju se na Allaha, a kaže se: "srca su im nježna i mehka".) - (Muslim)
78. Džabir, r.a., pripovijeda, da je izašao u borbu sa Poslanikom, s.a.v.s., prema Nedždu, pa kada se vratio Poslanik, s.a.v.s., vratio se on sa njima. Popodnevni odmor ih zadesi u dolini Kaktusove šume. Zaustavi se tu Poslanik, s.a.v.s., ljudi se razidoše po hladovini kaktusa, a Resullullah se smjesti pod hlad drveta (semura), objesivši o njega svoju sablju. Svi nakratko zaspasmo. Tada nas probudi Poslanik, s.a.v.s. Kraj njega je bio neki beduin. Reče nam: "Ovaj ovdje je zgrabio moju sablju dok sam spavao. Ja se probudih, a ona u njegovoj ruci, isukana. Upita me: "Ko će te odbraniti od mene?" Rekoh: "Allah", i to tri puta ponovih. Resullullah, a.s., ga nije kaznio i beduin je sjeo." - (Muttefekun alejhi)
U drugom predanju kazuje Džabir, r.a.: "Bili smo sa Poslanikom, s.a.v.s., u Bitki Zaturrika'i (noge su im bile izbodene trnjem pa su ih zamotali krpama), gdje smo našli jedno krošnjasto stablo, te smo ga ostavili za Poslanika, s.a.v.s. U međuvremenu je došao mušrik, a Poslanikova sablja bila je obješena na drvo. Mušrik je zgrabi i reče: ‘Bojiš li me se?' Reče: 'Ne.' Reče: 'Ko će te odbraniti od mene.' Reče: 'Allah."' A u rivajetu Ebu- Bekr el-Ismailija u njegovom sahihu: reče: "Ko će te odbraniti od mene." Reče: "Allah", pa ispade sablja iz niegove ruke, pa je Poslanik, s.a.v.s., uze i reče: "Ko će tebe odbraniti od mene?" Reče: "Postupi dobro." Reče: "Svjedočiš li da nema boga sem Allaha i da sam ja Allahov Poslanik?" Reče: "Ne, ali ti obećavam da se neću boriti protiv tebe niti biti sa narodom, koji se bude protiv tebe borio", na što ga pusti. Mušrik se vrati svom narodu pa reče: "Dolazim vam od najboljeg čovjeka."
79. Omer, r.a., pripovijeda da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve selleme, kada je rekao: "Kada biste se vi istinski uzdali i oslanjali na Allaha, dž.š., On bi vas opskrbljivao kao što opskrbljuje ptice. Ujutru krenu letjeti praznih stomaka, a vraćaju se punih." - (Tirmizi, hasen)
80. Bera' ibn'Azib, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, saliallahu'alejhi ve selleme, rekao: "O, čovječe, kada legneš u svoju postelju reci: 'Allahu moj, predajem Tebi dušu svoju, okrećem Tebi lice svoje, prepuštam Tebi probleme svoje, pa na Tebe se oslanjam, nadajući se Tebi i strahujući od Tebe; nema sigurnog skloništa i pribježišta osim Tebe. Ja vjerujem u Tvoju Knjigu koju Si objavio, i Tvog Poslanika kojeg si poslao.'
Ako to proučiš i te noći umreš, umro si u potpunoj čistoći (fitretu), a ako osvaneš, uradio si hajr - dobro."
(Muttefekun alejhi)
U jednom drugom rivajetu, stoji: "Kada budeš pošao na spavanje, uzmi abdest, kao što ga uzimaš za namaz, zatim lezi na svoju desnu stranu i to reci... I neka ti to budu zadnje riječi pred spavanje."
81. Prenosi se od Ebu-Bekra es-Sidika, r.a., da je rekao: "Pogledao sam u stopala mušrika kad smo bili u pećini. Oni su bili nama nad glavama, pa upitah: "O Allahov Poslaniče, da neko od njih pogleda pod svoja stopala, vidio bi nas." On mi reče: "Šta misliš, o Ebu-Bekre, o dvojici sa kojima je Allah treći?" - (Muttefekun alejhi)
82. Majka pravovjernih, Ummu Seleme, r.a., pripovijeda da bi Allahov Poslanik, sallallahu 'aleihi ve selleme, kad bi iziazio iz kuće, govorio: "U ime Allaha, u Allaha se uzdam i na Njega se oslanjam. Allahu dragi, ja se Tebi utječem od svoje lične zablude, i da me neko drugi u zabludu ne zavede, da ne zgriješim i da me drugi na grijeh ne navede, da kome zlo ne učinim, ili da ko meni ne učini zio, da iz neznanja pogriješim, ili da me neko drugi zbog svoga neznanja u grijeh ne odvede." - (Tirmizi hasen, sahih)
83. Enes, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu `alejhi ve selleme, rekao: "Ko pri izlasku iz svoje kuće rekne: 'U ime Allaha, u Allaha se uzdam i na Njega se oslanjam, nema nikakve moći niti snage, osim sa Allahom, dž.š.', njemu se rekne: 'Upućen si, zaštićen si, sačuvan si, i od njega se šejtan udalji."'
(Ebu-Davud, Nesai, Tirmizi, - hasen, sahih)
Ebu-Davud dodaje: "Jedan šejtan govori drugom: ‘Kako ćeš sa čovjekom koji je upućen, zaštićen i sačuvan?"'
84. Prenosi se od Enesa, r.a., da je rekao: "Bila su dva brata, u doba Poslanika, s.a.v.s. Jedan bi dolazio kod Poslanika, s.a.v.s., a drugi bi privređivao. Tužio se ovaj što privređuje Poslaniku, s.a.v.s., na svoga brata, pa mu Poslanik, s.a.v.s., reče: "Možda ti zbog njega stiže opskrba."' - (Tirmizi sa sahih senedom)
8. Istrajnost na pravom putu - istikame
Allah, dž.š., kaže:
"Ti idi pravim putem, kao što ti je naređeno. " (Hud, 112)
"Onima koji govore. 'Gospodar naš je Allah; pa poslije ostanu pri tome, dolaze melek!: Ne bojte se i ne žalostlte se, i radujte se Džennetu koji vam je obećan. Mi smo zaštitnici vaši u životu na ovome svijetu, a i na onom; u njemu ćete imati sve ono što duše vaše zažele, i što god zatražite imat ćete, bit ćete počašćeni od Onoga Koji prašta i koji je Milostiv. " (Fussilet, 30-32)
"Oni koji govore. 'Naš Gospodar je Allah!'- i istraju na pravom putu, neka se ničeg ne boje i ni za čim nek ne tuguju! Oni će stanovnici Dženneta biti, u njemu će vječno boraviti, i to će im biti nagrada za ono što su uradili. " (El Ahkaaf, 13-14)
85. Sufjan ibn Abdullah, r.a., kaže da je rekao: "O Allahov Poslaniče, reci mi nešto o islamu, da poslije tebe više nikog ne pitam." Alejhisselam reče: "Reci: 'Ja vjerujem u Allaha', i na tome čvrsto ustraj." - (Muslim)
9. Natjecanje u dobrim djelima
Allah, dž.š., kaže:
"A vi se potrudite da druge pretečete u činjenju dobrih dijela!" (El-Bekara, 148)
"Požurite prema oproštenju vašeg Gospodara i Džennetu, člja je širina kao nebesa i Zemlja, pripremljenom
za bogobolazne. " (All-'Imran, 133)
87. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Požurite sa dobrim jelima, jer će se pojavljivati smutnje koje će nastupati kao dijelovi mrkle noći; čovjek će osvanuti kao vjernik, a omrknuti kao nevjernik, ill će omrknuti kao vjernik, a osvanuti kao nevjernik - prodavat će svoju vjeru za dunjalučke stvari." - (Muslim)
88. Prenosi se od Ukbet lbn el-Harisa, r.a., da je rekao: "Klanjao sam za Allahovim Poslanikom, s.a.v.s. ikindiju u Medini pa predade selam, a zatim žurno ustade, pa između svijeta ode u sobu jedne od njegovih žena. Ljudi su se prepali zbog njegove žurbe. Pošto on izađe, primijeti da su se ljudi začudili njegovoj žurbi i reče: 'Sjetio sam se da imam nešto zlata kod kuće, pa nisam želio da budem okupiran njime, pa sam požurio da naredim da se podijeli."' - (Buhari)
U drugom rivajetu ovaj hadis citira se ovako: "Ostavio sam u kući nešto zlata od sadake, pa ne želim da obnoći kod mene."
89. Prenosi se od Džabira, r.a., koji kaže: 'Pitao je neki čovjek, na dan Uhuda Allahova Poslanika, s.a.v.s.: 'Šta misliš ako ja poginem, gdje ću?' Reče: 'U Džennet,' pa on baci hurme koje je držao u ruci, a zatim stupi u borbu protiv neprijatelja dok ne poginu." - (Muttefekun alejhi)
90. Ebu-Hurejre, r.a., pripovijeda da je jedan čovjek došao Allahovom Poslaniku, saliallahu 'alejhi ve selleme, i upitao: "O Božiji Poslaniče, za koju sadaku čovjek ima najveću nagradu?" Alejhisselam odgovori: "Da udijeliš sadaku kada si zdrav i škrt, bojeći se siromaštva, a nadajući se bogatstvu. I nemoj odugoviačiti (sa sadakom) dok ti ne dođe duša u grlo, pa da onda povičeš: 'Podajte tome toliko, a tome toliko, kad je to već postalo njihovo."' - (Muttefekun alejhi)
91. Od Enesa, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., na dan Uhuda, uzeo jednu sablju i upitao: "Ko će ovo uzeti od mene?" Svi su ljudi pružili ruke i svaki je govorio: "Ja, ja." Poslanik, s.a.v.s., upita: "A ko je u stanju da se oduži za nju?" Odustaše ljudi, a Ebu-Dudžanet, r.a., reče: "Ja ću je odužiti." On je uzeo i njome sjekao glave nevjernika. - (Muslim)
92. Prenosi se od Zubejra b. Adijja da je rekao: "Došli smo kod Enesa b. Malika, r.a., i žalili se njemu na ono što nas je snašlo od Hadžadža, pa reče: 'Strpite se, jer, uistinu, neće doći ni jedno vrijeme a da ono poslije njega nije gore od njega. Sve će bit tako dok ne sretnete svoga Gospodara.' To sam čuo od vašeg Poslanika, s.a.v.s." - (Buhari)
93. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, rekao: "Požurite s dobrim djelima da preteknete sedam stvari! Zar očekujete išta drugo osim: velikog siromaštva, ili zabludujućeg bogatstva, ili smrtne bolesti, ili upropašćujuće starosti, ili iznenadne smrti, ili prokletog Dedžala, a on je najstrašnije što očekujete; ili Kijametski dan, koji je još žešći i gori." - (Tirmizi, hasen)
94. Od Ebu-Hurejrea, r.a., prenosi se da je Allahov Posianik, s.a.v.s., rekao na dan Hajbera: "Ovu ću zastavu zasigumo predati čovjeku koji voli Allaha i Njegovog Poslanika. S njegovim rukama će Allah, dž.š., dati pobjedu." Omer, r.a., veli: "Nisam poželio biti predvodnik do tada. Stao sam očekujući da me pozove i da meni preda zastavu. Allahov Poslanik pozva Aliju, sina Ebu-Talibova, pa mu predade zastavu i reče: "Idi i ne osvrći se, dok ti Allah ne dadne pobjedu." Alija je krenuo malo, a zatim ne obazirući se, uzviknu: "Allahov Poslaniče, dokle i zašto ću se boriti protiv neprijatelja." Allahov Poslanik mu tada reče: "Bori se protiv njih sve dotle dok ne posvjedoče da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov Poslanik, pa kada to učine, onda ti je zabranjena njihova krv i ( imetak, osim kada to bude obavezno (kisar i zekat), a račun će polagati pred Allahom." - (Muslim)
10. Borba sa samim sobom (svojim strastima)
Allah, dž.š., kaže:
"One koji se budu zbog nas borili, Mi ćemo, sigurno, putevima koji Nama vode uputiti, a Allah je, zaista, na strani onih koji dobra djrla čine!" (Ankebut, 69)
I sve dok si živ, Gospodaru svome se klanjaj!" (El-Hidžr, 99)
"I spominji ime Gospodara svoga i Njemu se potpuno posveti. "(El-Muzzemmil, 8)
"Onaj ko bude uradio koliko trun dobra, vidjet će ga. " (Ez-Zelzela, 7)
"A dobro koje za sebe unaprijed osigurate, naći ćete kod Allaha još većim i dobit ćete još veću nagradu. " (El-Muzzemmil, 20)
"A ono što od imetka drugima date, Allah, sigumo, za to zna. " (El-Bekara, 273)
Mnogo je ajeta na ovu temu, a evo i nekoliko hadisa:
95. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, rekao: "Allah, džš., kaže: 'Ko se neprijateljski ponaša prema Mome evliji (pravom robu), Ja ću mu najaviti rat. Najdraže čime Mi se Moj rob približava jeste ono čime sam ga zadužio (farzovi), a zatim Mi se on približava nafilama sve dok ga ne zavolim, a kad ga zavolim, onda Ja budem njegov sluh, kojim on sluša, njegov vid, kojim on gleda, njegove ruke, kojima on radi, njegove noge; kojima on putuje (u svemu tome pazi da se ne ogriješi o Allahov Zakon). Ako šta zatraži, to mu dadnem, a ako zatraži Moju zaštitu, Ja ga odmah zaštitim." (Buhari)
96. Enes, r.a., pripovijeda da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve selleme, kako prenosi od Allaha, dž.š., slijedeće: "Kada se Moj rob Meni približi za jedan pedalj, Ja se njemu približim za jedan aršin (podlakticu), a ako se on Meni približi za jedan aršin, Ja se njemu približim za jedan ručni hvat (raširenih ruku), a kad on Meni ide hodom, Ja njemu idem trčeći." - (Buhari)
97. lbn-'Abbas, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: "Dvije blagodati (Allahove) neiskorištene su od većine ljudi: zdravlje i slobodno vrijeme." - (Buhari)
98. Aiša, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, toliko dugo stajao na noćnom (nafila) namazu, da bi mu noge znale oteći, pa mu je ona rekla: "Zašto to činiš, Božiji Poslaniče, kad ti je Allah oprostio sve prošle, a i buduće grijehe?" On joj na to odgovori: "Zar ne treba da se trudim i budem zahvalan rob?" - (Muttefekun alejhi)
99. Aiša, r.a., veli: "Kada bi nastupilo zadnjih deset dana ramazana, Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, te bi noći provodio u ibadetu, čeljad bi svoju budio na namaz, neobično bi se trudio u ibadetu i okanio bi se bračnog odnosa (posvećujući se isključivo ibadetu)." - (Muttefekun alejhi)
100. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, rekao: "Jak vjernik bolji je i Allahu draži od nejaka vjernika, a u obojici je hajr (dokle god su vjernici). Žudi za onim što će ti koristiti, od Allaha pomoć traži i nemoj biti kukavica. Ako te šta neprijatno zadesi, nemoj reći: 'Da sam uradio drugačije, ne bi do ovoga došlo,' nego reci: 'Allah je odredio ono što je htio, i to i uradio, jer riječ "da" (sam) otvara šejtanska vrata." - (Muslim)
101. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: "Džehennem je opkoljen (ograđen) (ovosvjetskim) užicima, a Džennet je opkoljen (ograđen) neprijatnostima." - (Muttefekun alejhi)
102. Prenosi se od Ebu-Abdi Huzejfe b. el-Jamana, r.a., da je rekao: "Klanjao sam jedne noći sa Poslanikom, s.a.v.s. On otpoče namaz učenjem sure el-Bekare, pa rekoh (pomislih u sebi) učinit će ruku poslije sto ajeta, ali nastavi, pa rekoh, klanjat će prvi rekat sa El-Bekara, ali nastavi, pa rekoh obavit će ruku na kraju, ali zatim započe sa učenjem sure En-Nisa i prouči je, pa započe sa učenjem sure Ali - Imran i prouči je, a učio je razgovjetno. I kada bi učio ajet u kome je tesbih (slavljenje Allaha, dž.š.), slavio bi Ga, govoreći "Subhanellah". Kada bi naišao na ajet u kome se spominje molba Allahu, molio bi, a kada bi naišao na ajet u kome se spominje utjecanje Allaha od nečega, utjecao bi se. Poslije toga je otišao na ruku i govorio "subhane Rabbijel azim". Tako mu je ruku potrajao koliko i stajanje, potom reče: "semiallahu limen hamideh, Rabbena rekel hamd" i ostade da stoji dugo, približno koliko je bio na rukuu. Zatim je učinio sedždu, govoreći: "subhane Rabbijele ala", pa mu je bila sedžda duga približno stajanju." - (Muslim)
103. Od Ibn-Mes'uda, r.a., prenosi se da je rekao: "Klanjao sam sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., jedne noći, pa je oduljio kijam, stajanje u namazu, pa sam pomislio nešto loše. Prisutni mu rekoše: "A šta si to pomislio?" "Pomislio sam da sjednem i da ga ostavim sama na Kijamu." - (Muttefekun alejhi)
104. Enes, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, reka "Mejjita (mrtvaca) prati troje: njegova porodica, njegov imetak i njegova djela. Dvoje se vraća, a jedno ostaje s njim. Vraćaju se njegova porodica i njegov imetak sa njim ostaju njegova djela." - (Muttefekun alejhi)
105. Ibn-Mes'ud, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellerm rekao: "Zaista je Džennet svakome od vas bliži od (sveze) njegove obuće, a i Džehennem isto tako." - (Buhari)
106. Prenosi se od Ebu- Firasa Rebia b. Kaba el-Eslemija, r.a., sluge Allahov Poslanika, s.a.v.s., koji je bio pripadao siromašnoj skupini "sufa" Poslanikove džamije, je rekao: "Zanoćio sam sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s. Donosio sam mu vodu za abdest i druge usluge mu činio, pa mi reče: 'Traži od mene što hoćeš.' Rekoh: 'Tražim da budem u tvom društvu u Džennetu', reče: 'A osim toga?' Rekoh: 'Samo to.' Reče: 'Pomozi me u tome, čestim padanjem na sedždu pred Allaha."' -(Muslim)
107. Sevban, r.a., pripovijeda da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi selleme, kada je rekao: "Preporučujem ti da često sedždu činiš, jer ti Allah za svaku sedždu poveća jednu deredžu i izbriše jedan od tvojih grijeha." - (Muslim)
108. Abdullah ibn Busr el-Eslemi, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu'ale ve selleme, rekao: "Najbolji čovjek je onaj koji dugo živi i stalno dobra djela radi." - (Tirmizi, hasen)
109. Enes, r.a., prenosi: "Moj amidža, Enes, b. Nadr, r.a., nije prisustvovao bici na Bedru, pa je rekao: 'Allahov Poslaniče, izostao sam od prve borbe u kojoj si se borio protiv mušrika. Ako mi Allah omogući izlazak na bojno polje protiv mušrika, zaista će pokazati Allah ljudima šta mogu učiniti.' Pošto je došao dan Uhuda (Bitka na Uhudu), muslimani su pokolebali, a on reče: 'Allahu moj, izvinjavam Ti se zbog čina ovih (ti. muslimana) perem se i odričem od djela onih (mušrika)', a zatim je krenuo naprijed. Stigao ga je Sad ibn Muaz pa mu on reče: 'O Sad ibn Muaze, Džennet želim. Gospodara mi Kabe, ja osjećam njegov miris mimo Uhuda.' Sad priča: 'O Allahov Poslaniče, ja ne bih mogao učiniti ono što je on učinio.' Enes, r.a., dalje veli: 'Našli smo ga sa osamdeset i nekoliko rana od sablje, proboda kopljem i rana od strijela.
Našli smo ga poginulog, mušrici su ga svega unakazili da ga niko nije mogao poznati osim njegove sestre. Poznala ga je po vrhovima jagodica na prstima."' Enes, r.a., veli: "Mislili smo i pretpostavljali da je o njemu objavljen ajet koji glasi:'Među mu'minima, ima ljudi koji su iskreni na onom što su Allahu obećali"', pa do kraja ajeta. - (Muttefekun alejhi)
110. Ukbe ibn 'Amr el-Ensari, r.a., pripovijeda: "Kada je objavljen ajet kojim se nareduje dijeljenje sadake, mnogi od nas je zaradivao noseći na svojim ledima, da bi udijelio sadaku. Jedan čovjek dođe i podijeli dosta imetka kao sadaku, na što neki (munafici) rekoše: 'Hoće samo da se pokaže!' Zatim je došao drugi čovjek i dao za sadaku samo nekoliko pregršti (pšenice), našto opet neki rekoše: 'Zaista je Allah neovisan od ovakve sadake!' To je bio povod objave ajeta: 'On koji viernike ogovaraju, zato što sadaku daju, a rugaju se i onima koji je s mukom daju Allah će kazniti za izrugivanje njihovo, i njih čeka patnja nesnosna." (Tevba, 79) - (Muttefekun alejhi)
111. Ebu-Zerr Džundub ibn Džunade, r.a., pripovijeda daje čuo od Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve selleme, slijedeći hadis - kudsi: "O Moji robovi, Ja sam Sebi zabranio nasilje (zulum), a i vama sam ga učinio zabranjenim, pa nemojte jedan drugom nepravdu činiti! O robovi Moji, svako koga Ja nisam uputio je u zabludi, pa od Mene uputu tražite, a Ja ću vas uputiti! O robovi Moji, svi ste vi gladni, dok vas Ja ne nahranim, pa tražite od Mene hranu da bih vas nahranio!
O robovi Moji, svi ste vi neodjeveni, dok vas Ja ne obučem, pa tražite od mene odjeću, kako bih vas obukao! O robovi Moji, vi griješite noću i danju, a Ja opraštam sve grijehe, pa tražite od Mene oprost da bih vam Ja oprostio! O robovi Moji, šta god vi uradili, niste u stanju Meni štetu nanijeti, niti mi kakvu korist učiniti! O robovi Moji, kada bi svi ljudi i džini, od prvog do posljednjeg, bill toliko pobožni kao što je najbogobojazniji među vama, sve to nimalo ne bi uveličalo Allahovo carstvo! O robovi Moji, kada bi svi ljudi i džini, od prvog do posljednjeg, bili toliko pokvareni, kao što je najpokvareniji među vama, to ništa ne bi umanjilo Allahovu vlast!
O robovi Moji, kada bi se svi ljudi i džini, od prvog do posljednjeg, iskupili na jednom mjestu, i od Mene zatražili sve što žele, zatim Ja svakom od njih dao ono što je tražio, to ne bi umanjilo ono što Ja posjedujem ni onoliko koliko bi umočena igla u more umanjila vodu! O robovi Moji, samo se radi o vašim djelima; Ja ću ih sva zabilježiti, a zatim ću svakom dati ono što je zaslužio, pa ko nađe dobro (hajr), neka bude zahvalan Allahu, dž.š., a ko nađe loše (šerr), neka ne kori nikog drugog, osim sebe." - (Muslim)
11. Podsticanje na da se više čine dobra djela pri kraju života
Allah, dž.š., kaže:
"A zar vas nismo ostavili da živite dovolino dugo da bi onaj koji je trebao da razmlsli, imao vremena da razmisil, a bio vam je došao i onaj koji opominje. " (Fatir, 37)
Muslimanska ulema razišla se o broju godina spomenutih u ovom ajetu; jedni kažu 18, drugi 40, treći 60, a za ovaj posljednji navode jedan hadis koji spominje 60 godina. Kažu da bi Medinelije (stanovnici Medine), kada bi neko od njih napunio 40 godina, potpuno se posvetio ibadetu.
Što se tiče hadisa o ovoj temi, evo nekih:
112. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: "Nikakva opravdanja kod Allaha neće imati onaj kog je Allah, dž.š., poživio 60 godina." (Neće moći kazati: "Da sam još koju godinu živio, ja bih radio bolje", jer je život dug 60 godina dovoljan za svako pokajanje.) - (Buhari)
113. Ob Ibn-Abbasa, r.a., prenosi se da je rekao: "Uvodio me Omer, r.a., u krug odgovornih prvaka Bedra." Kao da se neki nelagodno osjećaše, a jedan reče: 'Zašto ovaj ulazi među nas, mlad je. Mi imamo sinove kao što
je on. 'Na to reče Omer, r.a.: 'On je kao što vam je poznato iz kuće poslanstva, izvor je znanja i ispravnog mišljenja. 'Jednog dana me pozvao i uveo kod njih, tako da mi je bilo jasno da me pozvao kako bi im pokazao. Reče: 'Šta vi mislite za Allahove riječi: - Kada Allahova pomoć i pobjeda dođe'. - Rekoše neki: 'Naređeno nam je da slavimo Allaha i tražimo oprost i kada nam da pomoć i pobjedu. 'Ostali su šutjeli ništa ne govoreći. Zatim reče meni: 'Je li i ti tako misliš, Ibn Abbase?' Rekoh: 'Ne.''Nego šta kažeš?' Rekoh: 'To je edžel (vrijeme smrti) Allahova Poslanika, s.a.v.s., o kome ga je Allah obavijestio govoreći: 'Ti veličaj Gospodara svoga hvaleći Ga i moli Ga da ti oprosti. On je uvijek pokajanje primao. 'Reče Omer, r.a.: 'Ne znam ni ja drugo značenje ove sure, osim koje si rekao."' - (Buhari)
114. Aiša, r.a., pripovijeda: "Poslije objave sure ("Iza džae nasrullahi ve-l-feth") Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, nije klanjao ni jedan namaz, a da u njemu nije rekao: ‘Slava Tebi, naš Gospodaru, i neka ti je hvala, Allahu dragi, Ti mi oprosti moje grijehe!"' - (Muttefekun alejhi)
U drugom rivajetu Buharije i Muslima, navodi se da bi Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, te riječi (subhanekellahumme rabbena ve bi hamdik, Allahummagfir li) puno ponavljao na ruku'u i sedždi, postupajući kako mu je Kur'an naredio: "I Gospodara svoga veličaj, Njemu se zahvaljuj i od Njega oprost tražil"
A po jednom od Muslimovih rivajeta, Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, često je ove riječi izgovarao u posljednjim danima svoga života, pa ga je Aiša, r.a., upitala zašto ponavlja ove riječi tako često,
a prije to nije radio? On joj odgovori: "Allah mi je dao jedan znak u mome Ummetu koji kada dođe, trebam
što više izgovarati ove riječi, a taj znak sam ja vidio u suri "Iza džae", "Kada Allahova pomoć i pobjeda dodu...", a pobjeda spomenuta u ovoj suri odnosi se na pobjedu muslimana prilikom osvajanja Meke (nakon koje je veliki dio arapskih plemena grupno ušao u islam). "... i vidiš ljude kako u skupinama u Allahovu vjeru ulaze ti veličaj Gospodara svoga, hvaleći Ga i moli Ga da ti oprosti, On je uvijek pokajanje primao."
116. Džabir, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: "Svaki će čovjek biti proživljen u stanju u kome je i preselio, umro." - (Muslim)
12. Mnoštvo (raznovrsnost) načina činjenja dobra
Allah, dž.š., kaže:
"A za dobro koje učinite, Allah sigurno zna. " (El-Bekara, 215) "A za dobro koje učinite, Allah zna. " (El-Bekara, 197) "Onaj ko bude uradio koliko trun dobra vldjet će ga. " (Ez-Zelzele, 7) "Onaj koji čini dobro sebi ga č1ni. " (El-Džasije, 15)
Još je mnogo ajeta na ovu temu, a evo i nekoliko hadisa:
117. Džundub ibn Džunade Ebu-Zerr, r.a., pripovijeda da je rekao: "O Allahov Poslaniče, koji je posao najbolji?" On mi reče: "Vjerovanje Allaha i borba na Njegovom putu." Zatim sam ga upitao: "Kakav (koji) je rob najbolji?" (za kojeg bih imao najveću nagradu ako ga oslobodim.) "Najbolji rob je onaj koji je najcjenjeniji kod svoga gospodara i najskuplji po procjeni", odgovori on. Zatim sam mu rekao: "A ako ne uradim (ništa od toga)?" "Onda pomozi drugoga u njegovom poslu, ili uradi onome koji nije u stanju uraditi što je započeo", reče on. Zatim mu rekoh: " O Allahov Poslaniče, šta ako ja ne mognem ni neki posao obaviti?" On mi reče: "Čuvaj se da nekome zlo ne učiniš, pa će ti se i to računati kao sadaka od tebe." - (Muttefekun alejhi)
118. Ebu-Zerr, r.a., također prenosi daje Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, rekao: "Svaki dan čovjek osvane dužan podijeliti sadaku za svaki zglob i svaku kost svoga tijela: svaki tesbih (izgovor riječi subhanallah) jeste sadaka, svako izgovoreno "elhamdulillah" je sadaka, svako "la liahe illallah"je sadaka, svaki tekbir je sadaka, naredivanje na dobro je sadaka i sprečavanje zla je sadaka. Sve to nadoknaduje klanjanje dva rek'ata duha namaza (nafila-namaz, koji se klanja nakon što sunce odskoči, pa do pred podne na izvjesno vrijeme)." - (Muslim)
119. Ebu-Zerr, r.a., također prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: "Meni su izložena djela mojih sljedbenika, dobra i loša, pa sam vidio da u njihova dobra djela spada i uklanjanje s puta onoga što smeta prolaznicima, a da u njihova loša djela spada i neuklonjena pljuvačka iz mesdžida."
(Muslim)
120. Ebu-Zerr, r.a., također pripovijeda da su neki ljudi rekli: " O Allahov Poslaniče, imućni ljudi odnesoše (Allahove) nagrade, klanjaju se kao i mi, poste kao i mi, i pored toga od viška svoga imetka udjeljuju sadaku." On im tada reče: "Zar Allah, dž.š., nije i vama omogućio da sadaku djelite? Svaki tesbih je sadaka, svaki tekbir je sadaka, svako "elhamdu lillahi" je sadaka, svaki izgovoren šehadet je sadaka, naredivanje na dobro je sadaka i sprečavanje zla je sadaka, pa čak i bračni odnos je sadaka." Oni tada rekoše: "Allahov Poslaniče, zar i za zadovoljavanje svoje strasti čovjek ima nagradu?" Alejhisselam reče: 'Šta mislite, kada bi tu svoju strast čovjek udovoljio na nedozvoljen način, bi li zaslužio kaznu? Isto tako, ako to uradi na dozvoljen (halal) način, zaslužuje nagradu." - (Muslim)
121. Ebu-Zerr, r.a., također pripovijeda da mu je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: "Nipošto ne potcjenjuj (ne omalovažavaj) ništa od dobrih djela, pa i da se sretneš radosna lica sa svojim bratom (prijateljem)." - (Muslim)
122. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: "Svakog dana je čovjek dužan podijeliti sadaku za svaki djelić svoga tijela: da pravedno presudiš između dvojice je sadaka, pomoći čovjeku da se uspne na konja, ili pomoći mu da na njega natovari teret je sadaka, lijepa riječ je sadaka, svaki korak prema džamiji ti je sadaka i uklanjanje sa puta onoga što smeta prolaznicima je sadaka." - (Muttefekun alejhi)
Ovaj hadis Muslim bilježi i od Aiše, r.a., u slijedećem obliku: "Svaki čovjek je stvoren tako da u svom tijelu ima 360 zglobova (diielova), pa ko tekbir izgovori, Allahu se zahvali, šehadet donese, kaže "subhanallahi", zatraži oprost od Allaha, ukloni kamen, ili trn, ili kost sa puta kojim ljudi prolaze, ili naredi na dobro, ili odvrati od zla ukupno 360 puta toga dana, taj je sebe sačuvao od Džehennema tog dana."
123. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: "Ko god ode u džamiju (radi namaza) i vrati se iz nje, Allah mu za svaki njegov odlazak i dolazak pripremi doček u Džennetu." - (Muttefekun alejhi)
124. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, rekao: "O žene muslimanke, neka ni jedna od vas ne potcjenjuje ono što joj donese njena komšinka, pa makar to bila obična koščica s veoma malo mesa! (noga ovce)." - (Muttefekun alejhi)
125. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, rekao: "Iman se sastoji od sedamdeset i nekoliko ili šezdeset i nekoliko dijelova. Najbolji njegov dio je izgovoriti "la ilahe iliallah", a najmanji je uklanjanje sa puta nečega što smeta prolaznicima, a i stid je jedan dio imana." - (Muttefekun alejhi)
126. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, saliallahu'alejhi ve selleme, rekao: "Neki čovjek je putovao, pa je jako ožednio. Na putu je naišao na bunar te se spustio i napio se vode. Kada je izašao iz bunara, ugledao je jednog psa kako plazi jezik i jede blato od žedi. čovjek tada reče: 'Ovog psa je snašla žeđ kao što je i mene bila snašla. ' Zatim je ponovo sišao u bunar i zagrabio vode svojom mestvom (obućom), koju je držao u zubima, dok se ponovo popeo i napojio psa. Allah, džš., mu je, zahvaljujući tome, oprostio njegove grijehe. Ashabi tada upitaše: 'Allahov Poslaniče, zar mi i u usluzi životinjama imamo nagradu?' 'U svemu što ima živu jetru je nagrada."' U jednom Buharijinom rivajetu stoji: "Allah, dž.š., mu je, zahvaljujući tome, oprostio njegove grijehe i u Džennet ga uveo." A po jednom drugom rivajetu, Buharije i Muslima: "Jednog dana je jedan pas kružio oko bunara, žeđ ga je bila gotovo usmrtila. Kada ga je ugledala jedna bludnica od Beni - Israila (Izraelićana), skinula je svoju cipelu, njome zagrabila vode i napojila psa, na što joj Allah, dž.š., oprosti njene grijehe." - (Muttefekun alejhi)
127. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: "Uistinu sam vidio jednog čovjeka kako šetka po Džennetu zbog jednog drveta koje je posjekao i uklonio s puta, jer je smetalo muslimanima." - (Muslim)
U drugom rivajetu stoji: "Jedan čovjek naišao je putem i ugledao granu velikog drveta kako se prepriječila preko puta te je rekao: 'Tako mi Allaha, ja ću ovu granu skioniti s puta, da ne smeta prolaznicima', pa ga zbog toga Allah, dž.š., uvede u Džennet. "U drugom rivajetu, opet, stoji: "Jedan je čovjek išao putem, i naišao na jednu trnovu granu, te je uklonio s puta, pa mu se Allah, dž.š., zahvalio tako što mu je oprostio njegove grijehe."
128. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: "Ko god propisno i lijepo uzme abdest, zatim ode na džuma-namaz, i šuteći sasluša hutbu, oprošteni su mu grijesi između dvije džume (za sedmicu dana) i još plus tri dana, ali ko samo obični kamenčić bez potrebe dotakne (za vrijeme hutbe), obezvrijedio je džumansku nagradu." - (Muslim)
129. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu'aleihi ve selleme, rekao: "Kada čovjek-musliman, ili mu'min, uzima abdest pa opere svoje lice, spadnu sa njega svi grijesi njegovih očiju, zajedno s vodom, ili s posljednjom kapi vode; a kada sapere svoje ruke, s njih spadnu svi njegovi grijesi koje je svojim rukama počinio, zajedno s vodom, ili posljednjom kapi vode; a kada opere svoje noge, s njih spadnu svi grijesi koje je počinio hodajući na njima, zajedno s vodom, ili posljednjom kapi vode, tako da ostane posve čist od grijeha." - (Muslim)
130. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, rekao: "Pet namaza, džuma do džume i ramazan do ramazana iskupnici su grijeha između njih, ako se izuzmu veliki grijesi." - (Muslim)
131. Od Ebu-Hurejrea, r.a., prenosi se daje rekao: "Pitao je Poslanik, s.a.v.s.: 'Hoćete li da vas uputim na ono čime će vam Allah izbrisati grijehe i povećati vaš stupanj? 'Rekoše: 'Hoćemo, o Allahov Poslaniče.' On reče: 'Temeljno uzimanje abdesta u najtežim uslovima, mnogo koraka do mesdžida i iščekivanje namaza poslije namaza, vam je kao pripravnost za džihad."' - (Muslim)
132. Od Ebu-Musa el-Ešarija r.a., prenosi se da je rekao: "Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: 'Ko klanja sabah i ikindiju (berdejn) ući će u Džennet." - (Muttefekun alejhi)
133. Ebu-Musa el-Eš'ari, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, rekao: "Ako se čovjek (musliman) razboli, ili bude na putu, njemu se piše nagrada za sve ono što je radio dok je bio zdrav i kod svoje kuće (zato što bi on to i dalje radio, ali je spriječen)." - (Buhari)
134. Džabir, r.a., prenosi daje Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: "Svako dobro djelo je sadaka." - (Buhari)
135. Džabir, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: "Nijedan musliman ne zasadi nijednu sadnicu, a da sve što se sa nje pojede njemu ne bude sadaka; i ono što se sa nje ukrade je njemu sadaka, i ono što se od nje odlomi je njemu sadaka." - (Muslim)
U drugom njegovom rivajetu stoji: "Nijedan musliman ne zasadi sadnicu, sa koje pojede čovjek, ili životinja, ili ptica, a da to njemu ne bude sadaka, sve do Kijametskog dana." A u jednom rivajetu stoji: "Nijedan musliman ne posadi sadnicu niti posije žitaricu, sa koje pojede čovjek, ili životinja, ili bilo šta, a da to njemu ne bude sadaka."
Ovaj hadis obojica prenose i od Enesa, r.a.
136. Od Džabira, r.a., prenosi se da je rekao: "Htjelo je pleme Benu-Seleme (medinsko pleme) da se preseli u blizinu mesdžida, pa je to čuo Poslanik, s.a.v.s., i rekao im: 'Obaviješten sam da se želite preseliti u blizinu mesdžida. 'Rekoše: 'Da, Poslaniče, htjeli smo to', pa on reče: 'Benu-Seleme, ostanite u vašim kućama, za vaše pješačenje do džamije pisat će vam se nagrada."' U drugom predanju stoji: "Za svaki korak (do mesdžida) bit ćete odlikovani." - (Muslim)
137. Od Ebu-Munzira Ubejja b. Kab, r.a., prenosi se: "Bio je jedan čovjek, nisam znao da iko stanuje dalje od mesdžida od njega. Nikada nije izostavio namaz (džemata), pa mu je kazano, ili sam mu kazao šta misliš da kupiš magarca pa da ga jašeš po mraku i po vrelom danu. 'On reče: 'Ne volim da mi je kuća blizu mesdžida. Ja želim da mi se pišu sevapi hoda u odlasku do džamije i u povratku porodici. 'Poslanik, s.a.v.s., reče: 'Allah ti je sve to dodijelio."' - (Muslim)
A u drugom predanju stoji: "Zaista ćeš dobiti onako kako vjeruješ."
139. Adijj ibn Hatim, r.a., prenosi daje Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: "Zaštitite se od (džehenemske) vatre, pa makar sa pola hurme (koju udijelite)." - (Muttefekun alejhi)
U drugom rivajetu stoji: "Nema nikog od vas a da mu se njegov Gospodar neće direktno, bez posrednika, obratiti pitanjem o njegovim grijesima, pa će pogledati desno do sebe, i neće ništa drugo vidjeti osim svojih djela; zatim će pogledati lijevo do sebe i opet neće ugledati ništa drugo osim svojih djela; zatim će pogledati ispred sebe i neće vidjeti ništa osim vatre usmjerene prema njemu. Zato se čuvajte vatre, pa makar dijeleći pola hurme, a ko ne nađe ni to, onda lijepom riječju."
140. Enes, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, rekao: "Zaista je Allah, dž.š., zadovoljan čovjekom koji, kada nešto pojede, zahvali Allahu, dž.š., na tome ili kada nešto (od dozvoljenih pića) popije, zahvali Allahu, dž.š., na tome." - (Muslim)
141. Ebu-Musa, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, rekao: "Svaki je musliman dužan podijeliti sadaku." Neko reče: "A šta ako je nema?" "Zarađivat će svojim rukama, i tako sebi privredivati, a i sadaku dijeliti", odgovori on. "A šta ako ne bude mogao?" "Pomoći će nevoljniku koji je u nuždi." "A šta ako ne bude mogao?" "Naredivat će na dobro i korisno." "A šta ako ni to ne bude radio?" "Suzdržavat će se od zla, jer mu je i to sadaka." - (Muttefekun alejhi)
13. Umjerenost u ibadetima
Allah, dž.š., kaže:
"Taha, ne objavljujemo ti Kur'an da se mučiš " (Taha, 1-2)
"Allah želi da vam olakia, a ne da poteškoće imate. " (El-Bekara, 185)
142. Aiša, r.a., pripovijeda daje Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, jedne prilike ušao u njenu kuću i kod nje zatekao jednu ženu, te je upitao: "Ko je ova žena?" Ona mu je na to odgovorila da je ovo ta i ta žena pa je pomenula kako ona puno klanja (nafilu) namaz. On tada reče: "Neka svako od vas obavlja nafilu onoliko koliko je u stanju (da ustraje u njoj). Tako mi Allaha, Allahu neće dosaditi dok vama samima ne dosadi, a Allahu su najdraža djela u kojima čovjek ustraje."
lzraz: "Allahu neće dosaditi" znači: Allah vas neće prestati nagradivati za vaša djela, i to mu neće dosaditi, sve dok vama ne dosadi, pa prestanete s ibadetom. Zato trebate uzeti samo onoliko vanrednih ibadeta koliko ste u stanju stalno i bez prestanka obavljati, kako bi vam bila trajna nagrada od Allaha. - (Muftefekun alejhi)
143. Enes, r.a., pripovijeda da su došla tri čovjeka kući Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve selleme, i kod njegovih žena (majki svih vjernika) raspitivali se o njegovim ibadetima. Dobivši od njih odgovor, učini im se kao da ono što oni rade nije dovoljno, te rekoše: "Gdje smo mi u odnosu na Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve selleme?" Njemu su oprošteni svi njegovi grijesi, prošli i budući. Jedan od njih reče: "Što se mene tiče, ja ću od sada cijele noći provoditi u ibadetu." Drugi reče: "A ja ću od sada svaki dan postiti, i nikako neću mrsiti." Treći reče: "A ja ću se kloniti žena i nikako se više neću ženiti." Zatim im je došao Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, i rekao: "Vi ste oni što su rekli to i to? Tako mi Allaha, ja sam pobožniji i strahopoštovanja većeg od vas, ali ja postim i mrsim, klanjam i spavam, a i živim bračnim životomi Ko god se udalji od mog sunneta (načina života i rada), on ne pripada meni." - (Muttefekun alejhi)
144. Ibn Mes'ud, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, rekao: "Propali i stradali su cjepidlake!" (Oni koji bez razloga sebi i drugima otežavaju poslove i ibadete.) Rekao je to tri puta. (Muslim)
145. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, rekao: "Zaista je vjera lagana, bez tegoba. Ko god u vjeri navaljuje s dodacima, vjera ga savlada. Zato se držite umjerenosti (sredine), a ako neko od vas ne bude u stanju neki posao obaviti u potpunosti, neka ga bar približno obavi. Budite radosni, i pomažite se jutrom, krajem dana i jednim dijelom noći." - (Buhari)
U jednom drugom njegovom rivajetu stoji: "Budite umjereni, budite umjereni, činite ibadet jutrom i večeri i krajem noći, postici ćete ciljeve." Opće značenje ovog hadisa: Olakšajte sebi obavljanje (vanrednih) ibadeta i dobrih djela, tako što ćete ih obavljati u vremenu kad ste raspoloženi i za njih horni, tako da vam budu dragi i ugodni, a ne teški i odvratni, da biste postigli vaš cilj. Budite kao iskusni putnik koji koristi vrijeme svoje aktivnosti (rano ujutro, kraj dana i jedan dio noći) za putovanje, a ostali dio vremena provodi u odmaranju, zajedno sa svojom jahalicom, i tako stiže do cilja, bez puno umora.
146. Enes, r.a., pripovijeda da je jednog dana Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, ušao u džamiju i ugledao uže zategnuto između dva stupa, pa je upitao: "Kakvo je ovo uže?" Prisutni rekoše: "Ovo je uže Zejnebe; kada klanja, pa se umori, pridrži se za njega." "Sklonite ga, neka svako od vas klanja dok je odmoran, a kada se umori, neka ostavi namaz i legne da se odmori", odgovori on. - (Muttefekun alejhi)
147. Aiša, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, rekao: "Ako se nekome od vas zadrijema za vrijeme (nafile) namaza, neka odspava dok ga drijem ne prođe. Jer, uistinu, taj nije siguran da neće umjesto traženja oprosta sam sebe grditi." (Ne znajući šta radi, zbog nesanice.) - (Muftefekun alejhi)
149. Ebu-Džuhajfe Vehb ibn Abdullah, r.a., pripovijeda da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, pobratio Selmana i Ebu-Derdaa, r.a., pa je Selman posjetio Ebu-Derdaa i vidio njegovu ženu neurednu (slabo odjevenu i nesređenu), te joj rekao: 'Što si takva?" Ona mu odgovori: 'Tvoj brat Ebu- Derda nema nikakve želje za dunjalukom!" Zatim dođe Ebu-Derda, noseći mu hranu i reče: "Ti jedi, a ja postim." On mu na to odgovori: "Ja neću jesti sve dok i ti ne budeš jeo sa mnom", pa su obojica jeli. Kada je došla noć, Ebu-Derda je htio klanjati (nafilu), pa mu je Selman rekao: "Spavaj", te je on legao spavati, zatim nakon kraćeg vremena je ustao , a Selman mu ponovo reče: "Spavaj." Kada je došla zadnja trećina noći, Selman mu reče: "Sada ustani na namaz", pa su zajedno klanjali, a nakon toga mu Selman reče: "Ti, uistinu, imaš obaveze prema svome Gospodaru, prema samome sebi i prema svojoj ženi i djeci. Zato prema svakome od njih izvršavaj svoje obaveze, nikoga ne zapostavljajući." Ebu-Derda sutradan je otišao Allahovom Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve selleme, i to mu ispricao, a Alajhisselam mu kaza: "Selman je istinu rekao." (On je u pravu.) - (Buhari)
151. Jedan od pisara Allahovog Poslanika, sallallahu `alejhi ve selleme, po imenu Hanzale ibn er-Rebi el-Esedi, r.a., pripovijeda da ga je jedne prilike sreo Ebu-Bekr, r.a., i upitao: "Kako si, o Hanzale?" Ja mu tada rekoh: "Hanzala je dvoličnjak (postao munafik)l" Ebu-Bekr reče: "Subhanallah, šta govoriš?!" Rekoh mu: "Kada smo kod Allahova Poslanika, sallallahu 'alejhi ve selleme, i slušamo kako nam priča o Džennetu i Džehennemu, toliko nam je sve jasno kao da sve to gledamo svojim očima, ali kada odemo od Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve selleme, i pozabavimo se svojom porodicom i svojim imecima, većinu toga zaboravimol" Ebu- Bekr reče: " Tako mi Allaha, i ja osjećam isto tako!" Zatim smo se nas dvojica uputili do Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve selleme, pa ja opet rekoh: "O Allahov Poslaniče, Hanzala je postao munafik!" Alejhisselam upita: "A kako to?" Ja mu rekoh: "Allahov Poslaniče, dok smo kod tebe i dok te slušamo kako nam pričaš o Džennetu i Džehennemu, to na nas utiče kao da sve to gledamo svojim očima.
Ali kad odemo od tebe i pozabavimo se svojim porodicama i imecima, zaboravimo većinu od toga." Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, tada reče: "Tako mi Onoga u čijoj ruci je moja duša, kada biste vi
stalno bili u stanju u kome se nalazite dok ste sa mnom, prisjecajući se svega, meleci bi se s vama rukovali u vašim kućama i čak na putevima kojima prolazite. Ali, o Hanzala, čas po čas!" (Čas za ibadet, a čas za dunjalučke potrebe.) Ovu je rijec izgovorio tri puta. - (Muslim)
152. Ibn-'Abbas, r.a., pripovijeda: "Dok nam je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, hutbu kazivao, ugledao je jednog čovjeka kako stoji, pa je upitao za njega, a prisutni mu odgovoriše: 'To je Ebu-Israil, zavjetovao se da će stajati na suncu i da neće nikako sjesti, niti će se skloniti u hlad, niti će govoriti, a da će postiti' Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, reče: 'Naredite mu da govori, da se sklanja u hladovinu, da sjedi, a i da dopuni svoj post!"' - (Buhari)
14. Ustrajnost u činjenje dobrih djela
153. Omer b. Hattab, r.a., prenosi i kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Ko zaspi i ne prouči svoje učenje koje praktikuje svaku večer ili samo jednog njegovog dijela, pa ga prouči između sabaha i podne-namaza, piše mu se kao da ga je proučio noću." - (Muslim)
154. Abdullah b. Amr b. As, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Abdullahu, Allahov robe, nemoj biti kao onaj koji počne klanjati noćni namaz (salatul-lejl), pa ga ostavi." - (Muliefekun alejhi)
155. Od Aiše, r.a., prenosi se da je rekla: "Kada bi Allahov Poslanik, s.a.v.s., propustio noćni namaz zbog bolesti ili zbog čega drugog, onda bi u danu klanjao za to dvanaest rekata namaza." - (Musim)
15. Obaveza (čuvanja) sunneta
Allah, dž.š., kaže:
"Ono što vam Posianik da, to uzmite, a ono što vam zabrani, ostavlte!" (El--Hašr) "On ne govori po hiru svome, to je samo objava koja mu se objavijuje!" (En-Nedžm, 3-4) "Reci: "Ako Allaha voilte, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti - a Allah prašta, i milostlv je." (Ali-Imran, 31) "Vi u Allahovom Poslanlku imate divan uzor za onoga koji se nada Ailahovoj milosti i nagradi na onome svijetu. " (El-Ahzab, 21)
"I tako mi Gospodara tvoga, oni neće bitl pravi vjernici, dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da onda, zbog presuđe tvoje, u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete, i dok se sasvlm tebi ne pokore. " (En-Nisa, 65) "A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i u onaj svijet!" (En-Nfsa, 59) (tj, obratite se Kur'anu i sunnetu.) "Onaj ko se pokorava Poslanlku, pokorava se i Allahu" (En-Nisa, 80) "A tl zaista upućuješ na pravi put, na put Allahov!" (Eš-Šura, 52-53) "Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju Njegovu, da ih iskušenje kakvo ne stigne, ili da ih patnja bolna ne snađe!" (En-Nur, 63) "I spominjite Allahove ajete i mudrost, koji se uče u domovima vašlm." (El-Ahzab, 34) (tJ. spominjite Allahove ajete i sunnet Poslanika.)
156. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: "Ne pitajte me dok vam ja sam ne reknem. Zaista je one prije vas upropastilo njihovo prekomjerno zapitkivanje i razmimoilaženje s njihovim poslanicima! Pa ako vam nešto zabranim, to ostavite, a ako vam nešto naredim, uradite to, koliko ste u mogucnosti." - (Muttefekun alejhi)
157. Ebu- Nedžih el-Irbad b. Sarija, r.a., prenosi i kaže: "Održao nam je Poslanik, s.a.v.s., rječit vaz od koga su srca zatreperila, a oči zasuzile, pa rekosmo: "Allahov Poslaniče, kao da je ovo oproštajni govor. Daj nam oporuku." On reče: "Oporučujem vam bogobojaznost i pokornost, makar vam bio zapovjednik rob-Abesinac. Onaj ko poživi od vas, vidjet će mnoga razmimoilaženja. Dužnost vam je slijediti moj sunnet i tradiciju mojih upučenih, ispravnih halifa. Držite se sunneta maksimalno (zubima zagrizite) i nikako ne slijedite novotarije, jer je svaka novotarija zabluda." - (Ebu- Davud, Tirmizr, hasen, sahih)
158. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: "Svi moji sljedbenici će ući u Džennet, osim onih koji ne htjednu." Neko reče: "A ko će odbiti da uđe u Džennet, Allahov Poslaniče?" "Ko mi se bude pokoravao, taj će ući u Džennet, a ko mi se suprotstavi, odbit će!", odgovori on.
(Buhari)
159. Od Ebu-Muslima, r.a., ili od Ebu-Iljasa el-Ekve, r.a., prenosi se da je jedan čovjek jeo kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., lijevom rukom, pa mu je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Jedi desnom." On reče: "Ne mogu", a Poslanik mu reče: "Nećeš ni moći", a nije ga spriječilo ništa da to učini, osim oholosti, i nije je (ruku) više ni digao do usta. - (Muslim)
160. Od Ebu-Abdullaha en-Numana b. Bešira, r.a., prenosi se da je rekao: "Čuo sam Allahova Poslanika, s.a.v.s., da kaže: 'Zaista, ili ćete poravnati vaše safove ili će Allah vaša srca razjediniti."'- (Muttefekun alejhi)
A u Muslimovom predanju stoji: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., poravnao je naše safove kao da ispravlja strijelu, dok ne bi vidio da smo od njega naučili (bitnost i potrebu ravnanja safova). Tako je jednog dana istupio i skoro da učini tekbir kad primjeti čovjeka isturenih prsa i reče: 'Allahovi robovi zasigurno, ili ćete poravnati svoje safove, ili će Allah vaša srca razjediniti.'"
161. Ebu-Musa, r.a., pripovijeda: "Izgorjela jedna kuca u Medini i s njom i njen vlasnik i njegova porodica, noću, pa kada je to čuo Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, reče: "Zaista je vatra vaš neprijatelj, pa kada htjednete spavati, ugasite je!"
163. Od Džabira, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Primjer mene i vas je kao primjer čovjeka koji je zapalio vatru pa leptiri i skakavci ulijecu u nju, a on ih tjera od nje. Ja isto tako vas odbijam od vatre, držeci vas za vaše ogrtace, ali se vi izmićete iz mojih ruku." - (Muslim)
16. Oprez sa uvođenjem inovacija u vjeru
Allah, dž.š., kaže:
"Zar poslije istine ima išta osim zablude!" (Junus, 32) "U Knjizi Mi nismo ništa izostavlif. " (El-Enam, 38)
"A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku!" (Tj. Kur'anu i Sunnetu) En-Nisa, 59)
I doista, ovo je pravl put moj, pa se njega držite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova." (El-En'am, 153) "I reci: 'Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti. "' (Ali-Imran, 31)
169. Aiša, r.a., prenosi daje Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: "Ko nešto novo uvede u vjeru (ovu našu stvar), što nije od nje, to se odbija." - (Muttefekun alejhi)
U drugom, Muslimovom, rivajetu stoji: "Ko uradi neki posao koji ne spada u našu vjeru, to se ne prihvata."
170. Od Džabira, r.a., se prenosi da je rekao: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., kada bi držao hutbu, oči bi mu pocrvenile, podigao bi svoj glas i pojačao bi srdžbu kao da upozorava na neprijatelja, pa bi rekao: 'Neprijatelj će vas iznenaditi ujutro ili uveče.' Zatim bi rekao: 'Ja sam poslat, a između mene i Sudnjeg dana je koliko između ova dva prsta!', uperio bi kažiprst i srednji prst, pa bi rekao: 'Nakon navedenog, znajte da je Allahova Knjiga najbolji govor, a najbolja uputa je uputa Muhammeda, s.a.v.s. Najgore stvari su novotarije, a svaka novotarija je zabluda.' Zatim je rekao: 'Ja sam preči svakom muminu od njega samoga sebi. Ko od vjernika ostavlja imetak, neka ga ostavi svojoj porodici, a ko umre, a ostane mu dug ili djeca, neka ih ostavi meni i i ja cu se za njih brinuti."' - (Muslim)
17. Onaj ko uvede lijepu ili ružnu inovaciju u vjeru
Allah, dž.š., kaže:
'I oni koji govore. 'Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiti na nas ugiedaju!" (El-Furkan, 74) "I učinismo ih vjerovjesnicima, da upućuju prema zapovijedi našoj. "(El-Enbija, 73)
171. Od Ebu-Amr Džerir b. Abdullaha prenosi se da je rekao: "U sred bijela dana bili smo kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pa mu dođe jedna grupa ljudi golih i ogrnutih vunenim ogrtačima ili sa abama od prugastog vunenog platna i sa obješenim sabljama; bili su većinom, odnosno svi iz plemena Mudar. Lice Allahovog Poslanika, s.a.v.s., izmijeni se kada vidje njihovu neimaštinu, on zatim uđe, pa izađe, pa onda naredi Bilalu da prouči ezan. Zatim klanja, pa ustade da održi govor-hutbu i reče: ‘O ljudi, bojte se vašeg Gospodara koji vas je stvorio od jednog čovjeka i od njega je stvorio bračnog mu druga i od njih dvoje mnoge muškarce i žene razmnožio. Bojte se Allaha sa čijim imenom jedni druge zaklinjete i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah vas, zaista, osmatra i stalno nad vama bdi."' (Nisa, 1)
A zatim je proučio ajet iz sure Hašr-18: ‘O vjernici, bojte se Allaha, nek svaka osoba osmotri šta je spremila za sutra. Neka dijeli čovjek od svojih dinara (zlatnika) i dirhema (srebrenjaka), od svoje odjeće, od saa (mjere) pšenice, od jednog saa svojih hurmi', pa reče: 'makar i polovinu hurme.' Dođe jedan čovjek od ensarija sa zavežljajem toliko teškim da su mu ruke iznemogle. Ljudi su dolazili i donosili darove, tako da sam vidio dvije hrpe hrane i odjeće. Lice Allahova Poslanika, s.a.v.s., zbog toga je tako zasjalo kao da je pozlaćeno. Poslanik, s.a.v.s., reče: 'Ko uvede jedan lijep običaj u islam, imat će za to nagradu, a i nagradu za sve one koji poslije njega to budu radili, a da se ne umanji njihova nagrada. A ko uvede u islam jedan ružan običaj, bit će mu teret i teret svih onih koji ga čine poslije njega, bez umanjenja njihovog tereta."' - (Muslim)
172. Ibn-Mes'ud, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, rekao: "Nijedna osoba ne bude nepravedno ubijena, a da Ademovu prvom sinu (Kabilu) ne bude udio u njegovoj krvi, jer je on prvi počinio ubistvo." - (Muttefekun alejhi)
18. Posljedice podsticanja na dobro ili zlo
173. Ebu-Mes'ud Ukbe ibn'Amr, Ensari i Bedri, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: "Ko ukaže i povede nekog na dobro djelo, ima nagradu kao i izvršilac." - (Muslim)
174. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, rekao: "Ko poziva na pravi put (ko propagira uputu), ima nagradu za to kolika je nagrada onoga ko ga slijedi, bez smanjenja njihove nagrade, a isto tako, tko god poziva zabludi, krivom putu, griješan je isto onoliko koliko iznose grijesi onih koji ga slijede, a da to neće nimalo umanjiti njihove grijehe." - (Muslim)
175. Od Ebu-Abbas Sehl b. Sad Sadij, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao na dan Hajbera: "Ovu zastavu ću, svakako, sutra dati čovjeku preko čijih ruku će Allah dati pobjedu. Taj voli Allaha i Njegova Poslanika, a Allah njega voli i Njegov Poslanik." Ljudi su prenoćili razmišljajući kome će dati zastavu. Kad je osvanulo, došli su Poslaniku, s.a.v.s., rano, nadajući se da će svaki od njih dobiti zastavu. Poslanik, s.a.v.s., reče: "Gdje je Alija, sin Ebu-Taliba?" Prisutni rekoše: "Allahov Poslaniče, bole ga oči." Poslanik reče: "Pošaljite po njega nekog." Dovedoše ga, a Allahov Poslanik, s.a.v.s., potra mu oči pljuvačkom i prouči dovu. On odmah ozdravi kao da ga oči nisu ni boljele. Dade mu zastavu, našto reče Alija, r.a.: "Allahov Poslaniče, hoću li se sa njima boriti dok ne budu kao i mi (muslimani)?" Poslanik, s.a.v.s., reče: "Idi polahko dok ne dodeš do predgrađa njihova, a onda ih pozovi u islam i izvijesti ih šta su dužni od prava Allahovih da izvršavaju; tako mi Allaha, da Allah uputi preko tebe samo jednog čovjeka, bolje ti je od najboljeg blaga."
(Muttefekun alejhi)
19. Međusobno potpomaganje u dobru i pobožnosti
Allah, dž.š., kaže:
'Jedni drugima pomažte u dobročinstvu, bogobojaznosti i čestitosti!" (El-Maida, 2) 'Tako mi vremena - čovjek, doista, gubi, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje." (El-Asr)
Imam Šafija, r.a, rekao je: "Zaista, vecina ljudi ne razmišlja o značenju ove sure."
177. Zejd ibn Halid El-Džuheni, r.a., prenosi daje Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: "Ko opremi ratnom opremom (osigura) borca na Allahovom putu, kao da se i on borio. Ko zbrine porodicu borca, kao da se i on lično borio." - (Muftefekun alejhi)
179. Ibn-'Abbas, r.a., pripovijeda da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, susreo u Revhi jednu grupu jahača i rekao im: "Ko ste vi?" Oni rekoše: "Muslimani!" Zatim ga upitaše: "A ko si ti?" On im odgovori: "Allahov Poslanik." Tada jedna žena podiže svoje dijete prema njemu i reče: "Ima li za ovog hadža?" Alejhisselam joj reče: "Ima, a tebi je nagrada." - (Muslim)
180. Ebu-Musa el-Eš'ari, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, rekao: "Blagajnik (rizničar) musliman i pouzdan, koji izvršava što mu se naredi i u punoj mjeri isplaćuje onome kome mu je naređeno, dragovoljno (bez srdžbe), i sam je jedan od dobrotvora (davalaca sadake)." - (Muttefekun alejhi)
U drugom rivajetu stoji: "Blagajnik, koji isplaćuje tačno onako kako mu se naredi..."
20. Savjetovanje (nasihat)
Allah, dž.š., kaže:
"Zalsta su vjernici braća!" (El-Hudžurat, 10) Nuh, a.s. je govorio svome narodu. "... I savjetujem vas." (El-A'raf, 62) A Hud, a.s.: ': .. i ja sam vam iskren savjetnik." (El-'Araf, 68)
181. Temim ibn Evs ed-Dari, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: "Vjera (din) je nasihat (dobronamjeran savjet)." A mi rekosmo: "Kome?" Alejhisselam odgovori: "Allahu, Njegovoj Knjizi, Njegovom Poslaniku, rukovodiocima (vladarima) muslimana i svim muslimanima općenito."
(Allahu - čvrsto i ispravno samo Njega vjerujući, Knjizi - po njoj radeći, Poslaniku - po njegovim naređenjima postupajući...) - (Muslim)
183. Enes, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: "Nijedan od vas neće biti pravi vjernik, sve dok ne bude želio svome bratu (prijatelju, muslimanu) ono što želi sam sebi."
(Muftefekun alejhi)
21. Naređivanje dobra i odvraćanje od zla
Allah, dž.š., kaže:
"I neka među vama bude onih koji će na dobro pozivati i tražiti da se čini dobro, a od zla odvraćati - oni će biti spašeni. " (Ali- Imran, 104) "Vi ste najbolji narod koji se ikada pojavio: tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate, i u Allaha vjerujete... " (Ali-Imran, 110) "Ti sa svakim lijepo postupaj, i traži da se čine dobra djela, a neznalica se kloni. " (El-A'raf, 199) "A vjernici i vjernice prijatelji su jedni drugima, traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju."(Et-Tevba, 71) 'jezikom Davuda i lsaa, sina Merjemina, prokleti su oni od sinova lsrailovih, koji nisu vjerovali - zato što su se bunili i uvijek granice zla prelazili, jedni druge nisu odvraćali od griješnih postupaka koje su radili. Ružno je, zaista, to kako su postupali. " (El Maida, 78-79)
'I reci: Istina dolazi od Gospodara vašeg, pa ko hoće, neka vjeruje; a ko neće, neka ne vjeruje!" (El-Kehf, 29)
' Ti javno ispovijedaj ono ito ti se naređuje. " (El-Hidžr, 94) "Mi izbavismo one koji su od nevaljalih djela odvraćali, a teškom kaznom kaznismo grješnike, zato što su stalno u grijehu bili. " (El-A'raf, 165)
Još je mnogo ajeta o ovoj temi, a evo i nekoliko hadisa:
184. Ebu-Se'id el-Hudri, r.a., veli da je čuo Allahova Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve selleme, kada je rekao: "Ko od vas vidi neko loše djelo, neka ga izmijeni (ukloni) svojom rukom (prisilno), a ako ne bude u stanju, neka to uradi riječima (neka naredi da se ukloni), a ako ni to ne bude u stanju, neka ga bar srcem svojim prezre, a to je najslabiji čin imana." - (Muslim)
185. Ibn-Mes'ud, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, rekao: "Nijedan Poslanik, kojeg je Allah poslao prije mene, nije bio a da nije imao od svoga naroda drugove i pomagače (ashabe), koji su se držali njegovih sunneta, i slijedili njegova naređenja i uputstva. Zatim su poslije njih dolazile nove generacije ljudi koji nisu činili ono što su govorili, a činili su ono što im nije naređeno. Pa ko se protiv takvih bude borio svojim rukama, taj je mu'min, i onaj ko se protiv njih bude borio prezirući ih svojih srcem, mu'min je, i onaj ko se protiv njih bude borio jezikom (riječju), mu'min je, a ko ne bude ništa od toga troga činio taj nema imana ni koliko je trunka." - (Muslim)
186. Ubade ibn es-Samit, r.a., pripovijeda: "Mi smo dali zavjet (zakletvu) Allahovom Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve selleme, za poslušnost i pokornost u muci i lahkoći, u volji i nevolji, za prednost njegovu nad nama u svemu, i da se nećemo svađati i osporavati zapovjedništvo emirima (vladarima), osim ako bismo pri njima vidjeli otvoren kufr, za koji imamo dokaz od Allaha, i dali smo zavjet da ćemo govoriti samo istinu, gdje god bili, i da se nećemo bojati ničijeg ukora i kritike u vezi sa Allahom (Njegovim odredbama)." - (Muttefekun alejhi)
188. Majka vjernika, Ummu Seleme Hind bint Ebi-Umejje, r.a., prenosi daje Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, rekao: "Zaista će vam se nametnuti za vladare pojedini emiri (zapovjednici), pa ćete neke njihove postupke odobravati, a mnoge od njih ćete i osuđivati. Ko bude njihovo zlo mrzio srcem svojim, čist je od grijeha, a ko ih bude otvoreno kritikovao, taj se osigurao od grijeha, međutim, ko im bude odobravao i pridružio im se... (taj je griješan zajedno sa njima)"
Ashabi rekoše: "Zar se nećemo boriti protiv njih, Allahov Poslaniče?" "Ne, sve dok sa vama budu obavljali namaz." - (Muslim)
190. Ebu-Se'id eI-Hudri, r.a., prenosi daje Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: "Čuvajte se sjedenja po putevima (ulicama)." Ashabi rekoše: "Allahov Poslaniče, mi se moramo sastajati, kako bismo međusobno porazgovarali!" Alejhisselam reče: "Ako već morate, onda poštujte prava puta." Oni rekoše: "A kakva su prava puta, Allahov Poslaniče?" "Obaranje pogleda, ustezanje od uvreda, primanje selama, ukazivanje na dobra i odvraćanje od zlih djela." - (Muttefekun alejhi)
191. Ibn-'Abbas, r.a., pripovijeda da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, ugledao zlatan prsten na ruci jednog čovjeka, te ga skinuo s njegove ruke i bacio, a zatim rekao: "Pojedini od vas upućuju se prema žeravici vatrenoj, pa je sebi stavljaju na ruke!" Kada je Allahov Poslanik, sallallahu `alejhi ve selleme, otišao, neko tom čovjeku reče: "Uzmi svoj prsten, i okoristi se njime!" Čovjek reče: "Ne, tako mi Allaha, ja ga nikada necu uzeti, njega je bacio Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme." - (Muslim)
193. Huzejfe, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: "Tako mi Onoga u čijoj ruci je moja duša (tako mi Allaha), vi ćete naređivati na dobro i odvraćati od zla, ili će Allah uskoro poslati Svoju kaznu na vas, pa ćete Ga poslije toga moliti, a On vam se neće odazvati." - (Trmizi)
195. Tarik ibn Šihab el-Bedželi, r.a., pripovijeda da je jedan čovjek, koji je već bio stavio nogu u uzengije, upitao Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve selleme: "Koji je džihad najbolji?" Alejhisselam mu reče: "Istinita riječ u lice vladaru - nasilniku." - (Nesai sahih)
196. Ibn-Mes'ud, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, rekao: "Prvi nedostatak koji se pojavio među Izraelcanima je taj što bi jedan od njih susreo drugoga, pa bi mu rekao: ‘Boj se Allaha, i ostavi to što radiš, jer je to haram!' Zatim bi sutradan susreo tog istog čovjeka, u istom stanju, i to ga ne bi spriječilo da i on s njim jede, pije i sjedi. Pošto su oni tako postupili, Allah, dž.š., je njihova srca sastavio (istim ih učinio)."
Zatim je Alejhisselam proučio:
'Jezikom Davuda i Isaa, sina Merjemina, prokleti su oni od sinova Israilovih koji nisu vjerovali - zato što su se bunili i uvijek granice zla prelazili: jedni druge nisu odvraćali od grješnih postupaka koje su radili. Ružno li je zaista to kako su postupali! Ti vidiš mnoge od njih kako s mnogobošcima prijateljuju. Ružno li je zaista ono što sami sebi pripremaju: da se Allah na njih rasrdi i da u patnji vječno ostanu. A da vjeruju u Allaha i vjerovjesnika i u ono što se njemu objavljuje, oni s njima ne bi prijateljevali, ali, mnogi od njih su nevjernici. " (El-Maida, 78-81)
Zatim je rekao: "Tako mi Allaha, vi ćete naređivati dobro i odvraćati od zia, i za ruku uzeti zulumćara i silom ga natjerati na istinu i samo ga na nju ograničiti, ili će Allah, dž.š., sastaviti vaša srca (postat ćete jednaki), a zatim će vas prokleti, kao što je prokleo lzraelcane." - (Tirmizi, Ebu-Davud, hasen li gajrihi)
Tirmizijev rivajet glasi: Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme je rekao : "Kada su se među lzraelcanima raširili grijesi, njihova ulema ih je odvraćala od njih, ali ih se oni nisu kanili. Zatim im se i ulema pridružila, pa su zajedno s njima sjedili, jeli i pili. Zatim je Allah njihova srca istim učinio i jezikom Davuda i lsaa, sina Merjemina, prokleo ih, zbog toga što su bili grešnici i prijestupnici." Alejhisselam se uspravio, jer je bio naslonjen, i rekao: "Ne, tako mi Allaha, sve dok god vi njih ne privolite na istinu (ispravan put)."
197. Prenosi se da je Ebu-Bekr es-Siddik, r.a., rekao: "O ljudi, zaista vi pogrešno razumijevate ajet! (O vjernici, brinite se o sebi; ako ste na pravom putu, neće vam nauditi onaj ko je zalutao.) (El-Maida, 105) Ja sam čuo Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve selleme, kad kaže: 'Zaista, ljude koji kada vide zalima (zlocinca) i ne sprijece ga u njegovim djelima, sve njih čeka skora kazna od Allaha."' - (Ebu-Davud, Tirmizi, Nesai-sahih)
22. Teška kazna za one koji naređuju dobro i odvraćaju od zla a rade suprotno tomu
Allah, dž.š., kaže:
"Zar da od drugih tražite da dobra djela čine, a da pri tome sebe zaboravljate, vi koji Knjigu učite? Zar se opametiti nećete?" (El-Bekara, 44) "O vjernici, zašto jedno govorite, a drugo radite? O kako je Allahu mrsko kad govorite riječi koje djela ne prate!" (Es-Saff, 2-3) Allah, dž.š. nas je izvještava o Šuajbu, koji je rekao:
`Ja ne želim činiti ono što vama zabranjujem. " (Hud, 88)
198. Usame ibn Zejd ibn Harise, r.a., veli: "Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve selleme, kadaje rekao: ‘Na Sudniem danu će dovesti čovjeka i baciti u vatru, pa će mu crijeva iz stomaka ispasti, te će on oko njih kružiti, kao što magarac kruži u mlinskoj okretaljci. Stanovnici Džehennema će se oko njega iskupiti i reći mu: `Šta to bi s tobom, čovječe? Zar nisi naređivao dobro i odvraćao od zla?' On će im tada odgovoriti: 'Jesam, naređivao sam dobro, a sam ga nisam činio, odvraćao sam od zla, a sam sam ga činio."'
(Mutteiekun alejhi)
23. Naređivanje ispunjavanja obaveza (emaneta)
Allah, dž.š., kaže:
"Allah vam naređuje da predajete emanete (stvari od povjerenja) onima kojima pripadaju. " (En-Nisa, 58)
"Mi smo nebesima, Zemlji i planinama ponudili emanet, pa su se ustegli i pobojali ponijeti ga, ali ga je preuzeo čovjek , a on je, zaista, prema sebi nepravedan i lahkomislen. " (El-Ahzab, 72)
199. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: ‘Tri su glavna obilježja munafika (licemjera): kad govori, laže; kad obeća, iznevjeri; kad mu se nešto povjeri, on to pronevjeri."
U drugom rivajetu dodaje se: “... pa makar klanjao i postio, i tvrdio da je musliman."
200. Od Huzejfe b. el-Jemana se prenosi da je rekao: "Saopćio nam je Allahov Poslanik, s.a.v.s., dvije vijesti, jednu sam vec čuo, a drugu očekujem. Saopćio nam je da je emanet spušten sred ljudskog srca, zatim je objavljen Kur an, pa su oni saznali za njega iz Kur ana i iz sunneta. Zatim nam je govorio o dizanju emaneta, pa je rekao: ‘Čovjek će zaspati jednim snom, pa će se emanet povući iz njegova srca i ostaviti neznatan mali trag. On će ponovo zaspati i emanet će se povući iz njegova srca ostavljajući iza sebe trag poput žulja, kao kad žišku valjaš nogom pa skoči prišt, napuhan, a prazan, u njemu ništa.' Zatim je Allahov Poslanik uzeo jedan kamenčić pa ga je valjao svojom nogom. 'A onda će dolaziti ljudi i jedan drugome će davati obavezu, a gotovo je niko neće ispunjavati, dok se ne počne pripovijedati da u tom i tom selu ima povjerljiva osoba, dok se ne rekne za tog čovjeka: - O, kako je jak i čvrst, kako je dražestan i pametan, kako je mudar i razuman, a u srcu mu neće imati ni koliko gorušicino zrno imana. Vec je prošlo vrijeme kada se ja nisam brinuo kome ću od vas dati obavezu. Ako je bio musliman, on je zasigurno ispunio obavezu radi vjere, a ako je kršcanin ili židov, on je zasigurno obavio svoj zadatak koji mu je dat u zaduženje. A što se tiče sadašnjeg stanja, danas se ne mogu pouzdati na vas, osim u pojedinca, poput tog i tog." - (Muttefekun alejhi)
24. Zabrana nasilja i obaveza njegovog sprečavanja
Allah, dž.š., kaže:
'... kada nasilnici ni prisna prijatelja ni posrednika neće imati koji će uslišan biti " (El-Gafir, 18)
"A nasilnicima (nevjernicima) niko neće pomoći. " (El-Hadž, 71)
203. Džabir, r.a., prenosi daje Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: “Bojte se nasilja (nepravde), jer je nasilje tama i muka Sudnjega dana. Čuvajte se škrtosti i pohlepe, jer su škrtost i pohlepa upropastili narode prije vas, to ih je natjeralo na međusobno krvoproliće, da halalom učine i rade ono što im je bilo haram." - (Muslim)
206. Aiša, r.a., prenosi daje Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: “Ko učini nasilje koliko za jedan pedalj zemlje, sva zemlja tog pedlja kroz dubinu sedam zemalja bit će mu natovarena oko vrata (na Sudnjem danu)." - (Muttefekun alejhi)
207. Ebu-Musa, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, rekao: "Allah, dz.š., odgađa kaznu nasilniku, ali kad mu kazna dođe, neće ga pomilovati." Zatim je proučio: "Eto, tako Gospodar tvoj kažnjava kad kažnjava sela i gradove koji su nasilje činili. Kažnjavanje Njegovo zaista je bolno i strašno." (Hud, 102) - (Muttefekun alejhi)
208. Muaz, r.a., pripovijeda: "Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, poslao me je (u Jemen) i rekao mi: 'Ti odlaziš narodu od ehli-kitaba (hrišcanima i jevrejima), pa ih pozovi na svjedočenje da nema drugog boga osim Allaha i da sam ja Allahov Poslanik. Ako se oni tome odazovu, onda ih obavijesti da ih je Allah zadužio sa pet namaza u toku jedne noći i dana. Ako i to prihvate, onda ih obavijesti da im je Allah propisao sadaku (zekat) koja se uzima od njihovih bogataša i daje njihovim siromasima. Ako i to prihvate, čuvaj se dragocjenog imetka njihovog (kod uzimanja zekata), i čuvaj se dove (kletve) mazluma (obespravljenog), jer između nje i Allaha nema nikakve prepreke." - (Muttefekun alejhi)
209. Abdurrahman ibn Se'ad es-Saidi, r.a., pripovijeda: "Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, poslao je jednog čovjeka iz plemena Ezd kome bijaše ime Ibn-Lutbijje - kao sakupljača zekata. Kada se vratio sa zadatka, rekao je: 'Ovo je vaše, a ovo je moje, što sam dobio kao hedijul' Tada Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, ustade, uspe se na mimber, zahvali se Allahu, dz.š., i reče: 'Zaista, ja odredim nekog od vas za posao za koji me je Allah ovlastio, a on dođe pa rekne: - Ovo je vaše, a ovo je hedija meni poklonjena - Što nije sjedio u kući svoga oca ili majke i čekao da mu dođe njegova hedija, ako je iskren? Tako mi Allaha, niko do vas neće uzeti tuđi hak, a da ga neće lično sobom donijeti pred Allaha, na Kijametskom danu! Zato, neka niko od vas sutra ne dođe pred Allaha noseći sa sobom devu koja riče (obznanjuje da je tuđi hak), ili kravu koja riče, ili ovcu koja bleči.' Zatim je visoko podigao svoje ruke, tako da smo mu ugledali bjelinu kože ispod pazuha i rekao: 'Allahu dragi, jesam li dostavio i objelodanio naređeno?"' - (Mulfefekun alejhi)
210. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: "Ko je bespravno oštetio svoga brata u njegovoj časti, ili bilo čemu drugom, neka od njega zatraži halala (oprosta) odmah danas, prije nego što dinari i dirhemi neće imati vrijednosti, niti će ih biti, nego, ako imadne dobrih djela, njima će se naplatiti njegovo nasilje i nepravda, a ako ne bude imao dobrih djela, onda će mu se dati od grijeha oštecenog, prema šteti koju mu je načinio." -(Buhari)
211. Abdullah ibn'Amr ibn'As, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: "Pravi musliman jeste onaj od čijih ruku i jezika su mirni drugi muslimani, a (pravi) je muhadžir onaj koji napusti sve ono što je Allah zabranio." - (Muttefekun alejhi)
214. Ijas ibn Sa'lebe el-Harisi, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: "Ko uskrati, ili uzurpira pravo nekog čovjeka muslimana svojom (krivom) zakletvom, Allah mu je osigurao Džehennem, a zabranio mu je Džennet." Neki čovjek reče: "Čak ako to bude i nešto beznačajno, Allahov Poslaniče!" "Makar to bila grančica misvaka (drveta)", odgovori on. - (Muslim)
218. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: "Znate li vi ko je muflis (propali, bankrot)?" Ashabi odgovoriše: "Muflis je kod nas onaj koji nema ni novca ni robe." Alejhisselam reče: "Muflis moga ummeta je onaj ko dođe na Sudnji dan s namazom, postom i zekatom, ali je psovao onog, potvorio ovog, u imetku zakinuo onog, prolio krv (ranio) ovog, udario onog... Pa će se svakom od njih dati dio njegovih dobrih djela, a ako mu nestane dobrih djela prije nego što se svima oduži, onda će se uzeti od njihovih loših djela i prebaciti na njega, pa će se onda, zajedno s njima, strovaliti u vatru." - (Muslim)
219. Ummu Seleme, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: "Zaista sam ja samo čovjek, a vi se u svojim sporovima meni obraćate. Moguće je da jedan od vas bude uvjerljiviji u svom dokazu od drugoga, pa da ja zbog toga presudim u njegovu korist. Ko se tako postavi, pa ja presudim u njegovu korist, na štetu njegovog brata parničara, neka zna da sam mu time dodijelio jedan dio džehenemske vatre." - (Muttefekun alejhi)
220. Ibn-'Umer, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: "Mu'min je trajno u prostranstvu svoje vjere (dina), sve dok nedozvoljeno ne prolije krv." - (Buhari)
221. Havla bint Amir el-Ensarije, supruga h. Hamze, r.a., veli: "Čula sam Allahova Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve selleme, kada je rekao: 'Zaista, pojedini ljudi nepravilno postupaju sa društvenim (Allahovim) imetkom (koristeći ga u svoju ličnu korist), te ih zbog toga čeka džehenemska vatra na Sudnjem danu."' - (Buhari)
25. Međusobno poštivanje i uvažavanje muslimana, ljubav i samilost jednih prema drugima
Allah, dž.š., kaže:
"A ko poštuje Allahove svetinje (zapovijedi), uživat će milost Gospodara svoga" (El-Hadž, 30) "Pa ko poštuje Allahove propise - znak je čista srca. " (El-Hadž, 32) "A prema vjernicima budi ponizan. " (blag) (El-Hidžr, 88)
"Ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini - kao da je sve ljude poubijao, a ako neko bude uzrok da se nečijl život sačuva- kao da je svim ljudima život sačuvao."(El-Maida, 32)
222. Ebu-Musa, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, rekao: "Mu'min prema mu'minu je kao dijelovi jedne zgrade, jedan drugog učvršćuje." I tada, on svoje prste ispreplete. - (Mutfefekun alejhi)
223. lsti prenosilac prenosi i ovaj hadis. "Ko bude prolazio kroz džamiju ili kroz pijacu (čaršiju), a sa sobom bude nosio koplje (oruđe ili oružje), neka ga dobro pričuva, ili neka svojom rukom prekrije njegov (oštri) vrh, da ne bi njime ozlijedio nekog od muslimana." - (Muttefekun alejhi)
224. Nu'man ibn Bešir, r.a., veli da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: "Primjer vjernika u međusobnoj pažnji, milosrđu i saosjećanju primjer je jednog tijela. Kada oboli jedan njegov organ, svi ostali organi odazovu mu se i pridruže u bolu sa nesanicom i temperaturom." - (Muttefekun alejhi)
225. Ebu-Hurejre, r.a., pripovijeda da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, poljubio Hasana, sina Alijinog r.a., a kod njega bio Akra' ibn Habis, pa rekao je (Akra'): "Ja imam desetero djece, a još nikada nisam nijedno poljubio!" Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, pogleda ga, pa reče: "Ko nije milostiv, neće ni njemu biti ukazana milost." - (Muftefekun alejhi)
226. Aiša, r.a., pripovijeda: "Došli su neki ljudi (beduini) Allahovom Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve selleme, i upitali: "Ljubite li vi svoju djecu?'' 'Da', odgovori on. Oni rekoše: 'Ali mi ih, tako nam Allaha, ne ljubimo.' Alejhisselam reče: šta vam ja mogu, ako vam je Allah, dž.š., iščupao milost iz vaših srca!"' -(Muttefekun alejhi)
228. Ebu-Hurejre, r.a., pripovijeda da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: "Ako neko od vas rukovodi (imami) ljudima u namazu, neka bude umjeren, neka im olakša, jer među njima ima slabih, bolesnih i starih. A kad klanja sam, neka odulji koliko hoće."
U jednom rivajetu dodaje se: "Medu njima, možda, ima i neko sa kakvom nuždom (potrebom)." - (Muftefekun alejhi)
231. Ebu- Katade Haris ibn Rub'ijj, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, rekao: "Zaista, ja stupim u namaz i poželim da dugo ostanem u njemu, pa začujem plač djeteta i skratim namaz, kako ne bih otežao njegovoj majci." - (Buhari)
233. Ibn'-Umer, r.a., prenosi daje Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: "Musliman je brat muslimanu; on ga ne ugnjetava i ne ostavlja ga na cjedilu (ne predaje ga drugom). Ko pomogne svome bratu u nevolji, Allah će njemu pomoći u njegovoj nevolji. Ko otkloni nedaću jednog muslimana, Allah će njemu otkloniti jednu od njegovih nedaća na Sudnjem danu. A ko prikrije (sramote) jednog muslimana, Allah će prikriti njegove na Sudnjem danu." - (Muttefekun alejhi)
235. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi daje Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, rekao: "Ne zavidite jedan drugom, ne podižite cijenu robe (ne želeći je kupiti) jedan drugom, ne mrzite se međusobno, ne okrećite jedan drugom leđa (ne svađajte se), ne namećite se u kupovini, nego budite prava braća, Allahovi iskreni robovi. Musliman je muslimanu brat; on ga neće oštetiti, niti potcijeniti, niti ga na cjedilu ostaviti. Takvaluk je ovdje, i pokaza na svoje grudi, tri puta. Dosta je čovjeku zla da omalovažava svoga brata muslimana. Sve što je vezano za muslimana haram je drugom muslimanu: njegova krv, njegov imetak i njegova čast." - (Muslim)
236. Enes, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, rekao: "Nijedan od vas neće biti pravi vjernik, dok ne bude želio svome bratu (prijatelju) isto ono što sam sebi želi." - (Muttefekun alejhi)
237. Enes, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, rekao: "Pomozi svoga brata, zalima i mazluma (nepravednika, i onoga nad kime je nepravda učinjena)!" Jedan od ashaba reče: "Allahov Poslaniče, pomoći ću ga ako je mazlum, ali kako da ga pomognem kad je zalim?" Alejhisselam reče: "Da ga spriječiš da nasilje učini, to mu je zaista pomoć." - (Buhari)
238. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, rekao: 'Musliman je dužan prema svome bratu muslimanu petero: primiti mu selam, obići ga kad se razboli, dženazu mu ispratiti, odazvati mu se na poziv i kada kihne reći mu 'jerhamukellah' (Allah ti se smilovao)." - (Muttefekun alejhi)
A po Muslimovom rivajetu: "Musliman je dužan prema svome bratu muslimanu šestero: ako ga sretneš, nazovi mu selam, ako te pozove, odazovi mu se, ako ti zatraži savjet, posavjetuj ga, ako kihne i kaže 'elhamdu lillah', reci mu 'jerhamukellah', ako se razboli, obiđi ga i ako umre, isprati ga."
239. Bera ibn Azib r.a., pripovijeda: "Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, naredio nam je sedmero, a zabranio sedmoro. Naredio nam je obilazak bolesnika, ispraćaj dženaza, islamsko nazdravljanje onome koji kihne, udovoljiti onome ko te zakune da mu nešto uradiš, pomaganje obespravljenog, odazivanje onome ko pozove i nazivanje selama. A zabranio nam je zlatno prstenje, pijenje iz srebmih čaša, upotrebljavanje svilenih jastuka, nošenje svilenih košulja isprošivanih lanenim šarama i nošenje bilo kakve svilene odjeće." Po jednom rivajetu, medu prvih sedmero je i vraćanje izgubljenih životinja vlasniku. - (Muttefekun alejhi)
26. Pokrivanje nedostataka i nepristojnih djela muslimana i zabrana njihovog otkrivanja i širenja bez potrebe
Allah, dž.š., kaže:
"One koji vole da se o vjrnicima šire bestidne glasine, čeka teška kazna i na ovom i na onom svijetu. " (En-Nur, 19)
240. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: "Čovjek (rob) neće sakriti mane čovjeka na dunjaluku, a da Allah neće sakriti njegove na Kijametskom danu." - (Muslim)
241. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, rekao: "Svi će moji sljedbenici biti sačuvani od jezika drugih ljudi (ogovaranja), osim onih koji javno i otvoreno griješe, a od javnih grijeha je i kada čovjek nešto noću uradi, a zatim osvane, a da niko osim Allaha ne zna za njegov grijeh, pa onda rekne svome drugu: "Ja sam sinoć uradio to i to." Allah ga je bio sakrio, a on osvanuo i objelodanjuje ono što je Allah već bio sakrio." - (Muttefekun alejhi)
243. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahovom Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve selleme, doveden jedan čovjek koji je pio alkohol, pa je rekao: "Udrite ga." "Mi smo ga udarali čime je ko stigao, neko rukom, neko obućom, a neko čak i svojom odjećom", veli Ebu-Hurejre. A kada je to sve bilo završeno i čovjek se udaljio, neko reče: "Allah te posramio!" Alejhisselam reče: "Ne govorite tako, ne pomažite šejtanu protiv njega." - (BuhariJ
27. Ispunjenje potreba muslimana
Allah, dž.š., kaže:
"... I dobra djela činite, da biste postigli ono što žellte. " (El-Hadž, 77)
244. lbn-'Umer, r.a., prenosi daje Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: "Musliman je brat muslimanu; neće mu nasilje učiniti niti će dozvoliti da drugi nad njime nasilje čini. Ko pomogne svome bratu u nevolji, Allah će njemu pomoći u njegovoj nevolji. Ko otkloni nedaću jednog muslimana, Allah će njemu otkloniti jednu od njegovih nedaća na Sudnjem danu. A ko prikrije (sramote) jednog muslimana, Allah će prikriti njegove na Sudnjem danu." - (Muttefekun alejhi)
245. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, rekao: "Ko otkloni vjerniku jednu od njegovih dunjalučkih nevolja, Allah će otkloniti jednu od njegovih nedaća na Sudnjem danu. Ko olakša svome dužniku (time što će mu odgoditi rok, ili mu posve oprostiti), Allah će njemu olakšati i na dunjaluku i na ahiretu. Ko pokrije (nevaljalštine) jednog muslimana, Allah će njega pokriti na ovom i na budućem svijetu. Allah je u pomoći Svome robu, sve dok je on u pomoći svome bratu. Ko krene na put tražeći nauku, Allah će mu tim njegovim putem olakšati put u Džennet. Kad god se sakupe ljudi u kući Allahovoj (džamiji), radi učenja Kur'ana, i njegovog zajedničkog proučavanja, Allah na njih spusti smirenost i prekrije ih svojim rahmetom, meleki ih okruže i Allah ih spominje, ponoseći se njima, medu svojim najbližim (naj-odabranijim) stvorenjima. A onoga koji zakaže u svojim djelima, neće spasiti njegovo porijeklo." - (Muslim)
28. Zauzimanje i zalaganje za drugog
Allah, dž.š., kaže:
"Onaj ko se bude za dobro zalagao, bit će i njemu udio u nagradi. "(En-Nisa, 85)
246. Ebu-Musa el-Eš'ari, r.a., pripovijeda: "Allahov Poslanik, sallallahu ',alejhi ve selleme, imao je običaj, kad mu dode neko sa nekakvim zahtjevom (molbom), okrenuti se prisutnima i kazati: 'Zauzimaite se za njega, jer ćete za to biti nagrađeni, a Allah će presuditi ono što On hoće, jezikom Svoga Poslanika."' - (Muttefekun alejhi)
29. Uspostavljanje reda i mira medu ljudima
Allah, dž.š., kaže:
"Nema nikakva dobra u mnogim njihovim tajnim razgovorima, osim kada traže da se milostinja udjeljuje, ili da se dobra djela čine, ili da se uspostavlja sloga medu ljudima. " (En-Nisa, 114) "Izmirenje je najbolje. " (En-Nisa, 128) "Zato se bojte Allaha i izgladite medusobne razmirice. " (El-Enfal, 1) "Vjernici su samo braća, zato pomirite vaša dva brata. " (El-Hudžurat, 10)
248. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: "Čovjek je dužan svakoga dana podijeliti sadaku za svaki članak (dio) svoga tijela. Pravilno riješiti spor izmedu dvojice sadaka je, pomoći čovjeku da zajaše svoga konja, ili mu pomoći da ga natovari sadaka je, prijatna i lijepa riječ sadaka je, svaki korak prema džamiji radi namaza sadaka je, i uklanjanje sa puta onoga što smeta sadaka je." - (Muttefekun alejhi)
249. Ummu Kulsum bint' Ukbe ibn Ebi-Mu'ajt, r.a., veli: "Čula sam Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve selleme, kadaje rekao: 'Nije lažac onaj koji nastoji izmiriti ljude, pa prenese dobro ili kaže dobro (lijepu riječ) od sebe, u cilju njihova izmirenja."' - (Muttefekun alejhi)
U Muslimovom rivajetu navodi se da je još dodala: "I nisam čula da je dozvolio bilo šta od laži koje svijet praktikuje, izuzev u tri stvari: u ratu, u pomirenju izmedu ljudi i u priči čovjeka svojoj ženi i žene njemu (međusobno komplimentiranje)."
30. Vrijednost nemoćnih i siromašnih muslimana
Allah, dž.š., kaže:
"Budi čvrsto uz one koji se Gospodaru Svome mole ujutro i navečer, u želji da naklonost Njegovu zasluže, i ne skidaj očiju svojih s njih iz želje za sjajem u životu na ovome svijetu. " (El-Kehf, 28)
252. Harise ibn Vehb, r.a., prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve selleme, da je rekao: "Hoćete li da vas obavijestim o tome ko su stanovnici Dženneta? Dženetlija je svaki nemoćni, slabi i skrušeni musliman. Kada bi on Allaha za nešto zakleo, Allah bi mu zasigurno to udovoljio. Hoćete li da vas obavijestim o stanovnicima Džehennema? To je svaki zadrti, sebični i oholi čovjek." - (Muttefekun alejhi)
253. Ebu-Abbas b. Sad Sehe es-Sadij, kaže: "Prošao je neki čovjek pored Poslanika, s.a.v.s., pa Poslanik, s.a.v.s., reče čovjeku koji je sjedio pored njega: ‘Šta misliš o ovome?' Čovjek reče: ‘Jedan od uglednih ljudi (plemić), mislim, ako on zaprosi djevojku, oženit će se njome, ako se zauzme za nekog, prihvatit će mu se zauzimanje.' Pa je Poslanik, s.a.v.s., ušutio. Iza toga prođe drugi čovjek, pa Poslanik, s.a.v.s., upita: 'Šta misliš o ovome?' On odgovori: 'Allahov Poslaniče, ovo je jedan od siromašnih muslimana, ovaj mislim, ako zaprosi dievojku, ona se neće udati za njega, a ako se zauzme za nekoga neće mu se zauzimanje primiti; ako bude govorio niko neće slušati šta govori.' Na to reče Poslanik, s.a.v.s.: ‘Ovaj je bolji od svih onakvih na zemlji."' - (Muteffekunalejhi)
256. Ebu-Hurejre, r.a., pripovijeda da je jedna crnkinja mela (čistila) džamiju, ili je to bio jedan mladić, pa je preselila na ahiret, a Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, pošto je dugo nije vidio, upitao za nju, na što mu ashabi odgovoriše da je umrta. Alejhisselam tada reče: "Zašto me niste obavijestili o njenoj smrti?" Oni kao da joj nisu pridavali neku važnost, a Alejhisselam reče: "Pokažite mi njen kabur!" Ashabi mu pokazaše njen kabur, a on, nakon što joj je klanjao dženazu, reče: "Zaista su ovi kaburi mračni svojim stanarima, ali, uistinu, ih Allah njima osvijetli mojim namazom." - (Muttefekun alejhi)
258. Usame, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: "Stao sam na vrata Dženneta te primijetih da su većina onih koji su u njega već bili ušli, siromasi, a bogataši još napoiju čekaju da im se dozvoli ulazak, izuzev što su džehenemlije od njih već odvedene u Džehennem. Stao sam i na vrata Džehennema, i primijetih da su u njemu većinom žene." - (Muttefekun alejhi)
259. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: "Samo troje djece progovorilo je u kolijevci: Isa, sin Merjemin, i Džurejdžov sahibija. Džurejžd je bio jedan veoma pobožan čovjek. Sebi je sagradio samačku kućicu i u njoj ibadet činio. Jednoga dana dode mu majka, a on bijaše u namazu, i poče ga zvati: "O Džurejdž!" On se poče dvoumiti i pomisli: "Gospodaru moj, ili majka moja, ili namaz?" On se odlučih za namaz i nastavi klanjati, a majka mu se vrati kući. Sutradan je ponovo došla i opet ga našla na namazu i ponovo ga pozvala: "O Džurejdž!" On ponovo pomisli: "Gospodaru moj, ili majka moja, ili namaz?" I ponovo se odluči za namaz. Sljedeći dan majka ponovo dođe i opet ga nađe na namazu i pozva, a on joj se ponovno ne odazva, nastavljajući sa namazom. Ona tada ljutito reče: "Allahu, ne daj mu smrt dok ne vidi lica prostitutki!"
Benu-Israil (njegovi sunarodnici) medusobno su često razgovarali i spominjali Džurejdža i njegov ibadet. Medu njima je bila i jedna prostitutka, o čijoj se ljepoti nadaleko pripovijedalo, koja im (nakon što je čula kako o Džurejdžu pričaju) reče: "Ako hoćete, ja ću ga zavesti." Zatim je otišla do njega i ponudila mu se, a on se na nju ni ne obazrije. Vidjevši to, ona dode jednom čobaninu koji je ponekad navraćao kod Džurejdža i s njim učini blud i osta noseća. Kada je rodila dijete, ona reče: "Ovo dijete je Džurejdžovo!" Oni na to odu do njegove kućice i pošto ga zatekoše u njoj, izbace ga vani, kuću sruše i počnu ga nemilice tući. On im reče: 'Šta vam je?" "Ti si blud učinio s ovom nevaljalicom, pa je ona rodila tvoje dijete", rekoše oni. "Gdje je dijete?", upita on. Oni ga donesoše, a on im reče: "Pustite me da klanjam." Kada je završio s namazom, on pride djetetu i prstom uprije u njegov stomak i reče: "O dijete, ko je tvoj otac?" Dijete odgovori: "Moj otac je taj i taj, čobanin." Oni tada pridoše Džurejdžu i počeše ga grliti i ljubiti, a onda mu rekoše: "Mi ćemo ti sagraditi kuću od zlata." On im reče: "Ne, nego je napravite od blata, onakvom kakva je bila", što oni i učiniše.
Jedne prilike, dok je neko dijete njegova majka dojila, pored njih naiđe jedan konjanik na izuzetno skupocjenom i ukrašenom konju, i ona reče: "Allahu, učini da ovaj moj sin bude ovakav kad porastel" Dijete pusti sisu, okrenu se prema konjaniku, pogleda ga i reče: "Allahu dragi, ne učini me onakvim!" Zatim se ponovo okrenu majci i poče dojiti.
Ravija veli: "Kao da sada gledam u Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve selleme, kako, pričajući o dojenju djeteta, stavi svoj kažiprst u usta i poče ga sisati."
Zatim reče: "Poslije toga, pored njih naidoše neki ljudi, s jednom robinjom, koju su tukli, vičući: ‘Ti si prostitutka, ti si kradljivica", a ona samo viče: "Hasbijellahu ve ni'melvekil" (Allah mi je dosta. Divan li je On zaštitnik). Majka djeteta tada reče: "Allahu dragi, nemoj mi učiniti ovo moje dijete da bude kao ova robinja!" Dijete tada ponovo prekide dojenje, pa pogleda u robinju i reče: "Allahu dragi, ti me učini da budem kao ona!"
Majka mu, zatim, začuđeno ga propitivajući, reče: "Prošao je čovjek lijepa izgleda, pa sam ja rekla: 'Allahu dragi, učini da ovo moje dijete bude kao on', a ti si rekao: 'Allahu, ne učini me sličnim njemu'. Zatim su prošli sa ovom robinjom udarajući je i vičući: ‘Prostitutka, kradljivica!' Pa sam ja rekla: 'Allahu dragi, nemoj mi moje dijete učiniti njoj sličnim, a ti si rekao: 'Allahu dragi, učini me da budem njoj sličan!"' On joj na to odgovori: "Onaj čovjek je bio silnik, pa sam zbog toga rekao:, 'Allahu dragi, nemoj me učiniti njemu sličnim!' A ona robinja, što su je šibali i govorili da je prostitutka i kradljivica, ona ništa od toga nije bila, pa sam zbog toga rekao: 'Allahu dragi, učini me njoj sličnim!"' - (Muttefekun alejhi)
31. Ljubazno postupanje i dobročinstvo prema jetimima, kćerima i svim slabašnim, siromašnim i razočaranim
Allah, dž.š., kaže:
"A prema vjernicima blag budi. " (El-Hidžr, 88) "Budi čvrsto uz one koji se Gospodaru svome mole ujutro i navečer, u želji da naklonost Njegovu zasluže, i ne skidaj očiju svojih s njlh iz želje za sjajem u životu na ovom svijetu. " (El-Kehf, 28) "Zato siroče ne ponizi, a prosjaka ne odbij. " (Ed-Duha, 9-10) "Znaš li ti onoga koji onaj svijet porče? Pa to je onaj koji grubo odbija siroče, i koji da se nahrani siroče, ne podstiče. " (El-Ma'un, 1-3)
262. Sehl ibn Se'ad, r.a., prenosi daje Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: "Ja i staratelj (zaštitnik) jetima smo u Džennetu ovako (blizu)." Pa pokaza kažiprstom i srednjakom. - (Buhari)
265. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi daje Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: "Zbrinjavalac (siromašne) udovice i siromaha je kao mudžahid (borac) na Allahovom putu." A mislim (veli ravija), da je još dodao: "I kao neprekidni klanjač koji se ne umara, i kao stalni postač koji nikako ne mrsi!" (Muttefekun alejhi)
267. Enes, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, rekao: "Ko odgoji dvije kćeri, i o njima se brine dok ne odrastu i udaju se, doći će na Sudnjem danu, pa ćemo ja i on biti kao ova dva prsta." I sastavio je prste. - (Muslim)
268. Aiša, r.a., pripovijeda: "Došla mi je jedna žena, koja prosi s dvoje ženske djece, a ja nisam imala ništa joj dati osim jedne hurme. Ja joj dadoh tu hurmu, a ona je uze, raspolovi i dade svojim kćerima, a ona nimalo ne uze. Zatim je ustala i otišla. Poslije toga nam je došao Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, i ja mu ispričah što se desilo, a on reče: 'Ko bude stavljen na kušnju sa ma koliko kćeri, pa bude dobar prema njima i lijepo ih odgoji, one će mu biti štit od vatre na Sudnjem danu."' - (Muttefekun alejhi)
270. Ebu-Šurejh Huvejlid ibn 'Amr el-Huza'i, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: "Allahu dragi, ja upozoravam i prijetim svakome ko upropasti (zloupotrijebi) pravo ili imetak dvoje bespomoćnih: siročeta i žene." - (Nesai, hasen)
32. Preporuka posebne pažnje prema ženama
Allah, dž.š., kaže:
"S njima (ženama) lijepo žlvite!" (En-Nisa, 19) "Vi ne možete potpuno jednako postupati prema ženama svojim, ma koliko to željeli ali ne dopustite sebi takvu naklonost, pa da jednu ostavite u neizvjesnost. A ako vi budete odnose popravili i nasilja se klonili, pa, Allah će zaista oprostiti i samilostan blti. " (En-Nisa, 129)
273. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: "Primite moju oporuku da ženama činite dobro! Zaista je žena stvorena od rebra, a najveća krivina rebra je baš njegov najviši dio; pa ako ga pokušaš ispraviti, slomit ćeš ga, a ako ga ostaviš, osta krivo. Zato jedni drugima preporučujte da ženama dobro čine!" - (Muttefekun alejhi)
A u drugom rivajetu, stoji: "Žena je kao rebro, ako ga htjedneš ispraviti, slomit ćeš ga, a ako se koristiš njime, ono će ti koristiti, iako je krivo." - (Muttefekun alejhi)
278. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: "Najpotpuniji iman je onog vjernika koji se najljepše ponaša, a najbolji medu vama su oni koji su najbolji prema svojim ženama." - (Tirmizi hasen, sahih)
280. Abdullah ibn'Amr ibn'As, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: "Ovaj svijet je samo (prolazan) užitak, a najbolje u njemu je dobra (čedna i odgojena) žena." - (Muslim)
283. Ibn-'Umer, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: "Svi ste vi pastiri, i svaki pastir bit će odgovoran za svoje stado. Vladar je pastir, čovjek je pastir svojoj porodici, žena je pastirica u kući svoga muža i njegove djece. Svi ste vi, dakle, pastiri i svi ste odgovorni za svoje stado."
(Muttefekun alejhi)
289. Usame b. Zejd, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Nisam ostavio iza sebe teže iskušenje po muškarca od iskušenja sa ženama." - (Muttefekun alejhi)
33. O skrbi nad obitelji
Allah, dž.š., kaže:
"Otac djece je dužan da ih (prema svojoj mogućnosti) hrani i odijeva. " (En-Nisa, 233) "Neka imućan prema bogatstvu svome troši, a onaj koji je u oskudicii prema tome koliko mu je Allah dao, jer Allah nikog ne zadužuje više nego što mu je dao. " (Et- Talak, 7) "Što god vi udjelite, On će to nadoknadltl. " (Sebe. 39)
289. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallal lahu 'alejhi ve selleme, rekao: "Novac koji potrošiš na Allahovom putu, novac koji potrošiš za oslobadanje robova, novac koji podijeliš siromasima i novac koji potrošiš na svoju obitelj; najveća je nagrada za onaj novac koji si potrošio za svoju obitelj." - (Muslim)
290. Ebu-Abdullah Sevban ibn Budždud, r.a., oslobođeni rob Allahovog Poslanika, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, rekao: "Najbolji novac koji čovjek potroši jeste onaj novac koji potroši za svoju obitelj, novac koji potroši za izdržavanje svoje (ratne) životinje na Allahovom putu i novac koji potroši na svoje drugove na Allahovom putu." - (Muslim)
293. Ebu-Mes'ud el-Bedri, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, rekao: "Kada čovjek utroši novac za izdržavanje svoje obitelji, želeći njime postići Allahovo zadovoljstvo (znajući da mu je to dužnost od Allaha, te je izvršava nadajući se Njegovoj nagradi), piše mu se kao da je podijelio sadaku." - (Muttefekun alejhi)
295. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: "Svakoga dana, u kome osvanu Allahovi robovi, sidu dva meleka, te jedan od njih rekne: ‘O Allahu, Ti nadoknadi onome ko dijeli!' A drugi veli: ‘O Allahu, Ti uništi imetak onoga koji sprečava njegovo trošenje u korisne svrhe (ne dijeli)!"' - (Muttefekun alejhi)
296. Ebu-Hurejre, r.a., također prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, rekao: "Gornja ruka (ona koja dijeli) bolja je od donje ruke (one koja uzima). U dijeljenju počni od svojih bližnjih. Najbolja je sadaka ona koja je učinjena iz imućnog stanja (viška imetka). Ko se bude držao čednosti i neposezanja za haramom (držeći se dostojanstveno bez prošnje), Allah će ga pomoći i učiniti čednim, a ko se bori za neovisnost, Allah će ga učiniti neovisnim." - (Buhari)
34. Obaveza naređivanja svojoj obitelji da budu pokorni Allahu dž.š. i da izvršavaju Njegova naređenja i da se sustežu od onoga što je zabranjeno i poduzimanje odgojnih mjera prema svojoj djeci
Allah, dž.š., kaže:
"Naredi čeljadi svojoj da obavlja namaz i istraj u tome!' (Taha, 132) "O vi koji vjerujete, sebe i obitelji svoje čuvajte od vatre, čije će gorivo ljudl i kamenje biti!" (Et-Tahrim, 6)
298. Ebu-Hurejre, r.a., pripovijeda: "Hasan, sin Alije, r.a., uzeo je jedanput (kao dijete) jednu hurmu od hurmi koje su date za sadaku, pa je stavio u usta. Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme je tovidio , te je povikao: 'Baci to, zar ne znaš da mi ne jedemo sadaku!"' - (Muttefekun alejhi)
U drugom rivajetu stoji: "Zaista nam (Poslaniku i njegovoj porodici) nije dozvoljena sadaku!"
300. Ibn-'Umer, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallailahu'alejhi ve selleme, rekao: "Svi ste vi pastiri, i svi ćete biti odgovomi za svoje stado. Vladar je pastir i odgovoran je za svoje stado, čovjek je pastir u svojoj obitelji i odgovoran je za nju, žena je pastirica u kući svoga muža i odgovorna za svoje stado, sluga je pastir u imetku svoga gospodara i odgovoran za njega. Svi ste vi, dakle, pastiri, i svi ste odgovorni za svoje stado." - (Muttefekun alejhi)
301. 'Amr ibn Šu'ajb prenosi od svoga oca, a ovaj od svoga djeda, r.a., da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: "Naređujte svojoj djeci klanjanje namaza kad im bude sedam godina, a silom ih nagonite na namaz kad napune deset godina, i u posteljama ih rastavljajte (muško i žensko)."
35. Dužnosti prema komšiji i Poslanikova oporuka o tome
Allah, dž.š., kaže:
"I Allahu se klanjajte i nikoga Njemu ravnim ne smatrajte! A roditeljima dobročinstvo činite, i rođaclma, i siročadi, i siromasima, i komšijama bližnjim i komšijama daljim, i drugovima, i putnicima - namjernicima, i onima koji su u vašem posjedu " (En-Nisa, 36)
303. Ibn-'Umer i Aiša, r.a., prenose da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: "Toliko mi je često Džibril oporučivao susjeda, da sam mislio da če ga učiniti (zakonitim) nasljednikom." - (Muttefekun alejhi)
304. Ebu-Zerr, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: O Ebu-Zerr, kada budeš kuhao čorbu, dospi malo više vode pa pošalji svojim susjedimal" - (Mustim)
U drugom rivajetu stoji: "Kada budeš kuhao čorbu, naspi više vode, pa pogledaj obitelji svojih susjeda, te i njima podijeli jedan dio!"
305. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: ‘Tako mi Allaha, nije vjernik, tako mi Allaha, nije vjemik, tako mi Allaha, nije vjernik!" Neko reče: "Ko to, Allahov Poslaniče?" Alejhisselam odgovort: "Onaj čiji susjed nije siguran od njegova zla i neprijatnosti od njega!" - (Muttefekun alejhi)
U Muslimovom rivajetu stoji: "Neće ući u Džennet onaj od koga njegov susjed nije siguran (miran) od njegovih zala."
308. Ebu-Hurejre, r.a., također prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, rekao: "Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka ničim ne uznemirava komšiju! Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka lijepo ugosti svoga gosta! Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka govori hajr (korisno), ili neka šuti!" - (Muttefekun alejhi)
311. Abdullah ibn 'Umer, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, rekao: "Najbolji prijatelji kod Allaha su oni koji su najbolji prema svome prijatelju, a najbolje komšije kod Allaha su oni koji su najbolji prema svome komšiji." - (Tirmizi, Nesai)
36. Dobročinstvo prema roditeljima i posebna pažnja prema rodbini
Allah, džellešanuhu, kaže:
'I Allahu se klanjajte i nikoga Njemu ravnim ne smatrajte. A roditeljima dobročinstvo činite, i rođacima, i siročadi, i siromasima, i komšijama bližnjim i komšijama daljim, i drugovima, i putnicima - namjernicima, i onima koji su u vašem posjedu. " (En-Nisa, 36) "I Allaha se bojte s imenom čijim jedni druge molite - i rodbinske veze ne kidajte... " (En-Nisa, 1) ':.. i oni koji poštuju ono što je Allah naredio da se poštuje... " (Er-Rad, 21) "Mi smo svakog čovjeka zadužili da bude dobar prema roditeljima svojim... " (El-Ankebut, 8)
"Gospodar tvoj zapovljeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročlnstvo činite. Kad Jedno od njih dvoje ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: 'Uh!' i ne podvikni na njlh, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: 'Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali.'" (El-lsra, 23-24) "Ml smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim... " (Lukman, 14)
312. Prenosi se da je Ebu-Abdurrahman, Abdullah b. Mes'ud, r.a., rekao: "Pitao sam Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve selleme, koje je djelo Allahu najdraže? Alejhisselam reče: 'Namaz u njegovo pravo vrijeme.' Zatim sam upitao: 'A koje poslije njega?"Dobročinstvo svojim roditeljima', odgovori on. 'Koje poslije njega?', ponovo upitah. 'Džihad na Allahovom putu', odgovori on." - (Muttefekun alejhi)
313. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: "Čovjek nije u stanju odužiti se svome roditelju, izuzev da ga nađe u nečijem vlasništvu (kao roba), zatim ga otkupi, a potom oslobodi." - (Muslim)
316. Prenosi se da je Ebu-Hurejre, r.a., rekao: "Allahovom Poslaniku (sallallahu ‘alejhi ve selleme,) došao je jedan čovjek i upitao ga: ‘O Allahov Poslaniče! Ko je najpreči za moje lijepo druženje i ponašanje prema njemu?'Alejhisselam reče: 'Tvoja majka.' Čovjek tada reče: ‘ Ko poslije nje?' 'Tvoja majka', odgovori on. 'Ko poslije nje?', ponovo upita čovjek. 'Tvoja majka', ponovo odgovori Alejhisselam. Čovjek ponovo upita: ‘ Ko poslije nje?'Alejhisselam tada reče: 'Tvoj otacl'" - (Muttefekun alejhi)
A u jednom drugom rivajetu stoji: "O Allahov Poslaniče! Ko je najpreči za moje druženje i lijepo ponašanje prema njemu?"Alejhisselam reče: "Tvoja majka, zatim tvoja majka, zatim tvoja majka, zatim tvoj otac."
317. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: "Daleko bio (od Allahove milosti), daleko bio, daleko bio svako onaj ko dočeka starost svojih roditelja, ili jednog od njih, a (zbog njih) ne uđe u Dženneti" - (Muslim)
319. Enes, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, rekao: "Ko želi da mu se nafaka uveća i da mu se život produži, neka pazi i redovno posjećuje svoju rodbinu." - (Muttefekun alejhi)
321. Prenosi se da je Abdullah b. 'Amr b. 'As, r.a., rekao: "Jedan je čovjek prišao Allahovom Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve selleme, i rekao: ‘Zavjetujem ti se za hidžru i džihad, nadajući se nagradi od Allaha, džellešanuhu.' Alejhisselam mu reče: ‘Je li ti jedno od roditelja živo?' 'Jesu, oboje', odgovori on. Alejhisselam mu tada reče: 'Da li ti uistinu želiš nagradu od Allaha, dž.š.?' 'Da', odgovori on.'Onda se vrati svojim roditeljima i pazi na njih i lijepo se ponašaj prema njima', reče Alejhisselam."' -(Muttefekun alejhi)
Ovo je Muslimov rivajet, a po drugom rivajetu, koji prenosi i Buhari: "Došao je jedan čovjek Allahovom Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve selleme, i zatražio od njega dozvolu da krene u džihad. Na to ga Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, upita: 'Jesu li ti živi roditelji?' 'Jesu', odgovor! on. Alejhisselam mu tada reče: ‘ Idi njima, tvoj džihad je da sa njima budeš."'
322. Isti prenosilac veli da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, rekao: "Nije dovoljno samo uzvratiti posjetu svojoj rodbini. Pravilno se ponaša prema svojoj rodbini onaj koji, kada ga ona zaboravi, ili odbaci, obnavlja vezu sa njom." - (Buhari)
323. Aiša, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, rekao: "Rodbinska krvna veza visi o 'Aršu i viče: 'Ko mene održava i poštuje, i njega će Allah, dž.š., posjećivati i poštivati, a ko mene ne održava i ne poštuje, neće ni Allah, dž.š., njega posjećivati niti poštivati."' -(Muttefekun alejhi)
325. Prenosi se da je Esma, kćer Ebu-Bekra, r.a., rekla: "Došla mi je moja majka za vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve selleme, nešto tražeći, a još nije bila primila islam, pa sam upitala Alejhisselama da li da je primim. Alejhisselam mi je odgovorio: 'Da, svakako, primi svoju majku i usluži je."'
(Muttefekun alejhi)
331. Ebu-Ejjub el-Ensari, r.a., pripovijeda da je neki čovjek rekao: "O Allahov Poslaniče! Obavijesti me o poslu koji će me uvesti u Džennet i udaljiti od Džehennema. Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, reče mu na to: 'Ibadet čini isključivo Allahu, dž.š., i ne pripisuj Mu druga, namaz redovno obavljaj, daji zekat i pazi i posjećuj svoju rodbinu."' - (Muttefekun alejhi)
332. Selman b. 'Amir, r.a., pripovijeda da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, rekao: "Kada neko od vas htjedne iftariti, neka se iftari hurmom, jer je u hurmi berićet, a ako ne nađe hurmu, onda vodom, jer je ona najčišća." Zatim je rekao: "Sadaka učinjena siromahu jeste obična sadaka, a sadaka učinjena svojoj rodbini dvostruka je sadaka - sadaka i pažnja (rodbine)." - (Tirmizi, hasen)
37. Stroga zabrana neposlušnosti prema roditeljima i zapostavljanje rodbine
Allah, džellešanuhu, veli:
"Zar i vi ne biste, kad biste se vlasti dočepali, nered na Zemlji činili i rodbinske veze kidali! To su oni koje je Allah prokleo i gluhim i slijepim ih učinio. " (Muhammed, 22-23) "A one koji ne ispunjavaju dužnost prema Allahu, iako su se na to čvrsto obavezali, i kidaju ono što je Allah naredio da se poštuje, i čine nered na Zemlji, čeka prokletstvo i najgore prebivalište. " (Er-Ra’d, 25) "Gospodar tvoj zapovljeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: 'Uh!' i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan, i reci: "Gospodaru moj smiluj im se, oni su mene, kada sam bio dijete, njegovali. "' (El Isra, 23-24)
336. Ebu-Bekr Nufej' b. Haris, r.a., veli da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: "'Hoćete li da vas obavijestim o najvećim grijesima?' - tri puta. Mi odgovorismo: ‘Svakako, o Allahov Poslaniče!' On tada reče: ‘Allahu pripisivanje druga i neposlušnost roditeljima.' Bio je naslonjen, zatim se ispravi sjedeći i reče: ‘Svakako, i Iažan govor i lažno svjedočenje!' Zatim je toliko dugo ponavljao ovo dvoje zadnje da smo rekli: ‘Da hoće ušutjetil"' - (Muttefekun alejhi)
337.'Abdullah b.'Amrb.'As, r.a., pripovijeda daje Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: "Veliki grijesi su: mnogoboštvo, neposlušnost roditeljima, ubistvo i lažna zakletva." - (Buhari)
339. Džubejr b. Mut'im, r.a., prenosi daje Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: "Neće ući u Džennet onaj koji prekine veze sa svojom rodbinom." - (Muttefekun alejhi)
340. Mugire b. Šu'be r.a., pripovijeda da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: "Allah, dž.š., zabranio vam je neposlušnost vašim majkama, 'ne dam, a daj' (ne da ono što mu je dužnost, a uzima ono što mu nije dozvoljeno) i zakopavanje žive ženske djece, a pokudio 'rekla-kazala' (da ispriča sve što je čuo-la, ne vodeći računa je li to tačno, pa čak ako i sumnja da bi to moglo biti neistinito, a čovjeku je, po jednom hadisu, dosta laži da ispriča sve što je čuo), prekomjerno zapitkivanje i nekontrolirano trošenje imovine." - (Muttefekun alejhi)
38. Dobročinstvo prijateljima roditelja, rodbini, ženi i ostalima prema kojima se preporučuje posebna počast
341. Ibn- Umer, r.a., prenosi daje Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, rekao: "Najveće dobročinstvo je da čovjek održava prijateljstvo s prijateljima svoga oca." - (Muslim)
344.'Aiša, r.a., pripovijeda: "Nisam ni na koju od žena Allahovog Poslanika, sallallahu lalejhi ve selleme, bila ljubomorna, kao na Hatidžu, r.a., iako je nikad nisam vidjela, ali ju je Alejhisselam često spominjao; čak bi znao zaklati ovcu, zatim je isjeći na komade i poslati Hatidžinim bivšim prijateljicama. Znala sam mu reći: 'Kao da na dunjaluku nije bilo druge žene, osim Hatidže?' A on bi odgovorio: 'Ona je bila takva, takva ... sa njom sam imao djecu."' - (Muttefekun alejhi)
U drugom rivajetu stoji: "Znao bi zaklati samo jednu ovcu, ali bi slao od nje Hatidžinim prijateljicama koliko bi im bilo dovoljno."
U trećem rivajetu, pak, stoji: "Kada bi zaklao ovcu, povikao bi: ‘Pošaljite Hatidžinim prijateljicama!"'
U jednom drugom rivajetu stoji slijedeće: "Jedne prilike zatražila je dozvolu za ulazak kod Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve selleme, Hale bint Huvejlid, sestra Hatidžina, pa je u njenom glasu prepoznao Hatidžin glas i veoma se obradovao tome i rekao: ‘Dragi Allahu, ovo je Hale b. Huvejlid!"'
345. Prenosi se da je Enes, b. Malik, r.a., rekao: "Krenuo sam na put sa Džerirom b. Abdullahom el-Bedželijem, r.a., pa on poče da me služi (iako je bio stariji), te mu ja rekoh: 'Nemoj to više činitil' Na to mi on reče: 'Kada
sam vidio kako ensarije (Medinelije) postupaju sa Allahovim Poslanikom, sallallahu ‘alejhi ve selleme, zakleo sam se da se neću ni sa kim od njih družiti, a da ga ne budem služio."' - (Muttefekun alejhi)
39. Posebna počast obitelji Allahova Poslanika i o njenim fadiletima
Allah, džellešanuhu, kaže:
"Allah želi da od vas, o obitelji Poslanikova, grijehe odstrani, i da vas potpuno očisti. " (Al-Ahzab, 33)
"Pa ko poštiva Allahove propise - znak je bogobojažljiva srca. "(El-Hadž, 32)
346. Prenosi se da je Jezid b. Hajjan, rekao: "Jednog dana smo ja, Husajn b. Sebre i 'Amr b. Muslim otišli Zejdu b. Erkamu, r.a. Nakon šta smo sjeli kod njega, Husajn mu reče: ‘O Zejde! Uistinu si ti vidio mnogo hajra! Vidio si Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve selleme, i čuo njegov govor, sa njim u boj išao i za njim klanjao. Zaista si mnogo hajra doživio! Pričaj nam nešto od onoga što si čuo od Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve selleme.' On tada reče: 'Bratiću moj! Tako mi Allaha, već sam ostario, davno je to bilo, a ponešto sam i zaboravio od onoga što sam čuo od Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve selleme, te primite od mene ono što vam kažem, a ne pitajte me za ono što prešutim.' Zatim reče: 'Jednog dana je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, ustao i održao govor na izvoru izmedu Mekke i Medine, koji se zove Humma u kome se zahvalio Allahu, dž.š., tesbih Mu učinio, govorio i opominjao, a zatim rekao: - O ljudi! Zaista sam ja samo čovjek, uskoro če doći izaslanik moga Gospodara (melek smrti), te ću mu se ja odazvati, a među vama ostavljam dva velika emaneta: prvi je Allahova Knjiga, u kojoj je uputa i nur, te je čvrsto prihvatite i nje se držite! - Pa je govorio o Kur'anu i nužnosti njegove primjene u životu, a zatim rekao: - I moja obitelj. Allahom vas opominjem za moju obitelj!' Husajn ga zatim upita: 'A ko je njegova obitelj, o Zejde? Zar nisu njegove žene od njegove obitelji?' 'Njegove žene spadaju u ehli-bejt, ali njegova su obitelj oni kojima je zabranjena sadaka poslije njegove smrti', odgovori on. Husajn reče: 'A ko su oni?' 'Oni su: obitelj Alije, obitelj 'Akila, obitelj Dža'fera i obitelj 'Abbasova', odgovori on. 'Svima ovima je zabranjeno primanje sadake?', upita Husajn. 'Da', odgovori on."
U drugom rivajetu stoji: "Uistinu, ja vama ostavljam dva velika emaneta: jedan od njih je Allahova Knjiga, koja je Njegovo uže; ko ga bude slijedio, bit će na pravom putu, a ko ga ostavi, bit će u zabludi." - (Muslim)
40. Poštovanje i uvažavanje uleme i velikana i davanje prednosti njima u svemu
Allah, džellešanuhu, kaže:
"Reci: 'Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju? Samo oni koji pameti imaju, pouku primaju!'" (Ez Zumer, 9)
348. Prenosi se daje Ebu-Mes'ud 'Ukbe b. 'Amir el-Bedri el-Ensari, r.a., rekao: "Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, rekao je: 'Neka imam u džema'atu bude onaj koji najviše Kur'ana zna napamet, a ako u Kur'anu budu jednaki, onda najučeniji u hadisu, a ako budu i u hadisu isti, onda onaj koji je prije hidžru učinio, a ako i u hidžri budu isti, onda onaj koji je stariji po godinama. Neka nipošto čovjek ne staje pred džema'at u nečijoj kući, ili sjedne na posebno (odredeno) mjesto, izuzev nakon dozvole domaćina.."'
U drugom rivajetu stoji: "Onda onaj koji je prije primio islam", umjesto: "stariji po godinama". - (Muslim)
U jednom, pak, rivajetu stoji: ‘'Imam je medu vama onaj koji najviše Kur'ana zna napamet i koji je prije počeo učiti Kur'an, a ako u Kur'anu budu isti, onda neka vam imam bude onaj koji je prije hidžru učinio, a ako i u hidžri budu isti, onda neka vam imam bude onaj koji je stariji po godinama."
349. Od Ebu-Mesuda Ensarija, r.a., prenosi se daje rekao: "Allahov Poslanik doticao nas je svojim rukama po ramenima pred namaz i govorio: 'Ujednačite se, uravnajte se. Nemoj da budete jedan mimo drugog, pa da vaša srca Allah rastavi i razjedini, nek mi je bliži onaj ko je dostojan i razuman, pa oni koji su iza njih."'
(Muslim)
350. Abdullah b. Mesud, r.a., prenosi daje Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Neka su bliži meni oni koji su dostojni i razboriti, a zatim oni koji su iza njih (ponovio je to tri puta) i čuvajte se čaršijskog nereda i galame."
(Muslim)
352. Džabir, r.a., pripovijeda daje Allahov Poslanik, sallallahu `alejhi ve selleme, poslije Bitke na Uhudu. stavljao u kabur po dvojicu pitajući: "Koji je više Kur'ana napamet znao?" Pa kada bi mu pokazali na jednog od njih dvojice, njega bi prvog stavio u kabur.
354. Ebu-Musa, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, rekao: "Zaista, u veličanje Allaha, dž.š., spada i poštovanje starog (sijedog) muslimana, hafiza Kur'ana, koji ne pretjeruje u traženju skrivenih propisa u njemu, kako bi ih strogo primijenio, niti je od onih koji rijetko Kur'an uče i slabo se po njemu vladaju, kao i poštovanje i pravedna vladara." - (Ebu-Davud)
355. `Amr b. Šu'ajb prenosi od svoga oca, a ovaj od svoga djeda, da je Allahov Poslanik, sallallahu `alejhi ve selleme, rekao: "Nije od nas onaj koji nije milostiv prema našim mladima, i koji ne poštuje naše starije."
(Ebu-Davudi Tirmiz, sahih)
U Ebu-Davudovom rivajetu stoji: "...koji ne poštuje prava naših starijih."
41. Posjećivanje dobrih ljudi, druženje sa njima, poštivanje i traženje njihove dove
Uzvišeni Allah kaže:
"A kada Musa reče momku svome: 'Sve ću ići dok ne stignem do mjesta gdje se sastaju dva mora, ili ću dugo, dugo ići!' I kada njih dvojica stigoše do mjesta na kome se ona sastaju, zaboravi na ribu svoju, pa ona u more kliznu. A kada se udaljiše, Musa reče momku svome: "Daj nam užinu našu, jer smo se od ovoga našeg putovanja umorlli.' 'Vidi , reče on, 'kada smo se kod one stijene svratili, ja sam zaboravio onu ribu. Sam šejtan je učinio da je zaboravim, da ti je ne spomenem. Mora da je ona kliznula u more; baš čudnovato!' 'E, to je ono što tražimo' reče Musa, i njih se dvojica vratiše putem kojim su bili došli, i nađoše jednog našeg roba kojem smo milost našu darovali, i onome što samo Mi znamo, naučili. 'Hoćeš li da te pratim?, upita ga Musa, "ali da me onome čemu si ti ispravno poučen poučlš?"' (El-Kehf, 60-66) "Budi ustrajno uz one koji Gospodara svoga dozivaju ujutro i navečer u želji da naklonost njegovu zasluže."(El-Kehf, 28)
360. Enes, r.a., kazuje da je Ebu- Bekr rekao Omeru, r.a., nakon smrti Allahovog Poslanika, a.s.: "Hajde da posjetimo Ummu Ejmen, r.a., kao što je to činio Allahov Poslanik, a.s." Kada su ušli u kuću, ona zaplaka i njih dvojica je upitaše: ‘Zašto plačeš? Zar ne znaš da je najbolje ono što je Allah pripremio Allahovom Poslaniku, a.s.?"' "Ne plačem zato što ne znam da je ono što je Allah pripremio Allahovom Poslaniku, a.s., najbolje, nego plačem zato što je Objava prestala dolaziti."'Tada ona rasplaka i njih dvojicu, te i oni počeše plakati s njom."
(Muslim)
361. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi od Allahovog Poslanika, a.s.: "Neki čovjek je krenuo da posjeti brata muslimana u drugom selu, i Allah naredi meleku da ga sačeka na putu. 'Kuda ideš?', upita ga melek. 'Idem da posjetim brata u ovom selu', reče čovjek. 'Da ne ideš zato da ti uzvrati na dobročinstvo koji si mu učinio?' 'Ne. Hoću da ga posjetim, zato što ga volim, u ime Allaha.' 'Ja sam izaslanik Allaha' - reče mu melek -'da ti kažem da te je Allah zavolio, kao što si ti njega zavolio, u ime Allaha!"' - (Muslim)
362. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi daje Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Kada neko obiđe bolesnika, ili posjeti brata muslimana, melek ga zovne: 'Divan si, divno je djelo koje si učinio, i u Džennetu si sebi pripremio boravište."'
(Tirmizi, hasen)
363. Ebu-Musa el-Eš'ari, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Dobar sagovornik i loš sagovornik su kao prodavač mirisa i kovač. Prodavač mirisa će ti pokloniti miris; ili ćeš ga kupiti, ili ćeš osjetiti lijep miris, a kovač će ti zapaliti odjeću ili ćeš od njega osjetiti ružan miris."
364. Ebu-Hurerje, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Žene se uzimaju zbog četiri stvari: zbog bogatstva, porijekla, ljepote i vjere; pa se oženi vjernicom, blagoslovljen bio!" - (Muttefekun alejhi)
368. Ebu-Musa el-Eš'ari, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Čovjek će biti uz onoga koga voli."
(Muttefekun alejhi)
369. Enes, r.a., kazuje da je jedan beduin upitao Allahovog Poslanika, a.s.: "`Kada će biti Smak svijeta?"A šta si pripremio za njega?', upita ga. 'Ljubav prema Allahu i Allahovom Poslaniku', reče čovjek. 'Ti ćeš biti sa onima koje voliš' - odgovori mu."
Drugo predanje glasi: "Nisam pripremio mnogo dobrovoljnog posta, ni namaza, ni sadake, ali volim Allaha i Njegovog Poslanika!" - (Muttefekun alejhi)
371. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Ljudi su kao metali, kao zlato i srebro. U islamu su najbolji oni koji su bili najbolji u džahilijjetu, ako shvate vjeru; a duše su sakupljena vojska, one koje se upoznaju, zbliže se, a one koje se ne upoznaju, razidu se." - (Muslim)
42. Vrijednosti ljubavi u ime Allaha i podsticanje na nju. Lijepo je izreći svoju ljubav onome ko se voli.
Uzvišeni Allah kaže:
"Muhammed je Allahov Poslanik, a njegovi su sljedbenici strogi prema nevjernicima, a samilosni medu sobom, vidiš ih kako se klanjaju i licem na tle padaju, želeći Allahovu nagradu i zadovoijstvo - na licima su im tragovi padanja na sedždu. " (Ei-Feth, 29) "l onima koji su Medinu za življenje izabraii i domom prave vjere još prije njih je učinili; oni vole one koji im se doseljavaju. " (El-Hašr, 9)
375. Enes, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Koga budu krasila tri svojstva, osjetit će slast imana: da mu Allah i Njegov Poslanik budu draži od svega, da brata muslimana voli samo u ime Allaha, i da mrzi povratak u kufr, nakon što ga je Allah iz njega izbavio, kao što ne želi biti bačen u vatru." - (Muttefekun alejhi)
376. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Sedam vrsta ljudi bit će u Allahovom hladu, na dan kad nikakvoga drugog hlada neće biti: praveden vladar; mladić koji odraste u pokornosti Allahu; čovjek čije je srce neprestano vezano za džamiju; prijatelji koji se vole samo u ime Allaha, takvi su kada se sastaju i raziđu; čovjek kojeg lijepa i ugledna žena pozove na blud, pa kaže: 'Ne, ja se bojim Allaha'; čovjek koji udjeljuje milostinju, tako da mu lijeva ruka ne zna šta je desna udijelila; i čovjek koji se sjeti Allaha u samoći, pa pusti suze." - (Muitefekun alejhi)
377. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao:,'Na Sudnjem danu će Allah reći: 'Gdje su oni što su se voljeli u Moje ime? Danas ću ih uvesti u Moj hlad, kada nema drugog hlada, osim Moga!"' - (Muslim)
378. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Tako mi Allaha, u Čijoj je ruci moja duša, nećete ući u Džennet sve dok ne budete vjerovali, a nećete vjerovati sve dok se ne budete voljeli I Hoćete li da vas uputim na djelo kojim ćete se, ako ga budete činili, zavoljeti? Nazivajte selam jedni drugima!"
(Muslim)
384. Mu'az, r.a., kazuje: "Allahov Poslanik, a.s., uzeo me je za ruku i rekao mi: 'Mu'aze, volim te, tako mi Allaha! Zato, poslije svakog namaza, prouči: - Gospodaru moj, pomozi mi da Te se sjećam, da Ti zahvaljujem i da Ti ispravno robujem!"' - (Ebu-Davud, Nesai, sahih)
43. Znaci Allahove ljubavi prema Njegovom robu
Allah, džellešanuhu, kaže:
"Reci. 'Ako Allaha volite, mene siijedite, i vas će Allah zavoijeti i grijehe vam oprostiti!' - a Allah prašta i milostiv je. " (Ali-Imran, 31) "O vjernici, ako se neko od vas od vjere svoje odmetne, pa, Allah će sigurno mjesto njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole, prema vjernicima ponizne, a prema nevjernicima ponosite, oni će se na Allahovom putu boriti i neće se ničijeg prijekora bojati. To je Allahov dar, koji On daje kome hoće, a Allah je neizmjerno dobar i sve zna." (El-Maida, 54)
386. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Fislanik, a.s., rekao: "Uzvišeni Allah kaže: 'Objavio sam rat onome ko bude neprijatelj mome prijatelju. Najdraže Meni čime Mi se Moj rob može približiti jesu farzovi. Moj rob Mi se približuje nafilama sve dok ga ne zavolim, a kada ga zavolim, postanem njegov sluh kojim čuje, njegov vid kojim vidi, njegova ruka kojom prihvaća i njegova noga kojom hodi. Ako Me zamoli, udovoljit ću mu, a ako zatraži Moju zaštitu, zaštitit ću ga."' - (Buhari)
388. Aiša, r.a., kazuje da je Allahov Poslanik, a.s., poslao jednog čovjeka kao zapovjednika izvidnice. Čovjek je na završetku svakog namaza učio suru (Kul huvallahu ehad), a kada se vratiše, to spomenuše Allahovom Poslaniku, a.s. "'Upitajte ga zašto je to činio?" - reče im Allahov Poslanik, a.s. Kada su ga pitali, on im odgovori: "Zato što su u toj suri svojstva Milostivog, i ja volim da je učim." "Recite mu da ga Uzvišeni Allah voli, reče Allahov Poslanik, a.s." - (Muttefekun alejhi)
44. Suđenje ljudima prema vanjskim djelima, a Allahu će se odgovarati za ono što im je u dušama
Uzvišeni Allah kaže:
"A ako se pokaju i namaz budu obavijali i zekat davali, ostavite ih na miru. " (Et-Tevba, 5)
390. Ibn-Omer, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Naređeno mi je da se borim protiv ljudi, sve dok ne budu svjedočili da je samo Allah Bog i da je Muhammed Allahov Poslanik, klanjali namaz i davali zekat. A kada to učine, zaštitili su od mene svoje živote i imetke, izuzev kada se ogriješe o propise islama, a Allahu će polagati račun." - (Muttefekun alejhi)
391. Ebu- Abdullah Tarik b. Ušejm, r.a., kazuje da je čuo od Allahovog Poslanika, a.s.: "Ko izgovori šehadet i porekne druga božanstva, osim Allaha, zaštitio je svoj imetak i život, a Allahu će poslije polagati račun."
(Muslim)
392. Ebu-Ma'bed Mikdad b. Esved, r.a., kazuje da je pitao Allahovog Poslanika, a.s.: "Ako se sukobim s nevjernikom i on mi sabljom odsiječe ruku, a zatim pobjegne na drvo i kaže: 'Prihvatam islam', smijem li ga ubiti nakon što to kaže, Allahov Poslaniče?" "Ne smiješ! " "Ali, Allahov Poslaniče, on mi je odsjekao ruku, a zatim je to rekao pošto ju je odsjekao!?" "Ne smiješ ga ubiti, jer, ako ga tada ubiješ, on će biti u položaju u kom si ti bio prije nego što si ga ubio, a ti ćeš biti u položaju u kom je on bio prije nego što je to izgovorio."
(Muttefekun alejhi)
45. Strah od Allaha
Uzvišeni Allah kaže:
"Samo se Mene bojte!" (El-Bekara, 41) "Odmazda Gospodara tvoga doista je užasna!" (El-Burudž, 12)
"Eto, tako Gospodar tvoj kažnjava kada kažnjava sela i gradove koji su nasilje činili. Kažnjavanje Njegovo je, zaista, bolno i strašno. To je pouka za one koji se plaše patnje na onom svijetu, a to je Dan kada će svi ljudi biti sabrani i to je Dan kada će svi biti prisutni, a Mi ga odgađamo samo za neko vrljeme. Onoga dana kad dođe, bez dopuštenja Njegova niko neće izustiti, a među njima bit će nesretnih i sretnih. A nesretni će u Džehennem, u njemu će teško izdisati i udisati. " (Hud, 102-106) "Allah vas opominje Svojom kaznom!" (Ali-Imran, 28) "Toga Dana će čovjek bježati od brata svoga, i od majke svoje, i od oca svoga, i od druge svoje, i sinova svojih; toga dana će se svaki čovjek samo o sebi brinuti " (Abese, 34-37) "O ljudi, bojte se Gospodara svoga! Zaista će potres, kada Smak svijeta nastupi, veliki događaj biti! Na dan kad ga doživite, svaka dojilja će ono što doji zaboraviti, a svaka trudnica će svoj plod pobaciti, i ti ćeš vidjeti ljude pijane, a oni neće pijani biti, već će tako izgledati, zato što će Allahova kazna strašna biti. " (El-Hadž, 1-2) "A za onoga ko se stajanja pred Gospodarom svojim bude bojao, bit će dva perivoja. " (Er-Rahman, 46) "l obraćat će se jedni drugima i jedni druge će pitati. 'Prije smo među svojim strahovali govorit će, 'pa nam je Allah milost Svoju darovao i od patnje u ognju nas sačuvao, mi smo Mu se prlje klanjali, On je, doista, dobročinitelj i milostiv. ' (Et-Tur, 25-28)
396. Ibn-Mes'ud, r.a., veli: "Pričao nam je Allahov Poslanik, a.s., a on je istinoljubiv i istinu govori: ‘Čovjek se stvara u utrobi majke četrdeset dana kao sjeme (nutfe). Zatim bude isto toliko vremena zakvačak ('aleka), pa bude isto toliko kao gruda mesa (mudga). Zatim Allah pošalje meleka da mu udahne dušu, i naredi da mu zapiše četiri stvari: nafaku, dužinu života, njegova djela i hoće li na Ahiretu biti nesretan ili sretan.
Tako mi Jedinog Allaha, desi se da čovjek radi posao koji vodi u Džennet sve dok ne bude izmedu njega i Dženneta koliko lakat, pa ga pretekne ono što mu je zapisano i učini djelo koje vodi u vatru, pa u nju bude bačen! A drugi čovjek radi posao koji vodi u vatru, sve dok ne bude izmedu njega i vatre koliko lakat, pa ga pretekne ono što mu je zapisano i učini djelo koje vodi u Džennet, pa u Džennet uđe. - (Muttefekun alejhi)
405. `Adijj b. Hatim, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Allah će razgovarati sa svakim od vas bez posrednika. Čovjek će pogledati na desnu stranu i vidjet će samo svoja djela, zatim će pogledati na lijevu stranu i vidjet će svoja djela, pa će pogledati ispred sebe i ugledat će samo vatru! Zato se čuvaite vatre, pa makar polovinom udjeljene hurme." - (Muttefekun alejhi)
407. Ebu-Berze el-Eslemi, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Niko se neće pomaknuti s mjesta obračuna, dok ga Allah ne upita za: život - u što ga je proveo, za znanje - je li po njemu radio, za imetak odakle ga je zaradio i u što ga je potrošio, i za tijelo u što ga je koristio." - (Tirmizi, Nesai-sahih)
410. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Ko se plaši, krenut će prije mraka, ko krene prije mraka, stići će do konačišta. Znajte da je Allahova roba skupa, jer Allahova roba je Džennet!" - (Tirmizi)
46. Nada u Allahovu milost
Uzvišeni Allah kaže:
"Reci. 'O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On doista mnogo prašta i milostiv je.'" (Ez-Zumer, 53) "A da li Mi kažnjavamo ikog drugog, osim nevjernika, nezahvalnika?" (Sebe" 17) "Nama se objavljuje da će kazna sigurno stići onoga ko ne vjeruje i glavu okrene. " (Ta ha, 48) "A Moja milost obuhvaća sve!" (El-Araf 156)
412. `Ubade b. Samit, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Ko posvjedoči da je samo Allah Bog i da nema druga, da je Muhammed Njegov rob i Poslanik; da je `Isa Njegov rob i Poslanik, i Njegova Riječ koju je Merjemi dostavio, i život mu udahnuo; i da su Džennet i Džehennem istina, Allah će ga uvesti u Džennet pa šta god uradi (od grijeha)." - (Muttefekun alejhi)
413. Ebu-Zerr, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Uzvišeni Allah kaže: 'Ko učini dobro djelo, dat ću mu deseterostruku nagradu, ili još više. A ko učini grijeh, pa za grijeh je kazna prema zasluzi, ili ga oprostim. Ko Mi se približi pedalj, Ja mu se približim lakat; ko Mi se približi lakat, Ja se njemu približim za hvat; ko Mi dode idući, Ja mu dodem trčeći; a ko Me susretne s grijesima velikim kao Zemlja, a ne bude Mi ništa pripisivao kao druga, obasut ću ga sa isto toliko oprosta."' - (Muslim)
414. Od Džabira, r.a., prenosi se da je rekao: "Došao je neki beduin Vjerovjesniku, s.a.v.s., i rekao: 'O Allahov Poslaniče, koja su to dva obavezujuća djela (koja za sobom povlače nagradu, odnosno kaznu na onom svijetu)?' On je rekao: 'Ko umre, a Allahu ne pripisuje druga (ne čini širk), ući će u Džennet, a ko umre, a Allahu pripisuje druga (čini širk), ući će u vatru."' - (Muslim)
415. Od Enesa, r.a., prenosi se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao, dok je Muaz sjedio na jahalici iza niegovih leda: "Muaze!" A Muaz se odazvao, rekavši: "Stojim ti na raspolaganju, o Allahov Poslaniče." Tako ga je Poslanik, s.a.v.s., pozvao tri puta, a Muaz mu se na isti način odazivao. Zatim je rekao: "Nema ni jednog čovjeka koji svjedoči da nema drugog boga, osim Allaha, te da je Muhammed Njegov rob i Poslanik; iskreno iz svoga srca, a da ga Allah neće zabraniti vatri." On je upitao: "O Allahov Poslaniče, hoću li ja to kazati svijetu, pa da se raduje", a on mu je odgovorio: "Onda će se svijet na to osloniti (pa će se zalijeniti i ostaviti posao)."' To je Muaz saopćio na samrti bojeći se grijeha, tj. bojeći se da ne bude griješan zbog skrivanja znanja. - (Muttefekun alejhi)
416. Od Ebu-Hurejrea, ili od Ebu-Se'ida el-Hudrija, r.a., prenosi se (prenosilac nije siguran od kojeg je od njih dvojice čuo ovaj hadis, ali to ne smeta jer su svi ashabi povjerljivi i pouzdani):
"Kada je bila Bitka na Tebuku, svijet je pogodila glad, pa su ljudi rekli: 'O Allahov Poslaniče, kad bi nam dozvolio da zakoljemo naše deve, pa da jedemo i namažemo se lojem (zbog vrućine)?' Na to im je Allahov Poslanik, s.a.v.s., odgovorio: `Učinite to!' Tada je došao Omer, r.a., i rekao: 'O Allahov Poslaniče, ako to uradiš, smanjit će se broj jahaćih deva, nego ti zatraži od njih da sakupe višak hrane od svakog, zatim zamoli Allaha da im da u toj hrani berićet, pa možda će im Allah u tome dati berićet! Na to Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: 'Da, tako je!' Zatim je zatražio kožni prostirač i prostro ga, a potom zatražio da svako donese što mu je ostalo od hrane. Neko je donosio pregršt kukuruza, neko pregršt hurmi, neko komadić kruha, dok se na prostirci nije sakupilo nešto malo. Zatim je Allahov Poslanik, s.a.v.s., zamolio za berićet i onda rekao: 'Uzmite u svoje posuđe!' I oni su uzeli (hranu) u svoje posuđe tako da u logoru nisu ostavili nijednu posudu a da je nisu napunili, jeli su dok se nisu zasitili i još je hrane ostalo. Tada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'Svjedočim da nema drugog boga, osim Allaha, i da sam ja Allahov Poslanik. Neće ni jedan rob doći pred Allaha s ovim (riječima), ne sumnjajući u njih, a da mu bude zabranjen ulazak u Džennet."' - (Muslim)
419. Od Ebu-Hurejrea, r.a., prenosi se da je rekao: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: 'Kada je Allah stvorio stvorenja napisao je u knjigu (kitab) koja je kod Njega iznad 'Arša: Zaista, Moja milost savlađuje moju srdžbu!"' - (Muttefekun alejhi)
U jednom drugom predanju stoji: "... je savladala moju srdžbu." A u još jednom predanju stoji: "... je pretekla moju srdžbu."
420. Od njega se također prenosi da je rekao: "Čuo sam Allahova Poslanika, s.a.v.s., kako kaže: 'Allah je učinio milost (rahmet) od sto dijelova; kod sebe je zadržao devedeset devet, a na Zemlju je spustio jedan dio. I od tog jednog dijela stvorenja su samilosna jedno prema drugom, tako da i životinja podigne nogu sa svoga mladunčeta, bojeći se da ga ne povrijedi."' - (Muttefekun alejhi)
U drugom predanju stoji: "Zaista, Allah ima sto milosti (rahmeta), od kojih je jednu poslao medu džine, ljude, životinje i insekte, pa se oni s tom jednom milošću medusobno paze, i medusobno su milostivi, tako da je njome i životinja milostiva prema svome mladunčetu! A ostavio je devedeset devet milosti kojima će se smilovati Svojim robovima na Sudnjem danu."
Isti hadis prenio je Muslim od Selmana el-Farisija, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Zaista, Uzvišeni Allah ima sto milosti; jednom od njih su međusobno milostiva stvorenja medu sobom, a devedeset i devet je za Sudnji dan."
U drugom predanju stoji: "Zaista je Allah stvorio, na dan kada je stvorio nebesa i Zemlju, sto milosti. Svaka milost je koliko izmedu nebesa i Zemlje, pa je poslao jednu milost na Zemlju da njome biva milostiva majka prema svome djetetu, te životinje i ptice jedni prema drugima, pa kada dode Sudnji dan, on će ih (tih devedeset devet) upotpuniti s tom jednom milošću."
421. On također prenosi od Vjerovjesnika, s.a.v.s., koji prenosi od svoga Gospodara Uzvišenog i Slavljenog, da je rekao: "Neki rob je učinio grijeh i rekao: 'Allahu moj, oprosti mi moj grijeh!' Tada Allah Uzvšeni i Slavljeni kaže: 'Moj rob je počinio grijeh, zatim je spoznao da ima Gospodara koji oprašta grijeh i kažnjava za njega (ako hoće)!' Zatim je ponovo počinio grijeh i onda rekao: 'O Gospodaru, oprosti mi moj grijeh!' Tada Uzvišeni i Slavljeni (ponovo) kaže: 'Moj rob je počinio grijeh, zatim je spoznao da ima Gospodara koji oprašta grijeh i kažnjava za njega (ako hoće)!' Ponovo je počinio grijeh i rekao: 'O Gospodaru, oprosti mi moj grijeh!' Tad Uzvišeni i Slavljeni ponovo kaže: 'Moj rob je počinio grijeh, zatim je spoznao da ima Gospodara koji oprašta grijeh i kažnjava za njega (ako hoće). Oprostio sam svom robu, pa neka radi šta hoće.'" (... neka radi šta hoće, znači: sve dok radi ovako, počini grijeh, a zatim traži oprost, opraštat ću mu, jer zaista tevba (pokajanje) ruši što je prije nje počinjeno.) - (Muttefekun alejhi)
422. Od njega se također prenosi da je rekao: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: 'Tako mi Onoga u čijim je rukama moja duša, kada ne biste griješili, Allah bi vas uklonio, a doveo bi narod koji bi griješio, zatim tražio oprost od Uzvišenog Allaha, pa bi im On opraštao!"' - (Muslim)
425. Od Abdullaha ibn' Amra ibn el-'Asa, r.a., prenosi se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., proučio riječi Uzvišenog Allaha o lbrahimu, s.a.v.s.: "Gospodaru oni su (kipovi) odveli u stranputicu mnoge ljude, a onaj ko mene slijedi, on je od mene...", i riječi Isaa, a.s.: "... ako ih kazniš, pa oni su zaista Tvoji robovi, a ako im oprostiš, pa Ti si zaista Uzvišen i Mudar", zatim je podigao ruke i rekao: "Allahu moj, moj ummet (sljedbenici), moj ummet." Zatim je plakao, pa je Uzvišeni Allah rekao: "O Džibrilu, idi Muhammedu, a tvoj Gospodar najbolje zna, pitaj ga zbog čega plače?" Pa mu je došao Džibril i Allahov Poslanik, s.a.v.s., mu rekao je što je kazao, a on to zna. Tada je Uzvišeni Allah rekao: "O Džibrilu, idi Muhammedu i reci mu: "Mi ćemo dati da budeš zadovoljan sa svojim ummetom i nećemo ti loše učiniti." - (Muslim)
426. Od Muaza ibn Džebela, r.a., prenosi se da je rekao: "Jahao sam iza Vjerovjesnika, s.a.v.s., pa je rekao: 'O, Muaze, znaš li koje je Allahovo pravo (hakk) prema Njegovim robovima, a koje je pravo robova prema Allahu?' Rekao sam: 'Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju!' On reče: ‘Zaista je pravo Allahovo prema robovima da ga obožavaju i da mu ništa ne pridružuju (ne čine širk), a pravo robova prema Allahu je da On ne kažnjava onoga koji mu nije širk činio.' Rekao sam: 'O Allahov Poslaniče, hoću li obveseliti svijet?' Rekao je: ‘Nemoj ga obveseljavati, jer bi se u to pouzdao (pa bi ljudi zanemarili rad)."' - (Muttefekun alejhi)
427. El-Bera' ibn 'Azib, r.a., prenosi od Vjerovjesnika, s.a.v.s., da je rekao: "Kada musliman bude upitan u kaburu, izgovorit će šehadet, da nema drugog boga, osim Allaha, i da je Muhammed Allahov Poslanik."
Na to upućuju riječi Uzvišenog Allaha: "Allah učvršćuje one koji vjeruju čvrstim govorom u dunjalučkom životu i na ahiretu." - (Muttefekun alejhi)
428. Enes, r.a., prenosi od Allahova Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: "Zaista, kada kafir (nevjernik) učini dobro, on za to njega nagradi dunjalučkim užitkom, a što se tiče vjernika, njemu Allah sakuplja njegova dobra djela za ahiret, a daje mu opskrbu na dunjaluku za njegovu pokornost." U drugom predanju stoji: "Zaista, Allah neće umanjiti vjerniku nagradu za dobro djelo. Za njega će dobiti na dunjaluku (nagradu), a bit će za to nagrađen i na ahiretu, dok će nevjernik za dobra djela učinjena iz dobronamjernosti biti nagrađen na dunjaluku, pa kada dođe na ahiret, neće imati ni jedno dobro djelo za koje bi bio nagraden." - (Muslim)
430. Od Ibn-'Abbasa, r.a., prenosi se da je rekao: "Čuo sam Allahova Poslanika, s.a.v.s., kako kaže: ‘Koji čovjek musliman umre, pa mu klanja dženazu četrdeset ljudi, koji ne čine širk, Allah će primiti njihov šefaat (zauzimanje) za njega."' - (Muslim)
437. Ebu- Musa prenosi od Vjerovjesnika, s.a.v.s., da je rekao: "Zaista, Uzvišeni Allah pruža Svoju ruku noću da bi se pokajao onaj koji je zgriješio po danu, a pruža Svoju ruku po danu da bi se pokajao onaj koji je zgriješio noću, sve dok sunce ne izade sa zapada (do Kijametskog dana)." - (Muslim)
438. Ebu-Nedžih Amr b. Abesa es-Sulemi, r.a., prenosi: "Ja sam u džahilijetu smatrao da svijet živi u zabludi i da nisu postigli ništa, obožavanjem idola. Tada sam čuo da u Meki postoji čovjek koji priča razne vijesti. Pojahao sam svoju jahalicu i otišao njemu. Taj čovjek je bio Allahov Poslanik. Skrivao se od svojih protivnika koji ga progone. I ja sam, krijući se, došao njemu u Meku i upitao ga: ‘Ko si ti?' On mi reče: ‘Ja sam Poslanik.' Ja rekoh: ‘A šta je to Poslanik?'Poslanik mu reče: ‘Mene je Allah poslao.' Ja rekoh: ‘A sa čime te je Allah poslao?' On reče: ‘Poslao me je da pripovijedam potpomaganje rodbine, rušenje idola (kipova) i ispovijedanje vjere samo Allahu, bez pripisivanja mu druga.' Ja rekoh: ‘Pa ko tebe slijedi? 'Poslanik reče: ‘I slobodni i robovi.' Tada sa njim bijahu EbuBekr i Bilal. Ja tada rekoh: ‘I ja ću biti tvoj sljedbenik.' Poslanik reče: ‘Zaista ti to nećeš moći sada nikako, zar ne vidiš moje stanje i stanje mojih sljedbenika, nego se ti vrati svojoj porodici, pa kada čuješ da sam ojačao, onda mi tek dodi.' Pa sam se ja vratio svojoj porodici, a Allahov Poslanik, s.a.v.s., preselio je iz Meke u Medinu. Ja sam se počeo raspitivati o njegovim vijestima.
Tako sam našao jednu grupu Medinlija i upitao ih: 'Šta radi čovjek što je došao u Medinu? Rekoše: 'Svijet mu sa svih strana hrli. Njegov narod (iz Meke) hoće da ga ubije, ali to nisu u stanju.' Tada sam ja krenuo u Medinu i unišao Poslaniku, pa rekoh: ‘Allahov Poslaniče, poznaješ li mene?' Poslanik, s.a.v.s., reče: 'Da, ti si onaj koji se sa mnom susreo u Meki.'
Tada sam rekao: 'O Allahov Poslaniče, reci mi čemu te Allah podučio, a šta ja ne znam. Kaži mi nešto o namazu.' Poslanik reče: ‘Klanjaj sabah - namaz, a zatim propusti da sunce izade i digne se za koplje od horizonta, jer ono izlazi između robova šejtana i tada mu nevjernici čine sedždu. Zatim klanjaj jedan namaz, taj namaz je poznat i mnogi su mu prisutni, dok bude sjena koplja koliko koplje, pa onda prekini sa namazom, jer se tada Džehennem rasplamsa, pa kad se sjena poveća, onda klanjaj. Taj namaz je poznat i mnogi su mu prisutni, sve do ikindija - namaza, pa kada klanjaš ikindija - namaz, onda prestani do zalaska sunca. Sunce zalazi izmedu dva šejtanova roga. Tada suncu kafiri sedždu čine.'
Ravija dalje priča: 'Ja sam tada rekao Poslaniku: - Allahov Poslaniče, poduči me abdestu.' -'Kada neko od vas pripremi sebi vodu za abdest i kada obavi ispiranje usta i nosa (sa ušmrkavanjem vode), tada mu spadnu grijesi njegova lica, usta i nosne šupljine, a kada opere svoje lice kako mu je Allah naredio, tada mu spadnu svi grijesi lica, sa vodom koja kapa s krajeva njegove brade, a kada operu ruke iza laktova, tada mu spadnu grijesi ruku preko vrhova njegovih jagodica; kada potare mokrom rukom glavu, tada sa njegove glave spadnu grijesi, sa vodom koja kapa sa kose. Pošto opere noge do članaka, tada mu spadnu grijesi nogu sa vodom koja kapa sa jagodica. Pa ako još ustane i klanja, pa zahvaljuje i slavi Onoga Koji je svega toga dostojan, pa ako još i srce svoje isprazni radi Uzvišenog Allaha, on je onda osloboden svojih grijeha, kao što je bio bezgriješan na dan kada ga je majka rodila.' Kad je pričao ovaj hadis njegov ravija Amr b. Abbas ashab Ebu-Umam mu reče: "O Amre, sine Abbasov, pazi šta si sve rekao odjednom pred ovim čovjekom." Tada mu Amr reče: "O Ebu-Umame, ja sam već ostario, moje su kosti oslabile, a moj se edžel približio, a uostalom nemam potrebe da lažem na Allaha, niti na Allahovog Poslanika, s.a.v.s., Da ja ovo nisam čuo od Allahovog Poslanika jedanput, dvaput, tri puta (čak je brojao do sedam puta), ja ovaj hadis ne bih nikada saopćio, ali ja sam ga čuo i više puta od toga." - (Muslim)
47. Fadilet (koristi) nade (u Allahovu milost)
Uzvišeni Allah rekao je, obavještavajući (nas) o dobrom čovjeku:
“ .. A ja Allahu prepuštam svoj slučaj, Allah, uistinu, robove Svoje vidi. I Allah ga je sačuvao nevolje koje su mu oni snovali... " (El-Mu'min = Gafir, 44-45)
440. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: "Uzvišeni Allah je rekao : 'Ja sam kod mišljenja Moga roba o Meni, Ja sam sa njim kad Me se sjete.' Tako mi Allaha, Allah se više obveseli kada jedan od Njegovih robova dođe do tevbe (pokajanja), nego što se obveseli neko od vas kada pronađe izgubljenu devu u pustinji. Ko se Meni približi za jedan pedalj, Ja se njemu približim za jedan aršin. Ko se Meni približi za jedan aršin, Ja se njemu približim za jedan hvat: A ko Meni ide hodom, Ja njemu idem trkom." - (Muttefekun alejhi)
441. Od Džabira, ibn Abdullaha, r.a., prenosi se da je on čuo Allahova Poslanika, s.a.v.s., prije njegove smrti na tri dana, kako kaže: "Nemoj da iko od vas umre, a da nema lijepo mišljenje o Allahu (da će mu se On smilovati i oprostit)." - (Muslim)
442. Od Enesa, r.a., prenosi se da je rekao: "Čuo sam Allahova Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: 'Uzvišeni je Allah rekao: ‘O sine Ademov, zaista ću ti, sve dok tražiš i nadaš se oprostu, Ja ću ti oprostiti. O sine Ademov, kada bi tvoji grijesi bili veliki kao nebeski oblaci, pa zatim zatražio Moj oprost, oprostio bih ti. O sine Ademov, kada bi mi došao s grijesima kolika je Zemlja, zatim Me susreo, ne čineći mi širk, dao bih ti isto toliko magfireta (oprosta) kolika je i ona (Zemlja)."' - (Tirmizi, hasen)
48. Prisustvo straha i nade
Uzvišeni je Allah rekao:
'... Allahove kazne se ne boji samo narod kome propast predstoji. " (El-A'raf, 99) '... samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost. " (Jusuf, 87) '... na Dan kad će neka lica pobijeljeti, a neka pocrnjeti" (Ali-Imran, 106) ':.. Gospodar tvoj je, doista, brz kad kažnjava, a On i oprašta i samilostan je. " (El-A'raf, 167) "Čestiti će sigurno u Džennet, a grješnici će sigurno u Džehennem. " (El-Ifitar, 13- 14) "Onaj u koga njegova dobra djela budu teška, u ugodnom će životu živjeti, a onaj u koga njegova dobra djela budu lahka, boravište će mu bezdan biti. " (El-Kari'a, 6-9)
443. Od Ebu-Hurejrea, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Kada bi vjernik znao koje kazne kod Allaha postoje, ne bi niko očekivao Njegov Džennet, a kada bi nevjernik znao koliko kod Allaha ima rahmeta (milosti), ne bi nikad izgubio nadu u Njegov Džennet." - (Muslim)
444. Od Ebi-Seida el-Hudrija, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Kada se spremi dženaza i kada je svijet, tj. ljudi, ponesu na svojim ramenima, ukoliko je dobra, reći će: "Požurite sa mnom!" A ako ne bude dobra, reći će: "Teško njoj, kuda ćete s njom (Teško meni kuda ćete sa mnom)?" Njen glas čuje svako, osim čovjeka, a kada bi ga čuo, pao bi u nesvijest." - (Buhari)
445. Od Ibn-Mes'uda, r.a., prenosi se da je rekao: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao : 'Džennet je bliži svakom od vas od kaiša na vašoj obući, a i Džehennem isto tako."' - (Buhari)
49. Fadilet plakanja iz straha prema Allahu, dž.š., i ljubavi i pobožnosti prema Njemu
Uzvišeni Allah je rekao :
"I padaju licem na tle plačući i On im uvećava strahopoštovanje."(El Isra, 109)
"Pa zar se ovom govoru iščuđavate - i smijete se, a ne plačete." (En-Nedžm, 56-60)
447. Enes, r.a., prenosi i kaže: "Allahov Poslanik nam je održao hutbu kakvu nikad nisam čuo, pa je rekao: 'Kad biste vi znali ono što ja znam, zasigurno biste se malo smijall, a sigurno biste mnogo plakali.' Enes, reče: ‘Tada su ashabi pokrili lica svojom odjećom i od plača jecali."' - (Muttefekun alejhi)
448. Od Ebu-Hurejre, r.a., prenosi se daje rekao: "Allahov Poslanik, s.a.v.s.,je rekao : ‘Neće ući u Džehennem čovjek koji je plakao iz strahopoštovanja prema Allahu, kao što se neće mlijeko vratiti u vime. I neće se sastati prašina sa Allahovog puta (džihada) i dim Džehennema."' - (Trmizi, hasen, sahih)
449. Od njega se također prenosi da je rekao: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: 'Sedmericu će Allah staviti u Svoj hlad, onoga dana kada neće biti drugog hlada, osim Njegovog: pravednog vladara, mladića koji je odrastao u obožavanju Allaha Uzvišenog, čovjeka čije je srce vezano za džamiju, dvojicu ljudi koji su se zavoljeli u ime Allaha koji se u ime Niegovo sastaju i rastaju; čovjeka kojeg je pozvala žena na položaju (ugledna) i lijepa, pa je on rekao: 'Ja se bojim Allaha; čovjeka koji je dao sadaku, tako da nije znala njegova lijeva ruka šta je dijelila desna i čovjeka koji se u samoći sjetio Allaha, pa su mu suze potekle iz očiju."'
(Muttefekun alejhi)
50. Korist skromnosti (zuhda) na dunjaluku
Uzvišeni je Allah rekao:
"Život na ovom svijetu sličan je bilju zemaljskom, na koje Mi spustimo s neba kišu s kojim se ona izmiješa, čime se onda hrane ljudi i stoka. Pa kad se Zemlja ukrasi svojim ruhom i okiti i kad stanovnlci njezini pomisle da su oni toga gospodari, dode zapovjed Naša, noću ili danju, i Mi to pokosimo, kao da prije ničega nije bilo. Eto, tako Mi potanko izlažemo dokaze narodu koji hoće da razmisli " (Junus, 24)
"Navedi im primjer da je život na ovom svijetu kao bilje, koje posllje natapanja vodom, koju Mi s neba spuštamo, ipak postane suho, i vjetrovi ga raznesu. A Allah sve može. Bogatstvo i sinovi ukras su u životu na ovome svijetu, a dobra djela, koja vječno ostaju, bit će od Gospodara tvoga bolje nagradena i ono u šta se čovjek može pouzdati." (El-Kehf, 45-46) "Znajte da život na ovom svijetu nije ništa drugo do igra, i raznoda, i uljepšavanje, i međusobno hvalisanje i nadmetanje imecima i brojem djece! Primjer za to je bilje čiji rast poslije kiše oduševljava nevjernike, ono zatim buja, ali ga posllje vidiš požutjela, da bi se na kraju skršilo. A na onom svijetu je teška patnja i Allahov oprost i zadovoljstvo; život na ovom svijetu je samo varljivo nasladivanje. " (El-Hadid, 20) "Ljudima se čini da je lijepo samo ono za čim žude: žene, sinovi, gomile zlata i srebra, divni konji, stoka i usjevi. To su blagodati u životu na ovom svijetu; a nailjepše mjesto povratka je u Allaha. " (Ali-Imran, 14) "O ljudi, Allahova je prijetnja, zaista, istina, pa neka vas nikako život na ovom svijetu ne zaslijepi i neka vas šejtan u Allaha ne pokoleba. " (Fatir, 5) "Zaokuplja vas interes da što imućniji budete, sve dok grobove ne naselite. A ne valja tako, saznat ćete svakako! I još jednom, ne valja tako, saznat ćete sigurno! Ne valja tako, nek znate pouzdano. " (Et-Tekasur, 1-5) "Život na ovom svijetu nije ništa drugo do zabava i igra, a samo onaj svijet je život, kad bi samo oni znali. " (El-Ankebut, 64)
458. Ebu-Seid el-Hudri, r.a., prenosi i kaže: "Sjedio je Allahov Poslanik na mimberu, a mi smo sjedili oko njega, pa on reče: ‘Bojim se jedne stvari: kad mene više ne bude, šta će bit s vama kad vam se otvore dunjalučke ljepote i ukrasi njegovi."' - (Muttefekun alejhi)
461. Enes, r.a., prenosi od Allahova Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: "Umrlog prate tri stvari: obitelj, imetak, i njegovo djelo, pa se dvoje vrati, ajedno ostane; vrate se njegova obitelj i imetak, a ostane njegovo djelo."
(Muttefekun alejhi)
462. Od njega se također prenosi da je rekao: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., je kazao: 'Na Sudnjem će se danu dovesti džehenemlija, koji je najraskošnije živio na dunjaluku, pa će se staviti u vatru (za jedan trenutak) i onda će mu se reći: - O sine Ademov, jesi li ikada doživio kakvo dobro, jesi li ikada imao kakvo zadovoljstvo i uživanje? - On će odgovoriti: - Tako mi Allaha, ne, o moj Gospodarul - Zatim će se dovesti dženetlija koji je živio najsiromašnije na dunjaluku, pa će se (samo za trenutak) uvesti u Džennet i onda će mu se reći: - O sine Ademov, jesi li ikada vidio siromaštvo, jesi li ikada bio u poteškoći i neprilici? - On će odgovoriti: - Ne, tako mi Allaha, nikada nisam bio siromašan, niti sam imao poteškoća, niti neprilika. -"' - (Muslim)
463. Od El-Mustevrida ibn Šeddada, r.a., prenosi se da je rekao: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ‘Dunjaluk prema ahiretu je kao kad bi jedan od vas stavio prst u more, pa neka pogleda u prst čime se vraća."'-(Muslim)
464. Od Džabira, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., prošao kroz pijacu, dok je svijet stajao sa strana, pa je prošao pored krepalog, čulavog (s malim ušima) jareta i uzeo ga za uho, a zatim je rekao: "Ko želi ovo kupiti za dirhem?" Odgovoriše: "Niko za njega ne bi ništa dao, i ne znamo šta bismo s njim radili!" Zatim je on ponovo rekao: "Pa biste li voljeli da je on vaš?" Oni odgovoriše: "Tako nam Allaha, da je živ, bilo bi sramota, jer je s malim ušima, a kamoli još kad je mrtav." On tada reče: "Tako mi Allaha, dunjaluk je bezvrjedniji kod Allaha, nego što je ovo jare) kod vas." - (Muslim)
467. Od Ebu-Hurejrea, r.a., prenosi se da je rekao: "Allahov je Poslanik, s.a.v.s., rekao: ‘Gledajte u onoga koji je niži od vas (slabijeg materijalnog stanja), a ne gledajte u onoga koji je iznad vas. To je preče, kako ne biste umanjili i omalovažili Allahovu blagodat, prema vama."
Ovaj citat je iz Muslimovog predanja, a u predanju Buharije stoji: "Kada neko od vas pogleda u onoga koji je bogatiji i snažniji od njega, neka pogleda i u onoga koji je niži i slabiji od njega." - (Muttefekun alejhi)
471. Od lbn -'Umera r.a., se prenosi da je rekao: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., uzeo me za moje rame i rekao: ‘Budi na dunjaluku kao da si stranac ili prolaznik.' A Ibn -'Umer, r.a., je govorio : ‘Kada zanoćiš, nemoj očekivati jutra, a kada osvaneš, nemoj očekivati noći, iskoristi zdravlje prije bolesti i iskoristi život prije smrti."' - (Buhari)
472. Od Ebu'Abbasa Sehl ibn Sa'da es-Saidija, r.a., se prenosi da je rekao: "Došao je neki čovjek Vjerovjesniku, s.a.v.s., pa je rekao: ‘O Allahov Poslaniče, uputi me na posao, zbog kojeg će me, kada ga uradim, zavoljeti i Allah i ljudi.' On mu je odgovorio: 'Budi skroman na dunjaluku, zavoljet će te Allah, i budi skroman prema onome što je u posjedu svijeta, pa će te svijet voljeti."' - (lbn-Madždže, hasen)
477. Od Sehl ibn Sa'da es-Saidija, r.a., se prenosi da je rekao: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: ‘Da dunjaluk vrijedi kod Allaha kao krilce mušice, ne bi kafir na njemu popio ni gutljaj vode."' - (Trmizi, Hasen-sahih)
478. Od Ebu-Hurejrea, r.a., se prenosi da je rekao: "Čuo sam Allahova Poslanika, s.a.v.s., kako kaže: ‘Prokleto je na dunjaluku sve što udaljava od spominjanja Allaha i onoga što tome vodi, osim učenjaka i onoga koji uči."'
(Trmizi, hasen)
483. Od Abdullaha ibn eš-Šihira, r.a., se prenosi da je rekao: “Došao sam kod Vjerovjesnika, s.a.v.s., dok je učio (elhaku muttekasur). Onda je rekao: "Čovjek govori: 'Moj imetak, moj imetak!' ‘O čovječe, zar ti imaš od svog imetka išta osim ono što si pojeo, pa uništio, i što si obukao, pa poderao, ili što si kao sadaku dao, pa ćeš za nju imati nagradu."' - (Muslim)
486. Od Abdullaha ibn Mes'uda, r.a., se prenosi da je rekao: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., zaspao je na hasuri i kada je ustao, ostao je trag od hasure na strani (na kojoj je ležao). Rekli smo: ‘O Allahov Poslaniče, da smo ti uzeli prostirku?' On reče: 'Šta će mi to na dunjaluku, ja nisam na dunjaluku ništa drugo nego kao putnik koji se sklonio pod hlad drveta, zatim otputovao i ostavio ga."' - (Tirmizi, hasen, sahih)
51. Korist (fadilet) gladovanja i skromna življenja
Uzvišeni Allah je rekao :
"A njih smijeniše zli potomci, koji molitvu napustiše i za požudama pođoše, oni će sigurno zlo proći, ali oni koji su se pokajali, i vjerovali, i dobro činili, njima se neće nikakva nepravda činiti. " (Merjem, 59-60)
"I iziđe on pred narod svoj u svom sjaju. 'Ah, da je i nama ono što je dato Karunu' govorili su oni koji su čeznuli za životom na ovom svijetu, 'on je, uistinu, presretan.' -Teško vama, govorili su učeni, 'onome koji vjeruje i čini dobra djela bolja je Allahova nagrada. " (El-Kasas, 79-80) "Zatim ćete toga dana za sladak život biti pitani sigurno. " (Et- Tekasur, 8) "Onome koji želi ovaj svijet, Mi mu brzo dajemo što hoćemo i kome hoćemo, ali ćemo mu poslije Džehennem pripremiti, u kome će se, osramoćen i odbačen, peći. " (El-Isra' 18)
491. Od Aiše, r.a., prenosi se da je rekla: "Muhammed, s.a.v.s., je i umro a da se njegova obitelj nije najela dva uzastopna dana kruha od ječma." U drugom predanju stoji: "Muhammed, s.a.v.s., je i umro a da se njegova obitelj, od kako je došao u Medinu, nije najela pšenične hrane tri dana uzastopno." - (Muttefekun alejhi)
492. Urve prenosi od Aiše, r.a., da je ona govorila: "Moj sestriću, tako mi Allaha, znali smo dočekati jedan mlađak, pa drugi, pa i treći; tri mlađaka u dva mjeseca, a da se ni u jednoj kući Allahova Poslanika ne naloži vatra. Rekao sam: 'Tetko, od čega ste živjeli?' 'Od hurmi i vode, ako se izuzme da je Allahov Poslanik imao komšije Ensarije, koje su imale ovce, te su slali Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., njihovo mlijeko i on bi nas napojio.'" - (Muttefekun alejhi)
495. Od En-Nu'mana ibn Bešira, r.a., se prenosi da je rekao: "Vidio sam vašeg Poslanika, s.a.v.s., kad nije imao ni loših hurmi kojih bi se najeo."
497. Od Ebu-Hurejrea, r.a., se prenosi da je rekao: "Jednog dana, ili noći, izašao je Božiji Poslanik, s.a.v.s., i ugledao Ebu-Bekra i Omera, r.a., pa je rekao: 'Šta vas je istjeralo iz vaših kuća u ovo vrijeme?' Rekli su mu: 'Glad, o Allahov Poslaniče!' Rekao je: 'I mene je, tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, istjeralo ono što je i vas istjeralo. Ustanite!' Njih dvojica su ustali s njim i došli su jednom ensariji, ali njega nije bilo kod kuće. Kada ga je vidjela žena, rekla je: 'Dobro došao!' Allahov Poslanik, s.a.v.s., upitao ju je gdje je domaćin? Odgovorila je: 'Otišao je tražiti pitku vodu.' U tom je došao ensarija, zatim je pogledao u Allahova Posianika, s.a.v.s., i njegova dva druga i rekao: 'Elhamdu lillahi, danas nema niko plemenitije goste od mene!' Zatim je otišao i iznio im granu na kojoj je bilo zelenih, zrelih i sočnih hurmi i rekao im: 'Jedite!' Zatim je uzeo nož, pa mu je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'Nemoj one koje se muzu!' Pa im je zaklao, pa su jeli od ovce mesa, i sa one grane i pili. Kada su se najeli i napili, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao Ebu- Bekru i Umeru r.a.: ‘Tako mi Onoga, u čijoj je ruci moja duša, bit ćete pitani za ovu blagodat. Iz vaših kuća vas je istjerala glad, zatim se niste vratili, dok vas nije zadesila ova blagodat.'" - (Muslim)
498. Od Halida ibn 'Umera el-'Adevija, r.a., prenosi se da je rekao: "Držao nam je govor zapovjednik Basre' Utbe ibn Gazevan, pa je zahvalio Allahu, izrekao mu pohvalu, a zatim nastavio: 'Zaista je dunjaluk obznanio prolaznost i nestanak i okrenuo se u drugom pravcu, i od njega nije ništa drugo ostalo, osim koliko drška od posude, koju drži njen vlasnik. Vi ćete se sa njega odseliti u kuću koja nema prolaznosti, pa se preselite sa dobrima koja imate. Čuli smo da će se kamen baciti sa vrha Džehennema i on će padati sedamdeset godina, a da neće pasti na dno. Tako mi Allaha, on će se napuniti! Jeste li se začudili? Čuli smo da je izmedu dva dovratka u Džennetu, koliko putovanje četrdeset godina. Doći će dan kada će na njima biti velika gužva. Vidio sam sebe među sedmoricom sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s. Nismo imali hrane nego lišće sa drveća pa su nam i usne znale popucati. Uzeo sam ogrtač, prepolovio ga sa Sa'ad ibn Malikom, pa sam obukao pola, a Sa'ad je obukao pola. Danas nema niko od nas, a da nije postao zapovjednikom u nekom od gradova. Utiečem se Allahu da me sačuva od toga, da u vlastitim očima budem velik, a kod Allaha mali." - (Muslim)
499. Od Ebi Musa el-Eša'rija, r.a., prenosi se da je rekao: "Aiša, r.a., iznijela nam je rublje i košulju, koji bijahu kruti i opori, i rekla: 'Allahov Poslanik, s.a.v.s., je umro u ovome."' - (Muttefekun alejhi)
502. Od Ebu-Hurejrea, r.a., prenosi se daje rekao: ‘Tako mi Allaha, osim kojeg drugog boga nema, znao sam ležati potrbuške od gladi i znao sam vezati kamen za stomak od gladi. Jednog dana sam sjeo na put, kojim svijet prolazi, pa je prošao i Vjerovjesnik, s.a.v.s., i nasmiješio se kada me je vidio, spoznavši šta je na mom licu i šta je u mojoj duši. Zatim je rekao: 'Ebu-Hirr!' Odgovorio sam: 'Izvoli, Allahov Poslaniče!' Rekao je: 'Podi za mnom!' Krenuo je, a ja sam ga slijedio. Zatim je ušao u kuću, dao mi izun, i ja sam ušao. Našao je posudu mlijeka i pitao: 'Otkuda je ovo mlijeko?' Odgovorili su mu: 'Poklonio ti je taj ili taj!' On reče: ‘Ebu-Hirr!' Rekao sam: 'Izvoli Allahov Poslaniče!' On reče: 'Idi stanarima džamijske sofe i pozovi ih!' (Stanari sofe su gosti islama; nemaju obitelji, imetka, niti bilo šta; kada bi došla sadaka Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., on bi je davao njima i ništa nije uzimao, a kada bi mu došao poklon, pozvao bi ih, i on bi uzeo dio, a dio dao njima.) To mi je palo teško i rekao sam (u sebi): 'Šta je ovo mlijeka za onoliko stanara džamijske sofe!?' Ja sam bio preči da popijem to mlijeka, pa da mi se povrati snaga. Kada su oni došli, naredio mi je da ih ja poslužim i nije bilo nade da će meni išta ostati, a morao sam biti pokoran Allahu i Allahovu Poslaniku. Otišao sam im i pozvao ih. Oni su došli i zatražili dozvolu da uđu, pa kad im je dozvolio, oni su posjedali na svoja mjesta. Rekao je: ‘Ebu-Hirr!' Odgovorio sam: 'Izvoli, Allahov Poslaniče!' Rekao je: 'Uzmi pa im dadni!' (Pričao je): ‘Pa sam uzeo posudu i davao je svakom čovjeku dok se ne napije. Zatim on meni vrati posudu i ja dadnem drugom i on pije, dok se ne napije, a zatim mi vrati posudu. Tako je sve išlo, dok nisam došao do Vjerovjesnika, s.a.v.s., a svi ostali su se već bili napili. Uzeo je posudu i stavio na svoju ruku. Pogledao je u mene, nasmiješio se i rekao: 'Ebu-Hirr!' Rekao sam: 'Izvoli, Allahov Poslaniče!' Rekao je: 'Ostali smo ja i ti.' Rekao sam: ‘Istinu si rekao, Allahov Poslaniče!' Rekao je: 'Sjedi i pij!' Pa sam sjeo i pio. On mi opet reče: 'Pij!' I ja sam pio. I tako mi je govorio, sve dok nisam rekao: 'Tako mi Onoga Koji te je poslao sa istinom, nema više gdje stati!' Rekao je: 'Daj!' Pa sam mu dao posudu i on se zahvalio Uzvišenom Allahu, rekao'Bismillah' i popio ostatak." - (Buhari)
504. Od Aiše, r.a., se prenosi da je rekla: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., umro je, a njegov štit je bio u zalogu kod jednog židova za trideset sa'a ječma." - (Muttefekun alejhi)
506. Od Ebu-Hurejrea, r.a., se prenosi da je rekao: "Vidio sam sedamdeset stanara džamijske sofe, a da ni jedan od njih nije imao ogrtača, ili je imao samo veš, ili košulju, koje su zavezali sebi o vrat i koji su dosezale nekom do ispod koljena, a nekom do članaka, pa bi ih skupljao rukama bojeći se da mu se ne ukaže sramotno mjesto." - (Buhari)
508. Od Ibn-'Umera, r.a., prenosi se da je rekao: "Sjedili smo sa Allahovim Poslanikom kada je došao jedan ensarija i nazvao mu selam. Zatim je ensarija krenuo, a Allahov Poslanik mu je rekao: ‘O brate ensarija, kako je moj brat Sa'd'ibn Ubade?' On reče: 'Dobro!' Na to Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: 'Ko će ga od vas posjetiti?' Ustao je, i mi smo ustali sa njim, a bilo nas je negdje izmedu deset i dvadeset. Niko nije imao ni nanula, ni papuča, niti kape, niti košulje. Išli smo po toj zemlji, koja se bijelila od soli, dok mu nismo došli.
On je (Sa'd ibn Ubade) rekao onima koji su bili kod njega, da se razmaknu, da bi se Allahov Poslanik, s.a.v.s., i oni koji su sa njim, mogli približiti." - (Muslim)
509. 'Imran ibn Husejn prenosi od Vjerovjesnika, s.a.v.s., da je rekao: "Najbolji medu vama su moji ashabi, zatim oni koji će doći poslije njih, zatim oni koji će doći poslije njih." lmran rekao je: "Ne znam je li to Vjerovjesnik rekao dva ili tri puta." "Zatim će doći narod koji će svjedočiti, a da nije pozvan da svjedoči, koji će varati i neće biti povjerljiv, koji će se zavjetovati, a neće zavjet iskupljivati, i u kojem će se pojaviti gojaznost."
(MuttefekunalejhiJ
510. Od Ebu-Umame, r.a., prenosi se da je rekao: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ‘O sine Ademov, zaista, ako podijeliš višak, bit će ti bolje, a ako ga zadržiš, bit će ti gore. Niko te neće ružiti ako zadržiš za sebe onoliko koliko ti je potrebno, i počni sa onima koje si dužan izdržavati."' - (Tirmizi, hasen, sahih)
511. Od Ubejdullaha ibn Muhsina el-Ensarija el-Hatmija, r.a., prenosi se da je rekao: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: 'Ko od vas osvane siguran na svome putu (u svome narodu), zdravog tijela, ima hrane za čitav dan; tome kao da je svo dunjalučko bogatstvo dato!"' - (Trmizi, hasen)
512. Od Abdullaha ibn'Amra ibn el 'Asa, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Sretan je i spašen onaj koji je primio islam, kome je njegova opskrba dovoljna i kome je Allah dao da je zadovoljan s onim što ima." - (Muslim)
520. Od Džabira, r.a., se prenosi da je rekao: "Kopali smo na dan Hendeka, pa smo naišli na tvrd kamen (kojem nisu mogli ništa), pa su došii Vjerovjesniku, s.a.v.s., i rekli mu: 'Ovaj nam se kamen popriječio u hendeku!' A on im rekao je: 'Sići ću ja!' Zatim je ustao, a za stomak mu je bio vezan kamen, jer tri dana nismo ništa okusili, pa je Vjerovjesnik, s.a.v.s., uzeo kramp i udario njime i on se (kamen u hendeku) sav izmrvi. Rekao sam: ‘O Allahov Poslaniče, dozvoli mi da odem kući! 'Rekao sam potom svojoj ženi: 'Vidio sam na Vjerovjesniku, s.a.v.s., nešto na šta se više nije moguće strpiti, mora da kod tebe ima nešto!' Rekla je: 'Imam ječma i jare.' Pa sam zaklao jare i samljeo ječam. Stavili smo meso u lonac i onda sam došao Vjerovjesniku, s.a.v.s., dok je tijesto već bilo pečeno, a lonac na kamenju skoro prokuhao. Rekao sam: 'Imam nešto malo jela, pa pođi ti, Allahov Poslaniče, i s tobom jedan ili dvojica!' A on mi reče: 'Koliko imaš?' Pa sam mu rekao, na šta on reče: 'Dosta, i dobro; reci joj neka ne skida lonac i kruh s vatre dok ne dođem!' Zatim je rekao: 'Ustanite!' Pa su ustali muhadžiri i ensarije. Ušao sam kad nje i rekao joj: 'Teško tebi. Došao je Vjerovjesnik, s.a.v.s., muhadžiri, i ensarije, i ostali. Rekla je: 'Je li te pitao?'Rekao sam: ‘Da!' On im je rekao : 'Uđite i ne gurajte se!' Tada je počeo lomiti kruh i stavljati meso na njega pokrivajući lonac i pećnicu kada bi izvadio. Donosio bi ashabima da jedu, zatim bi se povratio (ponovo lomio hljeb i vadio meso), i tako, sve dok se nisu svi najeli, a nešto je i ostalo. Tada je rekao (mojoj ženi): 'Ti pojedi ovo, a pokloni i drugome, jer je ljude zadesila glad."' - (Muttefekun alejhi)
52. Skromnost, čestitost i umjerenost
Uzvišeni je Allah rekao:
"Na Zemlji nema nijednog živog bića a da ga Allah ne hrani. " (Hud, 6) I to siromasima koji, zauzeti na Allahovom putu, nemaju vremena zarađivati pa onaj koji u to nije upućen misll da su, zbog skromnosti, imućni, poznat ćeš ih po njihovu izgledu; oni proseći ne dodijavaju ljudima."(El-Bekara, 273) i oni koji, kad udjeljuju, ne rasipaju i ne škrtare, već se u tome drže sredine. " (El-Furkan, 67) 'Džine i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju. Ja ne tražim od njih opskrbu, niti želim da Me hrane. " (Ez-Zarijat, 56-57)
522. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi od Vjerovjesnika, s.a.v.s., da je rekao: "Nije bogatstvo u mnoštvu imetka, nego je bogatstvo u bogatstvu duše." - (Muttefekun alejhi)
524. Od Hakima ibn Hizama, r.a., se prenosi da je rekao: "Tražio sam od Allahova Poslanika, s.a.v.s., pa mi je dao, pa sam opet tražio, pa mi je dao, pa sam opet tražio, pa mi je dao. Zatim je rekao: 'O Hakime, zaista je ovaj imetak sladak kao zeleno voće, pa ko ga uzme velikodušno i darežljivo, imat će u njemu berićet, a ko ga uzme pohlepno, neće u njemu imati berićet i bit će kao onaj koji jede, a ne može se najesti. Gornja ruka (koja daje) bolja je od donje ruke (koja prima)!"' Dalje je Hakim pričao: "Rekao sam: 'O Allahov Poslaniče, tako mi Onoga koji te je poslao sa istinom, nikad više neću od nekoga uzeti do odlaska sa dunjalukal"'
Ebu-Bekr je pozivao poslije Hakima da mu da dar, i on je odbio od njega išta uzeti. Zatim ga je 'Umer r.a., pozivao da mu da poklon, ali je i njega odbijao. Tada je rekao ('Umer): 'O muslimani, uzimam vas kao svjedoke protiv Hakima, da sam mu ja davao njegovo pravo koje mu je Allah dao iz ovoga plijena, pa ga on odbija uzeti!' Tako Hakim nije ništa uzeo ni od koga poslije Vjerovjesnika, s.a.v.s., sve do svoje smrti.'"
(Muttefekun alejhi)
536. Prenosi se od Ebu-Bišr Kabisa b. Muharika, r.a., koji kaže: "Bio sam dužan platiti krvarinu, pa sam otišao Allahovu Poslaniku, da ga molim za nju." Poslanik reče: ‘Dok nam dođe sadaka, pa ću narediti da dobiješ.' A onda reče: ‘O Kabisa, iskati nije halal osim u tri slučaja:
1. čovjeku koji je opterećen krvarinom. Njemu je halal iskati dok je ne otplati, a onda prestaje iskati;
2. čovjeku kome budu uništeni usjevi, pa je i njemu dopušteno (prositi) iskati da bi osigurao životne potrebe;
3. čovjeku koga snađe siromaštvo, oskudica, pa kad mu trojica mudrih razumnih ljudi iz naroda kažu da je tog i tog snašla neimaština pa mu je halal iskati dok ne nađe osnovne potrebe za življenje. A iskati osim ovih situacija, o Kabisa, je bespravno i hraniti se time je neispravno."' - (Muslim)
53. Podsticanje da se čovjek hrani (izdržava) od rada svojih ruku
Uzvišeni je Allah rekao:
"Pa kada se završi (džum'a) namaz, raziđite se po Zemlji i tražite Allahove blagodati. " (El-Džum'a, 10)
539. Od Ebu- Abdullaha ez-Zubejra ibn el-'Awama', r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Da neko od vas uzme užad, zatim ode na brdo i donese breme drva na svojim ledima, pa ih proda, i Allah mu njima sačuva obraz (da ne traži od drugih), boije mu je nego da traži od svijeta, pa mu on ili dadne ili ne dadne."- (Buhari)
54. Velikodušnost, darežljivost i trošenje u dobrotvorne svrhe
Allah je, džellešanuhu, rekao:
"Što god vi udijelite, On će to nadoknaditif. " (Sebe'. 39) "Imetak koji udijelite drugima, u vašu je korist, ono što udijelite drugima, neka bude samo Allahu za ljubav, a ono što od imetka udijelite drugima nadoknadit će vam se potpuno; neće vam biti učinjeno krivo. " (El-Bekara, 272). "A ono što od imetka drugima date - Allah, sigurno, za to zna. " (El-Bekara, 273)
548. Od Ebu-Hurejrea, r.a.,se prenosi da je rekao: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: ‘Nema nijednog dana u kojem osvanu robovi, a da ne siđu dva meleka pa jedan govori: - Allahu moj, nadoknadi onome ko daje - a drugi govori: - Allahu moj, daj propast onome koji ne daje."' - (Muttefekun alejhi)
549. Od njega se također prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Uzvišeni Allah je rekao: 'Dijeli, o sine Ademov, i tebi će se davati." - '(Muttefekun alejhi)
550. Abdullah ibn'Amr ibn el 'As, r.a., prenosi da je Qedan) čovjek upitao Allahovog Poslanika, a.s.: "Šta je u islamu najbolje?" On mu reče: "Da hraniš gladne i da nazivaš selam onome koga poznaješ i koga ne poznaješ." - (Muttefekun alejhi)
552. Ebu-Umame, r.a., kaže da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Čovječe, ako podijeliš višak (od svojih potreba), za tvoje je dobro, a ako ga zadržiš, tebi je za zlo; a nećeš biti prekoren ako zadržiš onoliko koliko ti je potrebno. Dijeli prvo najbližima (onima koje si dužan izdržavati, a ako šta preostane onda dijeli i drugima). Gornja ruka (koja dijeli) bolja je od donje (koja uzima)." - (Muslim)
557. Ebu-Kebše prenosi kako je čuo Allahovog Poslanika, a.s., da kaže: "Zaklinjem se da su tri stvari istinite, i još ću vam nešto reći, pa to zapamtite. (Zaklinjem se): da sadaka ne umanjuje imetak čovjeka; da neće čovjeku biti učinjena nepravda pa je on strpljivo podnese, a da mu Allah, dž.š., (zbog toga) ne uveća njegovu čast i ugled; da neće čovjek početi prositi, a da mu Allah, dž.š., (zbog toga) ne dadne siromaštvo i neimaštinu. I još ću vam ovo reći, pa to zapamtite: Dunjaluk je za četiri vrste ljudi: - čovjeka kojem je Allah, dž.š., dao imetak i (korisno) znanje, pa se on u tome boji svoga Gospodara, pomaže bližnju rodbinu, i ne zaboravlja Allahovo pravo na to (uvakufljenje i podučavanje), i ovaj je na najboljem stepenu (kod Allaha, dž.š.);
- čovjeka kojem je Allah, dž.š., dao znanje a nije mu dao imetak, pa on sa iskrenim nijetom i željom govori: ‘Kad bih ja imao imetka i ja bih radio kao što taj i taj radi', i on će bit nagrađen prema svojoj namjeri, a nagrada njih dvojice (prvog i drugog) je jednaka. - čovjeka kojem je Allah, dž.š., dao imetak a nije mu dao znanje, pa se on nepromišljeno razbacuie tim imetkom i u tom se ne boji svoga Gospodara, niti pomaže bližnju rodbinu, niti priznaje u tome (što posjeduje) Allahovo, dž.š, pravo, i ovaj (čovjek) je na najgorem stepenu kod Allaha, dž.š.; - čovjeka kojem Allah, dž.š., nije dao ni imetak ni znanje, pa on kaže: 'Kad bih ja imao imetka, i ja bih radio kao što taj i taj (misli na trećeg) radi!' On će biti osuđen prema svojoj namjeri i grijeh njih dvojice (trećeg i četvrtog) je jednak." - (Tirmizi, hasen, sahih)
55. Zabrana škrtosti i pohlepe
Uzvišeni Allah kaže:
"A onome koji bude škrtario i smatrao se neovisnim (od Allaha, dž š,), i bude nijekao ono što je najljepše (vjeru), Mi ćemo mu olakšati (put) za on što je najteže (loše djelo), pa mu, kada bude upropašten (umre), neće koristiti njegov imetak.' (El-Lejl, 8-11).
I Uzvišeni kaže: "Onaj ko se sačuva pohlepe i gramzljivosti, bit će od spašenih. " (El-Tegabun, 16)
563. Džabir, r.a., kaže da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Čuvajte se zuluma (nasilja, nepravde), jer je zulum (na ovome svijetu) tmine na Sudnjem danu. Čuvajte se pohlepe, jer je pohlepa upropastila one koji su bili prije vas; pohlepa ih je navela na međusobno prolijevanje krvi i učinila ih da smatraju dopuštenim (halalom) ono što je zabranjeno (haram)." - (Muslim)
56. Darežljivost i pravičnost (željenje drugom kao i sebi, ili više nego sebi)
Uzvišeni Allah kaže:
':.. I daju im prednost nad samim sobom (u imecima), makar i oni sami bili potrebni." (El Hašr, 9)
"I oni za Njegovu ijubav hrane bijednike, siročad i zarobljenike, (govorećl): "Mi vas hranimo samo u ime Allaha, i ne žeilmo od vas (ni) nagrade ni zahvale."(El-Insan, 8-10)
564. Ebu-Hurejre, r.a., kaže: "Došao je jedan čovjek Vjerovjesniku, a.s., pa mu reče: 'Ja sam gladan!' Vjerovjesnik, a.s., posla nekog da upita jednu od njegovih žena (za hranu), a ona reče: 'Tako mi Onoga Koji te poslao sa istinom, kod mene ima samo vode!' Vjerovjesnik je zatim upitao drugu ženu, pa je i ona tako rekla; i tako redom sve su rekle isto: 'Tako mi Onog Koji te poslao sa istinom, kod mene ima samo vode!' Tada Vjerovjesnik reče: 'Ko će ugostiti večeras ovog čovjeka?' Jedan ensarija reče: 'Ja ću, Allahov Poslaniče!'
Pa ga je poveo svojoj kući i rekao ženi: ‘Ugosti Poslanikova gosta!' U drugom predanju stoji da je on svojoj ženi rekao: ‘Ima li šta jesti?' Ona odgovori: 'Ima samo večera za djecul' Ensarija reče ženi: 'Zabavi ih nečim, a kad htjednu večerati, uspavai ih, a kad dođe naš gost, ugasi svijeću, pa se prikazuj kao da i mi jedemol'
Pa su sjeli, i gost je jeo, a oni su legli bez večere. Kada je svanulo, ensarija je došao Vjerovjesniku, a.s., i on mu reče: ‘Allah se zadivio vašim sinoćnjim postupkom sa vašim gostom.'"- (Muttefekun alejhi)
57. Značaj zahvalnog imućnog čovjeka, a to je onaj što zaraduje imetak na dozvoljen način i troši ga u ono što mu je naredeno
Uzvišeni Allah veli:
"Onome koji dijeli (svoj imetak u dobrotvome svrhe) i čuva se (od zabranjenog),i koji potvrđuje (vjeruje) ono što je najljepše (vjeru), Mi ćemo mu olakšati ono što je najlakše (dobro djelo). " (El-Lejl, 5-7)
"Bit će udaljen od nje (vatre) najpobožniji vjernik, onaj koji dijeli svoi imetak, čisteći time sebe. I niko nema kod Njega (Allaha) nikakve blagodati kojom bi bio nagraden (kada uradi dobro djelo), osim želje (da dobije) zadovoljstvo svoga uzvišenog Gospodara, i sigurno će bit zadovoljan."(El-Lejl, 17-21)
"Ako budete javno dijelili milostinju, to vam je lijepo, a još vam je bolje i briše vam grijehe, ako ie krijući dajete siromasima. A Allah je obaviješten o onome što radite. " (El-Bekara, 271)
"Vi nikako nećete postići dobročinstvo dok ne budete dijelili od onoga što volite. A što god podijelite u dobrotvome svrhe, za to Allah zna. " (Ali -Imran 92)
A ajeti o vrijednosti dijeljenja u dobrotvorne svrhe mnogobrojni su i poznati.
571. Abdullah ibn Mes'ud, r.a., kaže da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Nije dozvoljeno zavidjeti, osim u dvije stvari: čovjeku kojem je Allah, dž.š., dao imetak, pa ga on troši za Istinu, i čovjeku kojem je Allah, dž.š., dao mudrost, pa on po njoj sudi i druge njoj podučava." - (Muttefekun alejhi)
572. Ibn -'Umer, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: "Nije dozvoljeno zavidjeti, osim u dvije stvari: čovjeku kojem je Allah, dž.š., dao Kur'an, pa on s njim bdije (klanja) i noću i danju, i čovjeku kojem je Allah, dž.š., dao imetak, pa ga on dijeli (troši u dobrotvome svrhe) i noću i danju." - (Muttefekun alejhi)
58. Sjećanje na smrt i kratkoća nade
Uzvišeni Allah kaže:
"Svaka duša će okusiti smrt. Nagrada će vam se ispuniti samo na Sudnjem danu. Ko bude udaljen od vatre i bude uveden u Džennet, (taj) se spasio. A zemaljski žlvot nije ništa, osim varljiva roba. " (Ali-Imran, 185)
"Nijedna osoba ne zna šta će sutra zaraditi i steći, a niti zna u kom će mjestu na zemlji umrijeti." (Lukman, 34)
"Pa kada dode njihov rok (smrt), oni to ne mogu odgoditi nijednog časa niti ubrzati. " (En-Nahl, 61)
"O vjernici, neka vas ne zabave vaši imeci i vaša djeca da ne spominjete Allaha! Koji to urade, na velikom su gubitku. Dijelite od onog što smo vam dali, prije nego nekom od vas dođe smrt, pa (da) onda rekne: 'Moj Gospodaru, da mi hoćeš (samo) malo odgoditi (smrt), pa da dijelim i (da) budem od dobrih!'
Ali Allah neće nikome odgoditi kad mu dode posljednjl čas, a Allah zna sve što vi radite." (El-Munafikun, 9-11) "Kada dode smrt jednom od nlih, rekne: 'Moj Gospodaru, povrati me da uradim dobro (djelo) u onome što sam ostavio! 'Nikako (to neće biti)! Zaista je to riječ, koju on govori, a iza njih (nevjernika) je prostor, (koji razdvaja čas smrti) do dana kada će biti prožlvljeni. A kada se puhne u Sur (rog), tada medu njima neće biti rodbinstva niti će se oni medusobno raspitivati. Čije tezulje prevagnu (dobrim djelima), to su oni koji će bit spašeni. A čije tezulje budu lahke (zbog malobrojnosti dobrih djela), to su oni kojl su sebi štetu nanijeli, vječno će ostati u Džehennemu. Vatra će pržiti njihova lica i oni će bit u njemu (Džehennemu) iznakaženi.
(Reći će im se): 'Zar vam nisu čitani Naši ajeti, pa ste ih vi smatrali lažnim!' Reći će. 'Naš Gospodaru, nadvladala nas je naša nesreća, pa smo postali zabludjeli narod! Naš Gospodaru, lzvedi nas iz nje (vatre), pa ako se povratimo (nevjerstvu) mi ćemo biti (tada) silnici! 'Reći će (Allah). 'Ostajte prezreni i nemojte Mi govoriti!" Bila je jedna skupina Mojih robova koja je govorila. - Naš Gospodaru, mi smo vjerovali, pa nam oprosti i smiluj nam se! A Ti si najbolji medu milostivima! - Pa ste ih vi uzeli (predmetom) izrugivanja, te ste bacali u zaborav Moju opomenu, dok ste se ismijavali njima. Mi smo ih danas nagradili zbog njihove strpljivosti, (time) što su se oni spasili." I Reći će (melek): "Koliko ste ostali na Zemlji (koliki) broj godina?' Odgovorit će oni, 'Ostali smo dan ili jedan dio dana, pitajte one koji broje!' I Reći će. 'Ostali ste vrlo malo! Da ste to znali, (ne biste se odavali zemaljskom životu). Pa zar ste vi mislili da smo vas Mi uzalud stvorili i da Nam se nećete povratiti?' (El-Mu'minun, 99-115) Zar nije došlo vrijeme onima koji vjeruju da im se smekšaju (i potpuno predaju) srca zbog spominjanja Allaha i objavljene istine (Kur'ana), a da ne budu kao oni kojima je prije data (objavljena) Knjiga, pa im se vrijeme oduljilo a i srca im otvrdnula, te su mnogi od njih (zbog izvrtanja vjere postali veliki) grješnici (nevjernici). " (El-Hadid, 16)
574. Ibn -'Umer, r.a., kaže: "Allahov Poslanik, a.s., uzeo me za rame i rekao: `Budi (ponašaj se) na dunjaluku kao da si stranac, ili putnik (prolaznik)."' Ibn 'Umer, r.a., bi govorio: "Kada omrkneš, ne očekuj jutro, a kada osvaneš, ne očekuj noć; i uzmi (iskoristi) od svog zdravlja za svoju bolest, i od svog života za svoju smrt."
(Buhari)
59. Pohvalno je muškarcima posjećivai mezarluka (grobove)
581. Burejde, r.a., veli da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Bio sam vam zabranio posjećivanje kabura (mezarluka) a od sada ih posjećujte."
582. Aiša, r.a., kaže: "Allahov Poslanik, a.s., kad god bi kod mene konačio, izlazio bi pred kraj noći u mezarluke Beki'u, pa bi rekao: `Neka je mir sa vama, domovi ljudi vjernika, došlo vam je ono što vam je obećano (smrt), a sutra (narednih dana) doći će edžel (smrt) onima što su ostali, i mi ćemo se, ako Allah dadne, vama pridružiti. Allahu moj, oprosti stanovnicima Beki'a-garkada!"' (Beki'a je groblje u Medini, a garkad je vrsta trnja koje je tu bilo, pa je po tome nazvano.) - (Muslim)
60. Pokuđeno je zbog životnih nedaća priželjkivati smrti, izuzev zbog iskušenja u vjeri
585. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Neka niko od vas ne želi sebi smrt, jer ako je bio dobročinitelj, možda će još više dobra uraditi, a ako je bio grješnik, možda će se pokajati, pa zatražiti Allahovo zadovoljstvo." - (Muttefekun alejhi)
Ovo je Buharijino prenošenje, a kod Muslima stoji da Ebu-Hurejre, prenosi od Allahova Poslanika, da je rekao: "Neka niko od vas ne želi sebi smrt, i neka ne moli za nju prije njenog dolaska, jer kada čovjek umre, prekida se njegov posao, a zaista vjerniku njegov život samo uvećava dobro."
61. Stroga pobožnost i ostavljanje sumnjivih poslova (šubuhata)
Uzvišeni Allah veli:
'... i to ste smatrali neznatnim a to je kod Allaha velika (stvar). " (En-Nur, 15)
"Zaista, tvoj Gospodar motri stalno. " (El-Fedžr, 14)
588. Nu'man ibn Bešir, r.a., veli: "Čuo sam Allahovog Poslanika, a.s., kako kaže: 'Zaista je halal (dozvoljeno) objašnjen, a zaista je i haram (nedozvoljeno) objašnjen, a između ovoga dvoga su sumnjive stvari i poslovi (šubuhati) koje ne poznaje većina ljudi. Pa ko se bude čuvao šubuhata, očuvat će čistoću svoje vjere i svoje časti, a ko se upusti u šubuhate, past će u harame, kao što je čoban, koji čuva stado oko zabrana, u opasnosti da mu stado upadne u zabranjeno. Zaista, svaki vladar ima svoje zabrane, a Allahove zabrane su Njegovi harami. Zaista, u svakom tijelu ima jedan dio (organ) koji, ako valja, onda je i cijelo tijelo dobro, a ako taj dio bude pokvaren, pokvari se i cijelo tijelo, a to je srce."' - (Muttefekun alejhi)
590. Nevas ibn Sem'an, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: "Dobročinstvo je ljepota naravi, a grijeh je ono što se koleba u tvojoj duši i ne želiš da za to saznaju ljudi." - (Muslim)
591. Vabisa ibn Ma'bed, r.a., kaže: "Došao sam Allahovom Poslaniku i on mi reče: 'Došao si da pitaš o dobročinstvu?' Rekoh: 'Da!' Onda mi on reče: 'Priupitaj svoje srce; dobročinstvo je ono što donosi duševni mir
i smiraj u srcu, a grijeh je ono što se koleba u duši i kruži u grudima. (To ti je grijeh) pa makar ti to ljudi odobrili i dozvolili."' - (Ahmed, Darini, hasen)
594. Aiša, r.a., kaže: "Moj otac Ebu-Bekr es-Sidik, r.a., imao je roba koji mu je davao dio zaradenog imetka kao gospodaru. Ebu-Bekr je jeo od tog imetka. Jednog dana je rob donio nešto hrane Ebu-Bekru, pa je on to pojeo. Rob mu tada reče: ‘Znaš li ti šta je ovo?' Ebu- Bekr reče: ‘A šta je?' Rob reče: ‘U doba džahilijjeta ja sam gatao jednom čovjeku, ali sam ga varao, jer nisam znao gatati. Bilo mu je dobro, pa me je sreo i dao mi za to što sam mu gatao, a što si ti pojeo.' Tada je Ebu-Bekr stavio prst (u grlo) i sve je povratio što je pojeo." - (Buhari)
62. Poželjno je povući se (osamiti se) u vrijeme nereda, ili radi bojazni iskušenja u vjeri, ili padanja u harame i sumnjive poslove
Kur'an, a.š., bilježi riječi Nuha, a.s.:
"I bježite Allahu, zaista sam ja Njegov jasni upozoritelj. " (Ez-Zarijat, 50)
597. Se'ad ibn Ebi Vekas, r.a., veli: "Čuo sam Allahovog Poslanika, a.s., da kaže: 'Zaista Allah voli roba pobožnog (duševno) bogatog, (zadovoljnog sa onim što ima) i povučenog (osamljenog)."'
Riječju "bogatog", misli se na bogatstvo duše, kao što je to objašnjeno u hadisu broj 522. - (Muslim)
63. Poniznost i ljubaznost (pažnja) prema vjernicima
Uzvišeni Allah veli:
'I budi pažljiv prema vjernicima koji te slijede. " (Eš-Šu'ra, 215) "O vjernici, ako neko od vas od vjere svoje otpadne - pa, Allah će, sigurno, mjesto njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole, prema vjernicima ponizne, a prema nevjernicima ponosite" (El-Maida, 54)
"O ljudi, zaista smo vas Mi stvorili od muška i ženska (oca i matere) i učinili smo vas narodima i plemenima da biste se (medusobno) poznavali. Kod Allaha je naplemenitiji između vas (onaj) koji je najbogobojazniji. " (El-Hudžurat, 13) "Ne ističite čistotu svojih duša!On najbolje zna one koji se čuvaju (nevaljalih djela). " (En-Nedžm, 32) "I pozivat će oni koji su na A'rafu, ljude koje će oni poznavati po njihovim izgledima, govoreći: 'Nije vam koristilo ni vaše skupljanje (dobara), ni što ste se oholo držali (prema istini). Jesu li to ovi za koje ste se kleli da ih neće stići Allahova milost?' (Reći će se onima koje su ponižavali nevjernici): "Ulazite u Džennet! Za vas nema straha niti ćete tugovati!"' (El-Araf, 48- 49)
602. Ijad ibn Himar, r.a., kaže da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Zaista mi je Allah objavom naredio da budete međusobno ponizni tako da se jedan ne oholi prema drugom, niti da jedan drugog napada."
(Muslim)
603. Ebu-Hurejre, r.a., kaže da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Sadaka neće umanjiti imetak, i kada čovjek oprosti čovjeku, Allah mu poveća ponos (čast), i kad god čovjek bude ponizan prema Allahu, Allah će ga (na veći stepen) podići." - (Muslim)
604. Enes, r.a., je prošao pored grupe djece i nazvao im selam, a zatim je rekao: "Tako je i Pejgamber činio."
(Muttefekun alejhi)
605. Enes, r.a., (opisujući poniznost Allahova Poslanika, a.s.), kaže: "I ponekad bi neka od medinskih robinja uzela Vjerovjesnika za ruku, pa bi ga povela gdje ona hoće."
Znači: odmakla bi se malo s njime od skupine ashaba, da oni ne čuju njenu molbu (žalbu). - (Buhari)
606. Aiša, r.a. je upitana: "Šta je Vjerovjesnik, a.s., radio u kući?" Ona je odgovorila: "Pomagao bi ukućane, a kad bi nastupio namaski vakat, otišao bi na namaz." (BuhariJ
64. Zabrana oholosti (kibura) i uobraženosti (samodopadanja)
Uzvišeni Allah kaže:
'Tu vječnu kuću Mi ćemo učiniti (stanom) onima koji ne žele obijesti na zemlji niti (siju) smutnju. A (dobar) kraj je bogoboiaznima."(El-Kasas, 83) "Ne hodi po zemlji obijesno, oholo!" (El-Isra, 37) "Ne okreći svoje lice svijetu prezrivo, s podozrenjem, niti hodi po zemlji oholo. Zaista, Allah ne voli nijednog oholog samodopadnika." (Lukman, 18)
"(Zaista) je Karun bio od Musaova naroda, pa im je on (Karun) nasilje učinio. A Mi smo mu dali riznice (u tolikoj mjeri), da bi ključevi otežali jednoj snažnoj skupini (ljudi), onda kada mu je njegov narod rekao: ‘Ne veseli se! Zaista, Allah ne voli one koji se vesele (dobrima zemaljskog života)! I traži budući svijet u onime što ti je Allah dao, a ne zaboravi svoj udio na ovom svijetu. Čini dobro, kao što Allah čini dobro tebi. Ne traži smutnje po zemiji! Zaista, Allah ne voli smutijivce.' Reče (Karun): 'To mi je dato samo na osnovu moga znanja.' A zar on ne zna da je Allah već uništio prije njega pokoljenja koja su jača od njega i koja su više skupila (imetka)? Zlikovci neće biti pitani za opravdanje svojih grijeha (zbog jasnoće i mnoštva grijeha). Pa je izlazio (Karun) svome narodu u svom sjaju. Govorili su oni koji žele ovozemni život: ‘Da nam je onako kao što je dato Karunu! (Zaista) on ima veliku sreću.' A učeni su rekli: `Teško vama! Allahova nagrada je bolja onome koji vjeruje i radi dobro (djelo), a bit će ona data samo strpljivima.' Pa smo njega (Karuna) i njegov dom utjerali u zemlju. On nije imao nikakve skupine (pomagača) koja bi ga pomogla protiv Allaha, i on nije bio od onih kojima je ukazana pomoć."
615. Ebu-Seid el-Hudri, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: "Prepirali se Džennet i Džehennem, pa Džehennem reče: 'U mene će ući svi oholi i uobraženi (silnici)!', a Džennet reče: 'U mene će ući slabići i siromasi!' Pa Allah, dž.š., presudi medu njima: `Ti si, Džennete, Moja milost, tobom ću se smilovati kome Ja hoću, a ti si, Džehenneme, Moja kazna, kojom ću Ja mučiti koga Ja hoću, i oboje ću vas napuniti."' - (Muslim)
617. Ebu-Hurejre, r.a., veli da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Sa trojicom Allah neće na Sudnjem danu govoriti, niti će ih očistiti (od grijeha), niti će u njih pogledati, i oni će bit strašno kažnjeni, a to su: starac koji čini zinaluk (prostituciju), vladar koji mnogo laže, i oholi siromah." - (Muslim)
618. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Allah, dž.š., kaže: Visočanstvo (čast, slava) Moje je svojstvo, a i veličanstvenost (ponos) Moje je svojstvo, pa ko Mi se u tome suprotstavi (bude se oholio i ponosio), Ja ću ga kazniti."' - (Muslim)
619. Ebu-Hurejre, r.a., kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Dok je jedan čovjek išao obučen i sam se sebi dopadao, svoju kosu je začešljao, glavu uzdigao, bahato i ponosno hodao, tog časa ga je Allah zatrpao u zemlju, pa će čekati u njoj do kijametskog dana." - (Muttefekun alejhi)
620. Seleme b. el-Ekva, r.a., kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Čovjek se stalno uzdiže sa sobom dok ga Allah ne upiše u ohole, a onda ga snađe ono, što snađe ohole." - (Tirmizi Hasen)
65. Lijep karakter (ćud, narav)
Uzvišeni Allah kaže:
"Poslaniče, zaista si ti na visokom stupnju morala."(Nun, 4)
"Pravi vjernici su oni koji se u srdžbi savladaju i koji praštaju ljudima." (Ali-Imran, 134)
621. Enes, r.a., veli: "Allahov Posianikje bio čovjek najljepše ćudi i naravi." - (Muttefekun alejhi)
622. Enes, r.a., veli: "Nisam dodirnuo ni brokata (vrsta tkanine protkane svilom) ni svile mekše ni blaže od dlana ruke Allahovog Poslanika, i nisam nikada primirisao ljepšeg i prijatnijeg mirisa od mirisa Allahovog Poslanika. Služio sam Allahovog Poslanika deset godina i nikada mi nije rekao ni uf, niti mi je kada prigovorio za neku stvar koju sam učinio: Zašto si to učinio?', niti za neku stvar (posao) koju nisam učinio: ‘Zašto to nisi učinio?"' - (Muttefekun alejhi)
624. Nevas ibn Sem'an r.a., kaže: "Pitao sam Allahovog Poslanika o dobročinstvu i o griješenju, pa mi reče: ‘Dobročinstvo je lijepa narav, a grijeh je ono što se koleba u tvojoj duši i ne želiš da za to saznaju ljudi."'
625. Abdullah ibn'Amr ibn el-'As, r.a., kaže: "Allahov Poslanik nije bio nepristojan, besraman, niti je bio nemoralan, bestidan (u svome govoru i ponašanju), i govorio je: 'Zaista su medu vama najbolji oni koji su najljepšeg ponašanja."' - (Muttefekun alejhi)
626. Ebu-Derda', r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: "Nijedna stvar neće biti teža na Sudnjem danu, na (mizanu) tezulji vjernika od lijepe naravi. Zaista, Allah mrzi bezobrazne brbljivce (bestidne u govoru i ponašanju)." - (Tirmizi hasen, sahih)
627. Ebu-Hurejre, r.a., veli: "Allahov je Poslanik, upitan o onome šta najviše uvodi ljude u Džennet, pa odgovori: ‘Bogobojaznost i lijep moral (ponašanje).' Potom je upitan što najviše uvodi ljude u Džehennem, pa je rekao: 'Usta i polni organ."' - (Tirmizi hasen, sahih)
628. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Sa najpotpunijim su imanom oni vjernici koji su najljepšeg ponašanja, a najbolji medu vama su oni koji su dobri (lijepo se ponašaju) prema svojim ženama." - (Tirmizi hasen, sahih)
629. Aiša, r.a., prenosi da je čula Allahovog Poslanika, a.s., kako kaže: "Zaista, vjernik s ljepotom svoga ponašanja dostiže stepen postača i klanjača." - (Ebu Davud, sahih)
631. Džabir, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Zaista su mi od vas najdraži i sjedit će najbliže meni na Sudnjem danu oni koji su najljepše ćudi. A zaista su mi najmrži od vas i bit će najudaljeniji od mene na Sudnjem danu, nametljivi govomici i oni koji se samodopadno prenemažu u svom govoru, oholo pokušavajući da istaknu svoju stručnost i govorljivost i oni koji pričaju ispunjenih i razvučenih usta, diveći se svome govoru i uzdižući se nad drugima. Ashabi rekoše: ‘Allahov Poslaniče, znamo ko su sersari i mutešeddici (nametljivi govomici i oni koji se prenemažu u govoru), ali ko su mutefejhici?' On im reče: ‘To su uobraženjaci koji sebe uzdižu nad ostalim.'" - (Tirmizi, hasen)
66. Dobroćudnost, blagost i samilost
Allah, džellešanuhu, kaže:
'...koji skrivaju srdžbu, a opraštaju ljudima. Allah voli dobročinitelje. (Ali-Imran, 134)
"Opraštaj drugima, naređuj dobra djela, i okreni se od neznallca. " (El-A'raf, 199)
"Nije jednako dobro i hrđavo (djelo). Odbiju (zlo) s onim što je najljepše, pa će (ti) onaj što je između tebe i izmedu njega postojalo neprijateljstvo (postati) kao da je iskren prijatelj. Ovo će postići samo oni koji su strpljivi i ovo će postići samo oni koji imaju velik udio (u lijepoj naravi). " (Fusilet, 34-45)
"A onome koji se strpi i oprosti, to (mu) je zaista odlučno (preporučljivo) djelo."(Eš-Šura, 43)
632. Ibn 'Abbas, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik rekao Ešedždžu Abdul-Kajsu: "Zaista, kod tebe imaju dvije osobine koje Allah voli: dobročinstvo i blagost." - (Muslim)
633. Aiša, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: "Zaista je Allah blag i On voli blagost (ljubaznost) u svim stvarima." - (Muttefekun alejhi)
634. Aiša, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: "Zaista je Allah blag i On voli blagost (ljubaznost), i daje za blagost (na dunjaluku lijep pomen i ostvarivanje želja, a na ahiretu lijepu nagradu) ono što ne daje za grubost niti za bilo šta drugo." - (Muslim)
635. Aiša, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: "U čemu god se nađe blagost (ljubaznost), ona to ukrasi, a gdje god ne bude blagosti, to bude unakaženo (manjkavo)." - (Muslim)
636. Ebu-Hurejre, r.a., kaže: "Došao je jedan beduin (seljak) u džamiju i počeo mokriti (obavljati nuždu), pa ljudi skočiše da ga zbog toga napadnu, ali im Poslanik reče: ‘Pustite ga, i na to mjesto prolijte jednu kantu, ili kofu vode! Zaista ste vi poslani da olakšavate, a ne da otežavate. "' - (Buhari)
637. Enes, r.a., prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Olakšavajte, a ne otežavajte, i obradujte (sa nagradom od Allaha), a nemojte rastjeravati." - (Muttefekun alejhi)
638. Džerir ibn 'Abdullah, r.a., prenosi da je čuo Allahovog Poslanika, a.s., da kaže: "Ko bude uskraćen od blagosti (ljubaznosti), uskraćen je od svakog dobra." - (Muslim)
639. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je neki čovjek rekao Poslaniku: "Posavjetuj me!" On mu reče: "Ne ljuti se!" Pa mu je čovjek to isto ponovio nekoliko puta, a Poslanik mu reče: "Ne ljuti se, ne srdi se!" - (Buhari)
641. Aiša, r.a., veli: ‘ Allahov Poslanik nije nikada birao izmedu dvije stvari, a da nije izabrao (onu) lakšu, osim da to bude grijeh, pa ako bi to bio grijeh, bio bi daleko (najdalje od svih drugih) od te stvari. I nikada se Allahov Poslanik nije svetio (osvećivao) zbog sebe, osim da budu Allahove zabrane kršene, pa bi se svetio zbog Uzvišenog Allaha." - (Muttefekun alejhi)
642. Ibn-Mes'ud, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Hoćete li da vam kažem ko je zabranjen džehenemskoj vatri, ili kome je vatra zabranjena (ulazak u nju)? Zabranjena je svakom bliskom, ljubaznom i blagom (čovjeku)." - (Tirmizi, hasen)
67. Opraštanje i izbjegavanje osvete
Uzvišeni Allah kaže:
"Opraštaj, naređuj dobra djela a prođi se neznalica!" (El-A'raf, 199)
'... pa postupaj lijepim postupkom. " (El-Hidžr, 85)
':.. neka oproste i neka pređu (preko toga)! Zar vi ne volite da vam Allah oprosti?" (En-Nur, 22)
'... (koji) opraštaju ljudima. Allah voli dobročinitelje. "(Ali-Imran, 134)
"A onome koji se strpi i oprosti, to (mu) je zaista odlično (preporučljivo) djelo. " (Eš-Šura, 43)
Kur'anski su ajeti o ovoj temi mnogi i poznati.
644. Aiša, r.a., kaže: "Allahov Poslanik nije nikoga udarao, ni ženu, ni slugu, osim kada bi bio u (džihadu) borbi na Allahovom putu. I nikada se nije svetio (osvećivao) zbog sebe, osim kada bi se kršile Allahove zabrane, pa bi kažnjavao (svetio se) zbog Uzvišenog Allaha." - (Muslim)
645. Enes, r.a., veli: "Išao sam sa Allahovim Poslanikom, a.s., i na njemu je bio nedžranski ogrtač, grubih obruba, pa ga je pristigao jedan beduin (seljak) i grubo ga povuče za odjeću, pa sam vidio na Vjerovjesnikovom vratu ožiljak koji je napravio grubi ogrtač prilikom tog trzaja. Beduin zatim reče: 'Muhammede, naredi da mi se dadne od Allahovog imetka koji posjeduješ!' Allahov Poslanik ga pogleda, osmijehnu se i naredi da mu se dadne."
647. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Nije junačina onaj koji u hrvanju sve savlada (obara), nego je junačina onaj koji vlada sobom pri srdžbi." - (Muttefekun alejhi)
68. Podnošenje uznemiravanja (ezijeta)
Uzvišeni Allah kaže:
'...koji skrivaju srdžbu, a opraštaju ljudima. Allah voli dobročinitelje. " (Ali-lmran, 134)
"A onome koji se strpi i oprosti, to (mu) je, zaista, odlučno (preporučljivo) djelo. " (Eš-Šura, 43)
U vezi s ovom temom, pogledaj hadise u prethodnom poglavlju.
648. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je jedan čovjek rekao: "Allahov Poslaniče, ja imam rodbinu s kojom održavam rodbinsku vezu, a oni tu vezu kidaju. Ja s njima lijepo postupam, a oni se prema meni ružno odnose. Ja s njima blago postupam, a oni prema meni grubo." Allahov Poslanik reče: "Ako je tako kao što kažeš, pa kao da ih hraniš vrućim pepelom (ugljenom), i dok god budeš tako postupao, imat ćeš u Uzvišenom Allahu pomagača (protiv njih)."
("...kao da ih hraniš vrućim pepelom (ugljenom))" - Znači da će oni biti kažnjeni i osjetit će bol kao što onaj, koji jede vruć pepeo, osjeća bol.) - (Muslim)
69. Srdžba na povredivanje ili omalovažavanje nekog od Allahovih propisa i potpomaganje vjere Uzvišenog Allaha
Uzvišeni Allah kaže:
"Ko bude poštivao (veličao) Allahove svetinje (zapovijedi), to mu je dobro kod njegova Gospodara. " (El-Hadž, 30).
"Ako vi pomognete Allaha, i On će vas pomoći i učvrstit će vaše noge (na bojnom polju). " (Muhammed, 7)
649. Ebu-Mes'ud 'Ukbe ibn 'Amr El-Bedri, r.a., veli da je jedan čovjek došao Vjerovjesniku i rekao: "Ja ne klanjam sabah u džem'atu zbog toga što imam oduljuje namaz."
Ebu-Mes'ud dalje veli: "Pa nisam nikad ranije vidio da se Vjerovjesnik na vazu naljutio kao tada, rekavši: ‘O ljudi, zaista medu vama ima onih koji odvraćaju (razgone), pa ko od vas bude imam ljudima, neka skrati klanjanje (upotpunjujući ruknove i sunnete), pa zaista iza njega ima klanjača; i starih, i mladih, i sa nekom potrebom (nuždom).'"
650. Aiša, r.a., kaže: "Došao je Allahov Poslanik, a.s., s puta, a ja bijah zastrla svoju sofu (pred kućom) prozirnim zastorom, na kojem su bile slike. Kada je to ugledao, Allahov Poslanik, a.s., rastrgao ih je, a lice mu (od ljutnje) pocrvenje, i on reče: ‘O Aiša, najtežu kaznu kod Allaha na Sudnjem danu imat će oni koji oponašaju Allahovo stvaranje."' - (Muttefekun alejhi)
651. Aiša, r.a., veli: "Kurejšije su se zabrinule zbog jedne žene, Mahzumijke, koja je nešto ukrala, pa su rekle: ‘Ko će se za nju zauzeti kod Allahovog Poslanika?' Rekoše: ‘A ko bi se na to usudio, osim Usame bin Zejd, miljenika Allahovog Poslanika?' Pa mu je Usame to rekao, a Allahov Poslanik mu na to reče: 'Zar ti posreduješ da se ne izvrši jedna od Allahovih osuda?!' Zatim je Poslanik ustao na noge i počeo govoriti, pa je, izmedu ostalog, rekao: 'Zaista su stradali oni koji su bili prije vas zbog toga što, kada bi medu njima ukrao neki plemić, ostavili bi ga nekažnjenog, a kad bi ukrao neki slabić, oni bi nad njim izvršavali kaznu. Zaklinjem se Allahom, kada bi Fatima, kćerka Muhammedova, ukrala, ja bih joj sigurno odsijekao ruku!" - (Muttefekun alejhi)
70. Rukovodioci su se dužni prema svojim potčinjenima odnositi odgovorno i blago
Uzvišeni Allah je rekao:
"I budi ljubazan prema vjernicima koji te slijede. " (Eš-Šuara, 215)
'Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje, dobro čini, i da se bližnjima udjeljuje, a razvrat i sve što je odvratno i nasilje, zabranjuje, On vas savjetuje da pouku primite. " (En-Nahl, 90)
653. Ibn'Umer, r.a., prenosi: "Čuo sam Allahova Poslanika, s.a.v.s., kako kaže: 'Svi ste vi pastiri i svi ste odgovorni za svoje stado; imam je pastir i odgovoran je za svoje stado, čovjek je pastir u svojoj obitelji i odgovoran je za svoje stado, žena je pastir u kući svoga muža i odgovorna je za svoje stado, i sluga je pastir u imetku svoga gazde, i on je odgovoran za svoje stado, pa svi ste vi pastiri i odgovorni za svoje stado."' - (Muttefekun alejhi)
654. Ebu-Ja'la Ma'kil bin Jesar, r.a., prenosi: "Čuo sam Allahova Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: 'Nema nijednog roba kome je Allah dao da bude pretpostavljeni svojim podanicima, a da mu Allah neće, kada umre, zabraniti ulazak u Džennet, ukoliko bude varao svoje podanike.'" - (Muttefekunalejhi)
U drugom predanju stoji: "...pa ih ne bude čuvao svojim savjetom, neće osjetiti ni miris Dženneta."
A u Muslimovom predanju stoji: "Nijedan emir (zapovjednik) kome budu povjereni poslovi muslimana, pa ne uloži trud za njih niti im daje savjete, neće s njima ući u Džennet."
655. Aiša, r.a., prenosi: "Čula sam Allahova Poslanika, s.a.v.s., kako u ovoj mojoj kući kaže: 'Allahu moj, kome bude povjereno namjesništvo i uprava nad mojim ummetom (sljedbenicima), pa im bude otežavao (grubo postupao prema njima), i Ti njemu otežaj, a kome bude povjereno namjesništvo i uprava, pa bude blag prema njima, budi i Ti blag prema njemu."' - (Muslim)
658. Prenosi se da je Ebu-Merjeme el-Ezdijja, r.a., rekao Muaviji, r.a.: "Čuo sam Allahova Poslanika, s.a.v.s., kako kaže: 'Kome Allah dadne namjesništvo na nekim od poslova muslimana, pa bude nehajan prema njihovim potrebama, neimaštini i siromaštvu, Allah neće obraćati pažnju na njegove potrebe (neće se odazvati njegovoj molbi), neimaštinu i siromaštvo na Sudnjem danu.' I tada je Muavija postavio čovjeka da se brine o potrebama svijeta." - (Ebu-Davud, Tirmizi)
71. Pravedan namjesnik
Uzvišeni Allah je rekao:
"Zaista, Allah naređuje pravdu i dobročinstvo."(En-Nahl, 90)
"I budite pravedni, zaista, Allah voli pravedne."(El-Hudžurat, 9)
659. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: "Sedmericu će Allah staviti pod Svoj hlad onoga dana, kada drugog hlada osim Njegovog neće biti: pravedna vladara, mladića koji je odrastao u obožavanju Uzvišenog Allaha, čovjeka čije je srce vezano za džamije, dvojicu ljudi koji su se zavoljeli u ime Allaha pa radi Njega se sastaju i rastaju, čovjeka kojeg je pozvala ugledna (na položaju) i lijepa žena, pa je on rekao: 'Zaista se bojim Allaha!; čovjeka koji dadne sadaku pa je sakrije, tako da ne zna njegova lijeva ruka šta daje desna; i čovjeka koji u samoći spomene Allaha, pa mu suze poteku.'" - (Muttefekun alejhi)
660. Abdullah bin'Amra bin el-'As, r.a., prenosi: "Allahov Poslanik je rekao: 'Zaista su pravedni kod Allaha na osvijetijenim mimberima; oni koji čine pravdu u svojim presudama, (koji su pravedni) prema svojim obiteljma i onome što im je dato u namjesništvo (na upravu).'" - (Muslim)
72. Dužni smo se pokoravati predpostavljenima u onome što nije grijeh i zabrana
Uzvišeni je Allah rekao:
"O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vašim!- (En-Nisa, 59)
663. Ibn'Umer, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: "Dužnost je muslimanu da sluša i da je pokoran u onome što voli i ne voli, osim ukoliko mu bude naređeno nešto što je zabranjeno, a kada mu se naredi nešto što je zabranjeno, onda nema poslušnosti ni pokomosti." - (Muttefekun alejhi)
670. Abdullah bin Mes'ud, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Poslije mene će doći vrijeme kad će vaši pretpostavljeni uzimati bogatstvo za sebe i davati ga kome oni hoće, i mnoge druge stvari (raditi) koje nećete podnositi." Rekli su mu: "O Allahov Poslaniče, šta nareduješ onome koji dočeka to vrijeme?" Rekao je: "Izvršavajte svoje obaveze koje ste dužni i molite Allaha za ono što vam pripada." - (Muttefekun alejhi)
671. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi: "Allahov Poslanik, s.a.v.s. je rekao: 'Ko mi bude pokoran, taj je pokoran Allahu, a ko nije pokoran meni, taj nije pokoran ni Allahu, a ko bude pokoran pretpostavljenom, taj je pokoran meni, a ko je nepokoran pretpostavljenom, taj je nepokoran meni.'" - (Muttefekun alejhi)
73. Odgovrne društvene dužnosti treba prihvatati oprezno i odgovorno
Uzvišeni je Allah rekao:
"Taj drugi svijet dat ćemo onima koji ne žele da se na Zemlji ohole i da nered čine, a one koji se Allaha boje, čeka sretan kraj. " (El-Kasas, 83)
676. Ebu-Zerr, r.a., rekao je: "O Allahov Poslaniče, zar me nećeš postaviti odgovornim za nešto?" Pa me je on udario po ramenu i rekao: ‘O Ebu-Zerr, ti si, zaista, slabašan, a to je emanet (povjerenje), a na Sudnjem danu bit će poniženje, sramota i kajanje, osim za onoga koji se toga prihvati, a sposoban je za to, te izvrši ono što je u tom pogledu obavezan.'" - (Muslim)
74. Ljudi na odgovornim funkcijama za savjetnike trebaju uzimati dobrnamjerne i poštene
Uzvišeni Allah kaže:
'Tog Dana će oni, koji su jedni prema drugima bili prijatelji, postati neprijatelji, samo to neće biti oni koji su se Allaha bojali i grijeha klonili " (Ez-Zahruf, 67)
678. Ebu-Seid i Ebu-Hurejre, r.a., prenose da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Allah nije poslao Poslanika, niti postavio halifu (vladara), a da on nije imao dvije vrste društva (savjetnike, prijatelje); savjetnike koji su mu naredivali i savjetovali dobročinstvo i podstrekivali ga na njega, i savjetnike koji su mu naredivali zlo i podstrekivali ga na njega; a sačuvan (od njihova zla) bit će onaj koga Allah sačuva." - (Buhari)
75. Zabrana davanja upravnih, sudskih i drugih društvenih funkcija onima koji ih traže
680. Ebu-Musa el-Ešari, r.a., prenosi: "Ušao sam kod Vjerovjesnika, s.a.v.s., sa još dva čovjeka iz mog plemena, pa je jedan od njih dvojice rekao: ‘O Allahov Poslaniče, daj nam vlast (postavi nas zapovjednicima, emirima) nad nečim što ti je Uzvišeni Allah dao u namjesništvo!' Zatim je i drugi rekao isto. A on je rekao: 'Zaista mi, tako mi Allaha, ne dajemo upravu i vlast nad ovim poslom (namjesništvo nad muslimanima) nikome ko to traži, ili žudi i čezne za tim.'" - (Muttefekun alejhi)
5. Samokontrola
Allah, dž.š., kaže:
"Koji te vidi kada ustaješ (na namaz), i tvoje pregibanje među onima koji čine sedždu. " (Eš-Šu'ara, 218-219)
"On je s vama gdje god vi bili."(El-Hadid, 4)
"Allahu nije ništa tajna ni na Zemlji ni na nebu."(Ali - Imran, 5)
"Zaista tvoj Gospodar stalno motri. " (EL-Fedžr, 14)
"On zna poglede koji kriomice u ono što je zabranjeno gledaju, a i ono
što grudi kriju. " (El-Mu'min = El Gafir, 19)
Još je mnogo drugih ajeta na ovu temu, a evo i nekoliko hadisa:
60. Omer ibn Hattab, r.a., pripovijeda: "Jednog dana sjedili smo kod Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve selleme, te se iznenada pojavi jedan čovjek izuzetno bijele odjeće, jako crne kose, bez ikakvih znakova putovanja na sebi, a niko od nas ga nije poznavao. Približi se Allahovom Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve selleme, i sjede pored njega, tako što je prislonio svoja koljena uz njegova i svoje ruke stavio na natkoljenice, a potom reče: 'O Muhammede, obavijesti me o islamu!' Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, mu reče : 'Islam je da posvjedočiš da nema drugog boga, osim Allaha, i da je Muhammed Allahov poslanik, da obavljaš namaz, daješ zekat, postiš ramazan i da hodočastiš Bejtullah, ako si u mogućnosti.' On tada reče: 'Istinu si kazao.' Mi smo mu se čudili (veli Omer); pita ga, a zatim mu potvrđuje.
Čovjek ponovo reče: 'Obavijesti me o imanu!' Alejhisselam kaza: ‘Iman je da vjeruješ Allaha, Njegove meleke, Njegove Knjige, Njegove poslanike, Sudnji dan i da vjeruješ da je sve određeno, bilo dobro, bilo zlo.' Čovjek opet reče: "Istinu si kazao.'
Zatim reče: ‘Obavijesti me o ihsanu (savršenstvu u vjeri)!' Alejhisselam mu kaza: 'Ihsan je da robuješ Allahu kao da ga vidiš, jer ako ti Njega ne vidiš, On tebe, zaista, vidi.'
Zatim reče: ‘Obavijesti me o Kijamteskom danu? 'Alejhisselam odgovori: 'Upitani o tome ne zna ništa više od onoga koji ga je upitao.'
'Obavijesti me o niegovim predznacima', reče čovjek. Alejhisselam reče: ‘Da robinja rodi sebi gospodaricu, da vidiš gole i bose čobane, čuvare stada kako se nadmeću u gradnji visokih palača.'
Poslije toga je onaj čovjek otišao, a nakon izvjesnog vremena, Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, mi reče: 'O Omere, znaš li ko je bio onaj čovjek?' Ja mu odgovorih: 'Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.' On mi tada reče: 'To je bio Džibril, došao je da vas poduči vašoj vjeri." - (Muslim)
O značenju Poslanikovih riječi "da će robinja roditi sebi gospodaricu" ima više mišljenja. Jedno od njih je da će se svijet toliko pokvariti da će djeca postupati sa svojim roditeljima, kao što gospodar postupa sa svojim robom. - (Muslim)
61. Ebu-Zerr Džundub ibn Džunade i Muaz ibn Džebel, r.a., prenose da je Allahov Posianik, sallallahu 'alejhi ve selleme, rekao: "Boj se Allaha, dž.š., gdje god se nalazio; ukoliko uradiš loše djelo, obavezno iza njega učini dobro koje će ga izbrisati, i lijepo se ponašaj prema ljudima." - (Tirmizi, hasen)
62. Ibn-Abbas, r.a., pripovijeda da je jednoga dana sjedio iza Allahovog Poslanika, saliallahu'alejhi ve selleme, i da mu je rekao: "Mladiću, ja ću te poučiti nekoliko veoma bitnih riječi: pazi na Allaha, i On će na tebe paziti, pazi na Allaha, pa ćeš Ga naći uvijek u svojoj blizini (kako te pomaže). Ako budeš od koga nešto tražio, traži samo od Allaha, a ako tražiš pomoć, onda je samo od Allaha traži. Znaj da, kada bi se cijeli svijet sakupio da ti koristi nečim, neće ti koristiti nimalo više nego što ti je Allah već propisao i odredio, a isto tako kada bi se sakupili da ti nečim naude, ne bi ti naudili ništa više nego što ti je Allah već bio propisao i odredio; pera (za pisanje odredbi) podignuta su, a tinta se osušila (odredeno se više ne mijenja)."
(Trmizi, hasen, sahih)
A po rivajetu drugih: "Pazi na Allaha, naći ćeš Ga uvijek uz sebe (na pomoći), ne zaboravi na Allaha u bogatstvu, On te neće zaboraviti u siromaštvu, i znaj da, što god te mimoiđe, nije ni moglo da te zadesi (bilo od dobra ill zla), a što god te zadesi, nikako te nije ni mogio mimoići, i znaj da je uspjeh sa saburom, da je olakšanje poslije tegobe, i da je s teškoćom i olakšica."
63. Prenosi se da je Enes, r.a., rekao: "Vi, zaista, radite poslove koji su u vašim očima (po vašem mišljenju) manji od dlake, a mi smo ih u vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve selleme, smatrali upropašćujućim (velikim) grijesima." - (Buhari)
64. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme, rekao: "Zaista, Uzvišeni Allah ni u čemu ne trpi partnera. Ovo se ogleda u onome što čovjek radi od zabranjenih (haram) stvari." (Jer tada čovjek uporeduje želju Allahovih stvorenja sa željom Allaha, a ta uporedba nije dozvoljena.)
(Muttefekun alejhi)
65. Ebu-Hurejre, r.a., priča da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve selleme, kada je rekao: "Allah, dž.š., je htio da iskuša trojicu ljudi od Benu-israila (lzraelćana); jedan je bio gubavac, drugi bez kose, a treći slijep, pa im je poslao jednog meleka. Melek je došao gubavcu i upitao ga: 'Šta bi ti najviše želio?'' 'Najviše bih želio imati lijepu boju kože, i da se oslobodim ovog zbog čega se svijet zgražava na mene', odgovori on. Melek prede rukom preko njegova tijela, te sa njega sva guba spade, i dobi lijepu boju kože. Zatim ga melek upita: 'Kakav ti je imetak najdraži?' 'Deve ili krave' (prenosilac se ne sjeća tačno), reče on. Allah mu tada dade jednu lijepu devu, koja je u stomaku nosila mladunče, a melek mu reče: ‘Allah ti dao berićeta u njoj!'
Zatim je melek došao onome bez kose i upitao ga: 'Šta bi ti najviše volio?' 'Lijepu kosu, i da se oslobodim ovog zbog čega se svijet zgraža na mene', odgovorio je on. Melek ga pomilova po glavi, te mu bolest prode i dobi lijepu kosu. Melek ga upita: 'Kakav bi imetak najviše volio?' 'Krave', odgovori on. Allah mu tada dade jednu lijepu steonu kravu, a melek mu reče: 'Allah ti dao berićeta u njoj!'
Zatim melek dođe slijepcu i reče mu: 'Šta bi ti najviše želio imati?''Da mi Allah vrati moj vid, kako bih ljude mogao gledati', odgovori on. Melek ga pomilova po očima i Allah mu vrati vid. Zatim ga upita: 'Kakav bi imetak najviše volio?''Ovce', odgovori on. Allah mu dade jednu ovcu. U sve trojice se mal plodio i množio, pa je bivši gubavac imao punu dolinu deva, bivši ćelavac punu dolinu krava, a bivši slijepac punu dolinu ovaca.
Zatim melek dođe gubavcu u njegovom prijašnjem liku i obliku te mu reče: 'Ja sam čovjek bijednik, i jedino mi ti, poslije Allaha, možeš pomoći, zato te molim, tako ti Onoga koji ti je dao tako lijepu boju kože i koji ti je dao tolike deve, da mi dadneš jednu devu, kako bih mogao nastaviti put.' On mu na to reče: 'Ja imam mnogo obaveza.' Melek mu reče: ‘Kao da te ja odnekud znam, da ti nisi bio onaj gubavac što se svijet zgražavao na njegov izgled i bijedu, pa ti je Allah podario (zdravlje i bogatstvo)?!' On mu tada odgovori: 'Naprotiv, ja sam ovo naslijedio od svojih predaka.' Melek mu tada reče: 'Ako si mi slagao, neka te Allah povrati u ono stanje u kojem si bio.'
Zatim je melek došao ćelavcu u njegovom prijašnjem liku i obliku, i rekao kao što je rekao gubavcu, a ovaj mu uzvratio kao i prvi. Melek mu reče: ‘Ako si mi slagao, neka te Allah vrati u ono stanje u kom si bio.'
Potom je došao slijepcu u njegovom prijašnjem liku i obliku, i rekao mu: 'Ja sam siromašan čovjek i na putu sam. Meni danas ne može niko poslije Allaha pomoći do ti, pa te molim Onim koji ti je podario tvoj vid da mi daš jednu ovcu, kako bih se njom pomogao na svome putu.' On mu odgovori: 'I ja sam bio slijep, pa mi je Allah, dž.š., povratio vid uzmi koliko hoćeš, a ostavi koliko hoćeš. Tako mi Allaha, ništa ti neću danas zabraniti da uzmeš, radi Moćnog i Velikog Allaha.' Melek mu tada reče: ‘Zadrži sav svoj imetak, vi ste bili samo iskušani. Allah je zadovoljan tobom, a rasrdio se na tvoja dva druga."' - (Muttefekun alejhi)
U Buhariji, umiesto riječi: "Neću te spriječiti da danas uzmeš što god hoćeš, u ime Velikog Allaha", stoji: "Neću ti zahvaliti ako išta ostaviš što ti treba!"
66. Šeddad ibn Evs, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme rekao: "Pametan je onaj koji strogo vodi računa o svojim postupcima, i radi za život poslije smrti, a slabić je onaj koji slijedi svoje strasti i bezrazložno se nada i pouzdava u Allaha. - (Trmizl, hasen)
67. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve selleme rekao: "Od ljepote islama - vjere jednog čovjeka jeste da se kloni onoga što ga se ne tiče." - (Tirmizl, hasen)
Učimo o islamu
- Details
- Category: Uncategorised
- Published Date
|
||
|
Želimo Vam omogućiti poštovani posjetitelji sticanje osnovnih znanja i informacija o islamu i muslimanima. - Prijevod Kur'ana Časnog od Besima Korkuta - Islamska početnica (ILMIHAL) Molimo Vas cijenjeni posjetitelji za razumjevanje. Nadamo se da ćemo kompletirati ovu hadisku zbirku u skoroj budućnosti. |
Galerija
- Details
- Category: Uncategorised
- Published Date
Donec commodo, lorem id dictum rutrum, lorem lorem blandit augue, quis dictum quam odio convallis mauris. Vestibulum consectetur lacus nec augue congue rutrum. Pellentesque et mauris lorem, in sodales eros. Etiam id ante at ante convallis dapibus. Aenean eleifend pharetra nulla vel semper. Vestibulum vel neque ut dolor pretium vehicula. Cum sociis natoque penatibus et magnis dis parturient montes, nascetur ridiculus mus. Donec auctor sem nec arcu semper sed feugiat diam placerat. Cras consequat lacinia molestie. Nulla lobortis tristique metus. Phasellus aliquam adipiscing orci, a aliquet dui pellentesque non. Aenean velit neque, ultrices sit amet ultricies in, tincidunt nec velit. Vestibulum sed erat nulla, et egestas diam.
Maecenas nec tortor et est adipiscing tincidunt. Curabitur eu neque tortor. Curabitur rutrum mattis dui, tincidunt dapibus purus aliquet non. Aenean sed erat nec mauris tincidunt egestas ut id metus. Nulla at eleifend purus. Nullam lectus leo, mattis et faucibus quis, cursus et sem. Cras hendrerit nisl vitae nisi dapibus at faucibus nibh rutrum. Aenean in lorem a lectus lacinia pretium. Quisque sodales cursus velit ac tristique. Suspendisse dolor sem, sagittis non convallis sit amet, ultrices eu nisi. Integer rutrum magna aliquam arcu pulvinar quis imperdiet risus mattis. Cras hendrerit convallis massa, a ullamcorper libero vulputate vitae. Aenean augue elit, pharetra in rhoncus quis, fermentum vitae quam. Vestibulum facilisis tempus nulla varius rhoncus. Vivamus urna sem, mattis et viverra viverra, condimentum in lorem. Duis vehicula, mi eu tincidunt bibendum, mi nisi cursus lacus, sed varius velit ipsum a risus. Donec nibh leo, faucibus in iaculis eget, rutrum sed sem. Morbi blandit arcu quis turpis tincidunt auctor.












